Preteča današnje Atlantske plovidbe iz Dubrovnika – Slobodna plovidba Ivo Račić i drugovi, početkom Prvog svjetskog rata ostala je u jednom danu bez tri broda koje je ulaskom u rat preuzela Italija. Zanimljivo je da su sva tri broda, dvije godine kasnije, stradala od torpeda njemačkih podmornica.

Radilo se o brodovima »Izabran«, »Izgled« i »Maria Racich« – brodovi koji su bili novi, moderni i izgrađeni u dobro poznatim i priznatim britanskim brodogradilištima.

No priča o novogradnjama i zaplijenama započinje izgradnjom parobroda »Dan« 1907. godine, koji će biti predložak za narudžbu pet novih brodova. Iako se rijetko spominje, Talijani su Račiću oteli i taj parobrod, ali je on preživio rat i vraćen je Dubrovčanima.

Narudžbu brodova Račić je plasirao 1909. godine, a već u siječnju sljedeće godine isporučen je prvi brod – »Istina«. Naime, taj je brod već bio u izgradnji kao »Hilda«, a Račić ga je nedovršenoga otkupio od britanskog brodara Whithwill & Son. Prva prava novogradnja, imenom »Izrada«, isporučena je u lipnju 1910. godine, a samo mjesec dana kasnije zaplovio je i »Izabran«. Ova tri broda su bila jednaka. Sljedeća dva bila su nešto veća: »Izgled« je isporučen u srpnju 1911. godine, a posljednji, »Maria Racich«, u listopadu 1912.

Mrtvi vez u Veneciji

No nisu dugo plovili pod stijegom sv. Vlaha. U kolovozu 1914. našli su se na mrtvom vezu u Veneciji. Italija je bila neutralna, a luka sigurno utočište za austrougarske parobrode. To stanje je potrajalo samo devet mjeseci, a onda na osnovu tajnog Londonskog ugovora kojim su saveznici obećali Italiji hrvatsku obalu, Italija je 23. svibnja 1915. ušla u rat. Istog dana u Veneciji su zaplijenjena sva tri broda. Talijanska vlada ih je dala na upravljanje državnim željeznicama, ali su im u prvo vrijeme i pod talijanskom zastavom ostala ista imena.

Početkom 1916. godine tri su oteta parobroda ipak dobila nova imena – imena istaknutih boraca za ujedinjenje Italije: »Tito Speri«, »Federico Confalonieri« i »Goffredo Mameli«. Punih godinu dana plovili su bez problema, a onda, početkom 1917. godine, počeo je nesmiljeni podmornički rat u kojem su njemačke podmornice potopile tisuće brodova. Stradali su i bivši brodovi Slobodne plovidbe Ivo Račić i drugovi iz Dubrovnika.

Naravno, otimanje brodova nije ostalo nezabilježeno u tadašnjim službenim novinama talijanskog kraljevstva. U Gazzetta ufficiale del Regno d’Italia od 26. veljače 1920. objavljena je presuda Komisije za plijen (Commissione delle prede) u ime talijanskog kralja Vittorija Emanuelea III. o zapljeni parobroda »Dan«. Komisiju su sačinjavali: Giuseppe Martino (predsjednik), Francesco Mazzinghi, Gerolamo Biscaro, Ernesto Filipponi, Silvio Belleni (redovni članovi), Enrico Avet i Giovanni Formica (zamjenski članovi). Nazočni su bili: Raffaele De Notaristefani (vladin komesar), Riccardo Marcelli (tajnik) i Curcio Alfredo (zamjenik tajnika). Komisija je objavila presudu u svezi parobroda »Dan« nakon saslušanja utvrđivanja nacionalnosti vlasnika broda koji je zaplijenjen 15. travnja 1919. Odvjetnik Mario Vella predstavljao je vlasnika parobroda, tvrtku Giovanni Racich. Utvrđeno je da se parobrod početkom rata, 5. kolovoza 1914. godine sklonio u Malagu, odakle je na zahtjev talijanskih državnih željeznica, isplovio za Genovu gdje je ostao na raspolaganju vlasniku.

