Evakuacija znači povlačenje stanovništva, materijalnih dobara, pripadnika oružanih snaga te osobito ranjenika s ugroženih područja. U evakuaciji morem pomorske snage sudjeluju u prevoženju i osiguranju.

U Prvom svjetskom ratu evakuacija srpske vojske na Krf; u Drugom svjetskom ratu iz Dunkerquea, Norveške, s Krete, iz Odese, s Filipina… Kod nas su iz Makarskog primorja na otoke Brač i Hvar evakuirane tri brigade, četiri odreda te oko 15.000 ranjenika i izbjeglica, iz Dalmacije u Bari, poslije u El-Shatt 20.000 do 30.000 djece, žena i staraca te iz Zadra.

Stamura

Evakuacija na Krf

Sve je počelo atentatom Gavrila Principa u Sarajevu, a nakon velikih bitaka srpska vlada je u listopadu 1915. godine naredila povlačenje zbog brojčane nadmoćnosti austrijskih i njemačkih trupa koje su zauzele veći dio zemlje uključujući Beograd. Nikola Pašić naredio je povlačenje prema Crnoj Gori i kroz planine Albanije s ciljem dolaska na obalu Jadranskog mora. Tu su ih čekali saveznički brodovi kako bi ih evakuirali na otok Krf. Prema srpskim izvorima više od 300 tisuća Srba, uključujući kralja i vladu, prebačeno je na Krf zahvaljujući pomoći Francuske i Velike Britanije, koje su stavile na raspolaganje više brodova. No, čini se da je ukrcaj na brodove bio u jednom trenutku upitan jer je Italija zauzela luku Valona (Vlora) i samo zahvaljujući intervenciji cara Nikole II. Romanova, koji je zaprijetio povlačenjem iz sukoba, srpska vojska je spašena.

“Lina Campanella”

No, prema novijim istraživanjima u jednom dokumentu iz 1917. godine, koji je izdalo Ministarstvo mornarice talijanskog kraljevstva, došlo se do drukčijih zaključaka: čak 350 brodova talijanske ratne mornarice spašavalo je vojsku, a ne francuski brodovi. Novi je i detalj da su srpski vojnici najprije prevezeni u Italiju kako bi se oporavili, a tek nakon toga na grčki otok. Do takvog zaključka o humanitarnoj intervenciji Italije govori i pismo zahvale koje je uputio Nikola Pašić 22. veljače 1916., u kojem piše: »Za prijevoz Srba iz Albanije, izražavam najiskreniju zahvalnost talijanskom kraljevstvu za brzu i efikasnu intervenciju mornarice.«

“Abbazia”

Projekt evakuacije trupa je predviđao: svi invalidi će se ukrcavati izravno na brodove u luci San Giovanni di Medua i Drač. U Draču će se ukrcavati, na male parobrode, sve one trupe (oko četvrtine svih) koje su tamo već bile stigle: s malih parobroda prekrcaj na veće obavljao bi se u Valoni radi prijelaza Jadrana ili nastavka putovanja na Krf kao krajnje destinacije. Ostatak trupa te austrijski zarobljenici trebali su pješice doći do Valone.

Uspješna operacija

Engleski admiral Ernest Troubridge je 6. siječnja iz srpskog glavnog štaba poslao telegram engleskoj diviziji u Jadranu: »88 tisuća Srba ima naredbu da se ukrcaju u Medua, a 45 tisuća u Draču. Ukrcaj će organizirati Srbi. Prijevoznih sredstava nema. Luka je nepodesna. Ovaj značajan ukrcaj u blizini neprijatelja bit će izvršen samo uz zaštitu s mora i protiv zrakoplova. Čini mi se da Francuzi nisu shvatili ozbiljnost stvari.«

Evakuacija vojske i izbjeglica započela je 22. prosinca, tu su bili i zarobljeni austrijski vojnici (od njih 100.000 u albanske luke je stiglo samo 30.000). Još sedam tisuća austrijskih zarobljenika stradalo je za vrijeme evakuacije, a prije dolaska u koncentracijski logor na Sardiniji.

“Eridania”

U operaciji iz luka San Giovanni di Medua, Drača i Valone evakuirano je 260.865 osoba, 10.153 četveronožca, 68 topova i nekoliko stotina tona raznog materijala. Ukrcaj vojnika i izbjeglica u Medua prestao je 24. siječnja, kada je kapitulirala Crna Gora, te je Austrijancima bio otvoren put prema albanskim ukrcajnim lukama.

Talijanska mornarica je u evakuaciji koristila pet velikih brodova bolnica: »Fernandino Palasciano« (njemački transatlantik »Koenig Albert« izgrađen 1899., 500 ležajeva, izrezan 1926.), »Re d’Italia« (putnički brod, izgrađen 1906., izrezan 1929.), »Brasile« (1905.), »Italia«, »Albaro« (1890.) te dva manja »Santa Lucia« i »Marechiaro«. Ovaj posljednji, pun ranjenika, udario je o minu u vodama Drača i nakon požara je potonuo. Spašeno je 120 ranjenika, dok su zapovjednik i veći dio posade stradali.

U operaciji evakuacije bilo je uključeno 45 talijanskih, 25 francuskih i 11 engleskih brodova koji su obavili 202, 101 i 19 putovanja. U zaštiti brodova izvršene su 572 talijanske, 340 francuske i 235 engleskih ratnih misija. U zaštiti brodova podmornice su bile u zasjedi pred Kotorom kako bi javljale i sprečavale eventualni izlazak austrijskih brodova iz baze, lake krstarice i ophodni brodovi plovili su između Kotora i Drača, razarači su krstarili pred obalom ili su pratili konvoje, dok su torpiljarke štitile brodove u konvoju. Jače pomorske snage iz baza u lukama Brindisi i Taranto bile su spremne u slučaju da neprijatelj pokuša spriječiti evakuaciju jačim pomorskim snagama.

