Dubrovački parobrod »Tomislav« silom je oduzet na sidrištu rijeke Whangpoo u Šangaju od strane talijanskih marinaca. Preuzet od Japana ostao je zabilježen u povijesti kao jedini talijanski brod kojeg su potopili saveznici na Pacifiku.

»Tomislav« je doplovio u Šangaj 22. travnja 1941. godine iz Melbournea preko Manile. Bio je u najmu Australian Wheat Boarda. Rat za Jugoslaviju je već bio završen kapitulacijom, svi trgovački brodovi veće nosivosti pripali su Italiji. »Tomislav« je bio jedan od malobrojnih jugoslavenskih parobroda veće tonaže.

Ilegalna zapljena

Odmah po dolasku na sidrište, pješački vod talijanske mornarice popeo se na brod i objavio zapovjedniku da je brod zaplijenjen, tvrdeći da ga je kupio tršćanski brodar Lloyd Triestino. Glasnogovornik japanske mornarice, s druge strane, iako odobrava zaposjedanje broda da ne bi pao u britanske ruke, tvrdi da zapljena nije legalna: nije napravljena u skladu s kineskim pomorskim zakonikom, jer nije registrirana kod kineske vlade.

Sljedećeg dana carinici i riječna policija Šangaja pokušavaju se popeti na brod da bi istražili zaplijenu, ali talijanski vojnici, pod prijetnom oružja, im ne dozvoljavaju. Lučki kapetan, Kinez, ali odgovoran japanskim vlastima, upućuje formalnu žalbu talijanskom konzulu.

I dok je zapljena »Tomislava« u riziku postati incident između Italije i Japana, 28. travnja, osam kineskih carinika, nakon pregovora dviju vlada, penju se na brod kako bi ga čuvali zajedno s talijanskim vojnicima, njih 18, do kraja kontroverze. Na kraju, talijanske vlasti moraju osloboditi brod, koji će ostati u Šangaju do listopada…

Krajem listopada pripadnici talijanske vojske se ponovno penju na brod i proglašavaju zaplijenu, zapovjednik i posada su pod prijetnjom oružja iskrcani ostavljajući i brod i osobne stvari. Zapovjedniku, izvjesnom Rovoliniju, ponuđen je smještaj na talijanskom lineru Conte Verde, koji je interniran u Šangaju. Rovolini odbija!

Bitka za brod

Nastavlja se bitka za brod, svi tragovi o jugoslavenskom vlasništvu se uklanjaju, a na dimnjaku je znak Lloyd Triestina. »Tomislav« postaje »Venezia Giulia«, ulazi u servis pod talijanskom zastavom, ali bez odluke o rekviriranju od strane Regia Marina, niti je brod upisan u popis državnih pomoćnih brodova. Novu posadu čine pomorci iz Istre i Trsta…

»Venezia Giulia« isplovljava 19. studenog za Japan, a početkom prosinca iznajmljen je kompaniji Teikoku Senpaku Kaisha u državnom vlasništvu te mijenja ime u »Teian Maru«. Koristi se za prijevoz tereta pod nadzorom civilnih vlasti. Posada se ne mijenja.

»Teian Maru« prevozi ugljen po otocima japanskog arhipelaga: 5. siječnja 1942. godine isplovljava iz luke Muroran (Hokkaido) za Yokohamu. Nije prošlo niti mjesec dana od japanskog napada na Pearl Harbor, a Pacifik je bio pod japanskom kontrolom.

Dana 9. siječnja odmah iza ponoći dežurni s američkog broda »USS Pollack«, čiji je zapovjednik kapetan korvete Stanley P. Moseley, otkrivaju brod s upaljenim signalnim svjetlima. Dva dana ranije u istim vodama potopio je brod za prijevoz ugljena »Unkai Maru No.1« – prvi japanski brod koji su potopile američke snage na Pacifiku. U 1.30 sati ispaljuje dva torpeda s pramčanih cijevi, ali oba torpeda promašuju. Tri sata kasnije ispaljuje dva torpeda s krmenih cijevi – jedan ili oba pogađaju strojarnicu gdje stradava osam članova posade. Posada napušta brod na jedinom preostalom čamcu za spašavanje.
»Teian Maru« puca na dva dijela i tone četrdesetak milja jugo-jugozapadno od Inubozaki, istočno od Tokija, između Tateyama, Shimoda i Nojima Zaki.