Shock-leader se može izraditi od bilo kakvog monofila odgovarajuće nosivosti, no mnogi koriste već gotove konusno obrađene shock-leadere. Razlog tome leži u čuvanju vodilica na štapu, pogotovo na vršnom segmentu.

Spoj shock-leadera i osnove se najčešće ostvaruje čvorom ‘uni-to-uni’. Pritom je važno da se spojni dio shock-leadera u formiranju čvora omota tri do četiri puta, a spojni dio osnovne upredenice pet do šest puta. Na taj se način u završnom pritezanju čvora dobije konusni profil čiji je uži kraj okrenut prema vrhu štapa. To je važan detalj jer se u izbačaju takav konusni čvor lakše probija kroz šumu uskih vodilica kojima su najčešće opremljeni vršni izmjenjivi segmenti.

Upravo iz tog razloga veliki broj surfera koristi spomenute konusne shock-leadere kod kojih je završni dio dovoljno nosiv za najteže olovnice, a spojno dio dovoljno tanak da nakon formiranja spojnog čvora glatko klizne i kroz najuže vodilice.

Ipak, unatoč korištenju shock-leadera, sile koje nastaju u trenutku izbačaja su uistinu velike. To pored strune i štapa, najviše osjeća kažiprst kojim zadržavamo strunu do trenutka izbačaja. Ukoliko lovite sat-dva vremena tada to nije problem, ali ukoliko ste natjecatelj, pa morate odloviti dva dana po pet sati u komadu, tada taj problem itekako postaje opipljiv i bolan.

Srećom postoji rješenje i za taj problem, a zove se navlaka za prst. Riječ je o svojevrsnoj rukavici koja umjesto pet prstiju ima samo jedan i to onaj najizloženiji – kažiprst. Nakon navlačenja ostatak je ruke slobodan što je od velikog značaja kod rukovanja priborom pogotovo na natjecanjima.

Jednostavnija verzija podrazumijeva navlaku koja se postavlja pomoću čičkove trake.

A improvizacije poput odrezanog prsta sa kožnih rukavica kakve se koriste u građevini tek su polovično rješenje što postaje jasno u trenutku kada prvi puta upotrijebite originalni namjenski proizvod.

Uz dobro odabran i vezan shock-leader i kvalitetno odjeven kažiprst daljine od 150 metara u trenu postaju znatno manje nedostižne.