U službenoj austrijskoj ocjeni operacije konstatirano je: »Nema sumnje da je s pomorskog stanovišta, pod zapovjedništvom talijanske mornarice, operacija obavljena vrlo profesionalno.«

“Trsat”

Evakuacija Zadrana

Prije početka napada na Jugoslaviju u travnju 1941. godine odlučeno je da će se evakuirati talijansko stanovništvo iz Zadra – naime, grad je bio potpuno okružen jugoslavenskim teritorijem, a talijanske vlasti znale su da su zbog zatvorene granice zalihe hrane, vode i goriva za život u gradu pod opsadom opasno male. Zanimljivo je da je u Zadru izgrađen jedan od prvih desalinizatora u Europi za dobivanje pitke vode iz mora. No, desalinizator nije mogao funkcionirati bez električne energije koja se proizvodila korištenjem dizelskih generatora, kao ni pumpe gradskog vodovoda te hladnjaka u kojima se čuvala hrana. No, u luci se nalazio i vodonosac »Lina Campanella« (izgrađen kao »Aras« 1893. godine, nakon rata preimenovan u »Pulj«, te je 1947. dodijeljen Jugoliniji, izrezan 1959. u Splitu).

Plan evakuacije počeo se smišljati mnogo prije početka neprijateljstva, iako planeri nisu znali kojim transportnim sredstvima će raspolagati, a evakuacija je bila moguća samo – morem. Ubrzo je evakuacija postala obavezna, a po naredbi Supermarine iz Zadra 1. travnja isplovljavaju eskortna topovnjača »Ernesto Giovannini« (izgrađena 1922. godine u Napulju, plovila sve do 1950. godine) i naoružana piroribarica »Morrhua« (305 BRT, do rekviriranja u lipnju 1940. u floti SA per la pesca e la navigazione Merluzzo Italiano iz Genove) prema Puli.

Luka i brodovi bili su zamračeni kako bi se onemogućilo jugoslavenskoj osmatračnici, stacioniranoj na brdu »Monte Croce« (Križ iznad Bibinja, visina 156 metara), pogled na luku. Prema naredbi o evakuaciji na svakom brodu bio je ukrcan liječnik. Parobrodi su ugašenih svjetala isplovljavali noću, a vraćali se, prazni zbog stroge zabrane ukrcaja putnika za Zadar, sljedećeg dana. Petog travnja je iz Rijeke u Zadar stigao motorni brod »Abbazia« s teretom goriva. Taj brod je u Zadar uplovio posljednji, a posljednji je i napustio zadarsku luku.

Evakuacija iz Zadra

Zaustavljena operacija

Prethodnu večer, nešto prije ponoći, isplovili su parobrodi »Stamira« (ili »Stamura«, izgrađen 1929., kasnije »Freiburg«, »Pireefs«, »Elsi«, »Elli Toyias«, plovio do 1982. godine), »Eridania« i »Lauretta« (izgrađen 1901. kao »Diamant«, 1912. u floti J. Paranos, Metković, 1924. u floti Brodarskod A.D. Oceania, Sušak, 1933. u floti Prvo dalmatinsko trgovačko, Metković, kasnije »Svarog«, »Laura Moschini«, »Cervo Ligure«, 1940. »Lauretta« te »Valsale«, plovio do 1953. godine), a u prvim satima 6. travnja trebali su isploviti »Lido« i »Abbazia« (najmanji od svih brodova, izgrađen 1939. godine u Rijeci, još uvijek plovi kao »Citta di Abbazia« u floti Linee Lauro SpA). Dozvolu/naredbu za isplovljavanje davala je Marina Zara, koja je o svemu informirala Supermarinu. Marina Zara je u 23.50 putem radioveze odaslala poruku: »Abbazia« neće isploviti zbog lošeg vremena.

Moguće tek u 4 sata prema Puli. I dok je Marina Zara odašiljala tu poruku, brigadni general Emilio Giglioli dobiva od Operativnog ureda vrhodne komande telegram-broj 4711: Dešifrirajte osobno. STOP. Početak neprijateljstava ujutro u šest sati. STOP.

Činjenica da će se brod »Abbazia«, prepun ljudi, naći u noći u jugoslavenskim vodama, prvog dana rata, zabrinuo je Rim zbog mogućeg zarobljavanja odnosno potapanja broda. Supermarina je naredila Marini Veneziji da žurno istraži i dojavi položaj broda, smatrajući da isplovljavanje samo dva sata prije početka rata znači da Zadar nije dobio telegram-broj 4711. Marina Venezia je u 4.20 javio da je »Abbazia« isplovila sat vremena ranije.

Početak rata prekinuo je operaciju evakuacije: na zadarskom poluotoku je došlo oko 12 tisuća ljudi. General Mario Roatta 6. travnja javlja Supermarini da je parobrod »Galilea« iz Lastova evakuirao samo 180 ljudi, ostavivši na obali njih više od tisuću i da je u Zadru ostalo na obali oko deset tisuća, uz traženje da se evakuacija iz Zadra i Lastova nastavi… Čelnik Vrhovne komande mornarice mu odgovara vrlo analitički, uz detaljne podatke o korištenim brodovima i broju putovanja.

Za Lastovo precizira da je »Galilea« (izgrađen 1919. kao »Pilsna«) stigao u luku 5. travnja ujutro, ali da je Marina Lagosta zatražila njegovo isplovljavanje kako bi se spriječila eventualna jugoslavenska odmazda, te je parobrod isplovio te večeri u 21 sat. Uz to navodi se da zbog mnogobrojnih mina nije moguće nastaviti operaciju evakuacije.