Komisija je nedvojbeno utvrdila da se parobrod treba smatrati talijanskim vlasništvom, jer je upisan u upisnik luke Trst i zbog karaktera tvrtke Racich, vlasnika i administratora istoga broda, zbog toga što se udjelničarima smatraju Costa Pietro iz Genove, Banaz Natale pok. Natale, Banaz Adelaide, kneginja Borelli Antonietta iz Zadra, Cattarinich Vittorio iz Malog Lošinja, Camus Ernesto, Delvecchio Guglielmo, Maranovich dr. Francesco, Maranovich Giuseppe, Maranovich Girolamo, Martinolich Mario iz M. Lošinja, Massech Giovanni iz Trsta, Tripcovich Diodato, Vidulich Nicolo iz Dubrovnika, Heim Ghetaldi iz Dubrovnika, braća Gherbaz iz Rijeke, a te još neke osobe srpske nacionalnosti, ali talijanofili i neprijatelji Austrije.

Ustanovljeno je da karatisti imaju talijansku narodnost i to: nasljednici Banaz Natale pok. Natale (osim prvorođenog Banaz Natale), Costa Pietro, Camus Ernesto, Delvecchio Guglielmo, Massech Giovanni, Tripcovich Diodato, Cattarinich Vittorio, Martinolich Marco, Vidulich Nicola, Borelli Antonietta, Maranovich Girolamo, Maranovich Giuseppe, Herm Giulia i tvrtka Fratelli Gherbaz.

Zakonsko uhićenje

Smatra se da je ova Komisija s presudom od 15. travnja 1919. smatrala zakonski utemeljeno uhićenje i predložila zapljenu parobroda »Dan« koji je bio zaplijenjen kao trgovački brod austrougarske zastave u skladu sa zakonom.

»Na osnovu upita tvrtke Giovannija Racicha iz Trsta, administratora parobroda, ova Komisija, na zahtjev vladinog komesara, naredila je istragu kako bi se ustanovila nacionalnost vlasnika parobroda, što je učinjeno u Trstu, Rijeci i Veneziji od 4. do 13. rujna i kasnije u Rimu. Odlukom od 30. rujna 1919. predsjednik Komisije je objavio zatvaranje istrage.

Uzimajući u obzir da je iz svjedodžbe o upisniku proizašlo da je parobrod »Dan« u vlasništvu konzorcija karatista, a da je administrator tvrtka Giovanni Racich koja posjeduje najviše karata. Tvrtka se sastoji od Giovannija Racicha te danas njegove udovice Marije Racich koju predstavlja dr. Michele Kolin, treba se uzeti u obzir istovremena presuda o parobrodu »Maria Racich« koji se smatrao srpske nacionalnosti, jer toj nacionalnosti pripadaju vlasnici.

Tvrtka Racich mora se smatrati stranom, iako je potvrđeno s više svjedočenja da je njen vlasnik Giovanni Racich oduvijek, a pogotovo za vrijeme Prvog svjetskog rata bio protivnik austrijske vlade i prijatelj Italije čiji je jezik koristio za sve komunikacije tvrtke. Nacionalnost neke tvrtke ovisi ekskluzivno o nacionalnosti njezinih vlasnika, a ne od njihovih osjećaja.

Tako se ne može u ovoj presudi uzeti u obzir da četiri parobroda tvrtke Racich koji su zaplijenjeni, a nalazili su se u našim lukama voljom vlasnika i da je »Dan« u listopadu 1914. bio, po nalogu Giovannija Racicha, ispraćen iz neutralne luke Malaga u Genovu. U istrazi je utvrđeno da pripadaju talijanskim karatistima slijedeći iznos karata parobroda »Dan«: 1/4 koja u svjedodžbi upisnika, čini se, pripada Costi, Pietru Ernestu pok. Giuseppeu iz Genove, talijanskom državljaninu; 1/8 vlasništvo kap. Camusa, Ernesta koji, prema svjedočenju odvjetnika Antonija Cosulicha, comm. Basilija, senatora Valerija te Gessea i Pitacca, proizlazi da je oduvijek bio Talijan; 1/4 vlasništva pripada nasljednicima Delvecchio Guglielmo o čijem talijanstvu su svjedočili isti svjedoci; 3/16 pripada Massechu, Giovanniju iz Trsta, koji iako nije aktivno sudjelovao u političkim bitkama, oduvijek se smatra Talijanom (svjedoci: Basilio, Gesser, Valerio); 1/4 pripada Tripcovichu, Diodatu, pok. Antoniju, brodovlasniku koji je od 1884. u Trstu, a koji se, iako nije sudjelovao u političkim bitkama, smatra Talijanom (svjedoci: Cosulich, brodar Gerolimich, Gesser) i koji je bio među prvima koji je na svojem parobrodu vijao talijansku zastavu (svjedok: Valerio); 4/16 pripada Cattarinichu, Vittoru, pok. Salvatoreu, iz Malog Lošinja, smatra se Talijanom prema svjedodžbi gradonačelnika Nicolicha i svjedočenju Cosulicha, Franzonija, Gerolimicha i Tarabocchija; 1/4 vlasništvo Martinolicha, Marca, brodovlasnika iz M. Lošinja koji ima iste svjedoke; 1/8 vlasništvo Vidulicha, Nicola, od Stefana, rođen i s prebivalištem u Rovinju, osvjedočeni Talijan: bio je uhićen za vrijeme rata od austrijske policije zbog političkog djelovanja (svjedoci: Cosulich, Tarabocchia); 4 karata i 1/11 vlasništvo Banaza, Natalea, pok. Natalea, brodara iz Dubrovnika, sada njegovih nasljednika (osim sina Banaza, Natalea). Izjavili su svjedoci Smerchimich, Ghiglianovich te Felice Gesser, odvjetnici Hebert i Serragli, da je Banaz, Natale, brodovlasnik iz Dubrovnika, preminuo za vrijeme rata u Zagrebu gdje je bio interniran, Adelaide, rođena Randelli, koja poznaje i govori samo talijanski jezik i njezini sinovi koje je odgajala u Italiji (osim prvorođenog Banaza, Natalea koji je studirao u Grazu i koji je postao gorljivi Jugoslaven); 1/8 vlasništvo Banaz, Adelaide, rođene Randelli, kao što je već rečeno; 4/16 vlasništvo Borelli, Antoniette, udane Marassovich, 1/3 Marassovicha, dr. Francesca, 1/2 Marassevicha, Giuseppea i 1/2 Marassovicha, Girolama. Obitelj Marassovich je definirana od Ghiglianovicha kao duša talijanskog društva u Skradinu. Talijanstvo su potvrdili Smerchimich i Hebert; 2 karata vlasništvo Heim, Giulije, rođene Baronano Ghetaldi, Smerchinich i barun Majneri; 1/4 vlasništvo braće Gherbaz iz Rijeke za koje odvjetnik Antonio Cosulich i Ugo Venuti, član nacionalnog vijeća iz Rijeke tvrde da su talijanske narodnosti i osjećaja.

Odbijeni zahtjevi

Zbog toga Komisija o plijenu u skladu sa zakonom odgovara na upit tvrtke Racich i izjavljuje da parobrod »Dan« pripada licima talijanske narodnosti iz regija koje su bile pod bivšom Austro-Ugarskom.

»1. Izjavljuje da je ustanovljeno da vlasništvo parobroda »Dan« pripada osobama talijanske narodnosti: Costa, Pietro Ernesto pok. Giuseppe, rođen i s prebivalištem u Genovi, Talijan; Camus, Ernesto, pomorski kapetan iz Trsta; nasljednicima Delvecchio Guglielmo iz Trsta; Massech, Giovanni iz Trsta; Tripcovich, Diodato iz Trsta; Cattarinich, Vittorio iz M. Lošinja;

Martinolich, Marco iz M. Lošinja; Vidulich, Nicolo iz Rovinja; Banaz, Natale pok. Natale, brodar iz Dubrovnika (osim sina Banaza, Natalea jugoslavenske nacionalnosti); Banaz, Adelaide rođena Remedelli; Borelli, Antonietta udana Marassovich, dr. Francesco, Marassovich, Giuseppe, Marassovich, Gerolamo, svi iz Skradina; Heim Giulia, rođena kneginja Collion Ghetaldi, s prebivalištem u S. Georgen; braća Gherbaz iz Rijeke.

Odbijaju se svi drugi zahtjevi tvrtke Giovanni Racich. Naređuje se prestanak isplate najma i obavještavanje vlade i kralja za daljnje postupke. Tako je odlučeno na sjednici 31. listopada 1919. u sjedištu Komisije za plijen, Gracchi n. 209. Deponirano u tajništvu za objavu 30. studenog 1919.«

No tu priča ne završava, ostaje posljednje poglavlje: u rujnu 1920. sporazumom Trumbić-Bertolini (Italija i kraljevina SHS) riješeno je pitanje podjele austrougarske trgovačke flote. Određeno je da će Italija Račiću nadoknaditi štetu za otete brodove – na to su olako pristali, jer ih to ništa nije koštalo: pripali su im svi brodovi mađarskih kompanija (brodara) čije je sjedište bilo u Rijeci. Tri su takva broda izdvojena za Račića: »Auguszta Fohersczegno« koji je postao »Izgled«, »Atlantica« koja je postala »Marija Račić« i »Karpat« koji je postao »Izabran«. Priča se ponavlja: dva broda stradavaju u Drugom svjetskom ratu, a jedan nakon 51 godine plovidbe završava u rezalištu u Splitu.

»Dan«

Izgrađen: 1907.

Brodogradilište: Readhead John & Sons Ltd., South Shields (401)

Grt: 3.774

Dimenzije: 106,8 x 15,0 x 7,6 m

Pogon: triplex

Posada: 38

– 1915. – »Dan« – talijanska vlada

– 1916. – »Gerolamo Ulloa« – talijanska vlada

– 26. 2. 1917. – brod pod zapovjedništvom kap. Raimonda Benvenutija, s teretom benzina i nafte ukrcanog u Teksasu i u plovidbi za Messinu napadnut je torpedom s njemačke podmornice UC-37 (zap. Launburg). Torpedo uzrokuje prodor mora, ali brod ne tone. Dio posade napušta brod, a zapovjednik, časnici i neki članovi posade ostaju, jer kopno nije daleko, a stroj radi, da bi pokušali spasiti brod i odgovoriti topovskom vatrom podmornici koja zaranja. Brod je nasukan, a uz pomoć koja je došla iz Algiera je odsukan i pripremljen za plovidbu unatoč jakoj oluji. Brod je tek u travnju došao u Algier i tamo je dokovan.

– 1924. – »Dan« – Racich G. & Co., Trst (Slobodna plovidba Ivo Račić i drugovi)

– 1925. – »Ivo Racic« – Atlantska plovidba, Dubrovnik

– 1928. – Jugoslavenski Lloyd, Zagreb

– 1940. – Yewcrest – Crest Shipping Co. Ltd., London

– 25. 8. 1940. – u plovidbi iz Cardiffa i Liverpoola za Wabana u balastu torpediran i potopljen od njemačke podmornice U-37. Stradao je jedan član posade

»Maria Racich«

Izgrađen: 1912.

Brodogradilište: Doxford W. & Sons Ltd., Sunderland (448)

Grt: 4.124

Dimenzije: 112,9 x 15,3 x 7,6 m

Pogon: triplex

Brzina: 10,0 čv

– 1916. – »Goffredo Mameli« – Ferrovie dello Stato

– 20. 9. 1917. – na putovanju iz Italije za V. Britaniju s teretom rudače, potopljen od njemačke podmornice UB-50 (zap. Franz Becker), 45 Nm jugozapadno od Cape Spartela

»Izgled«

Izgrađen: 1911.

Brodogradilište: W. Doxford & Sons Ltd., Sunderland

Grt: 4.434

Dimenzije: 112,6 x 15,2 x 8,0 m

Pogon: triplex

Brzina: 10,0 čv

Vlasnik: Slobodna plovidba Ivo Račić i drugovi, Dubrovnik

– 1915. – Ferrovie dello Stato

– 1915. – »Federico Confalonieri« – Ferrovie dello Stato

– 5. 3. 1917. – u plovidbi iz Sagunto za Clyde torpediran i potopljen od njemačke podmornice U-53 (zap. Hans Rose) kod jugozapadne obale Irske

»Karpat«

Izgrađen: 1912.

Brodogradilište: W. Dobson & Co., Newcastle (180)

Dimenzije: 115,2 x 15,2 x 9,45 m

Dwt: 7.700

Grt: 5.056

Pogon: triplex

Brzina: 10,0 čv

Vlasnik: Hungarian Levant S.S. Co. Ltd., Rijeka

– kolovoz 1914. – zaplijenjen u South Shieldsu

– 1914. – »Polmont«, admiralsko oduzimanje (Everett & Newbigin, London)

– 1916. – »Polish Monarch«, Raeburn & Verell Ltd., Glasgow

– 1922. – »Izabran«, Navigazione Libera Giovanni Racich & Cie., Dubrovnik

– 1925. – Atlantska plovidba Ivo Račić ad, Dubrovnik

– 1928. – Jugoslavenski Lloyd dd, Dubrovnik

– 1936. – »Dunav«, Brodarsko Akcionarsko društvo Oceania, Sušak

– 1946. – »Ljubljana«, Jugolinija, Rijeka

– 1956. – Splošna plovba, Kopar

– 1963. – rezalište Sv. Kaja, Split (Brodospas)

»Izabran«

Izgrađen: 1910.

Brodogradilište: W. Doxford & Sons Ltd., Sunderland

Grt: 3.893

Dimenzije: 109,7 x 15,3 x 7,8 m

Pogon: triplex

Brzina: 9,0 čv

Vlasnik: Racich G. & Co., Trieste

– 1915. – Ferrovie dello Stato

– 1916. – »Tito Speri« – Ferrovie dello Stato

– 10. 8. 1917. – u plovidbi iz Karachija za Messinu torpediran od njemačke podmornice UC-53 (zap. Kurt Albrecht) kod rta Palinuro. Brod se uspio nasukati kod Pisciotta. Proglašen potpunim gubitkom

»Atlantica«

Izgrađen: 1911.

Brodogradilište: Armstrong, Whitworth & Co. Ltd., Low Walker Newcastle (833)

Dimenzije: 115,2 x 15,9 x 7,24 m

Grt: 4.996

Pogon: triplex

Brzina: 11,2 čv

Vlasnik: Atlantica Sea Navigation Co. Ltd., Rijeka

– 1919. – francuska vlada

– 1923. – »Marija Račić«, Navigazione Libera Giovanni Racic & Ci., Dubrovnik

– 1925. – Atlantska plovidba Ivo Račić ad, Dubrovnik

– 1928. – Jugoslavenski Lloyd dd, Dubrovnik

– 1939. – »Marcrest«, Crest Shipping Co., London

– 7. 9. 1941. – u plovidbi iz Londona za Hartlepool u balastu, oštećen u zračnom napadu 2 Nm istočno od Yarmoutha, potonuo dok je bio u teglju 3/4 Nm sjeveroistočno od Scrouby Buoyja