RIBOLOVNI PRIBOR

Čime se rukovodite kod formiranja predveza za fermu? Donosimo nekoliko praktičnih savjeta

Boris Bulić

Na terenima na kojima su zadjevi izuzetno česti, praktično je koristiti predvez u kojem je olovnica preko trokrakog zogulina s najlonom nešto manje nosivosti, vezana na kraju predveza. U slučaju zapinjanja, gubi se samo olovnica…



Najjednostavnija montaža za ribolov fermama je ona kod koje nema predveza. Na osnovu se vezuje udica iznad koje je navučena klizna olovnica. Nakon izbačaja udica na dnu leži neposredno uz olovnicu.


A ovakav je sistem, iako još uvijek vrlo čest, zapravo strašno nepraktičan.


Zbog olovnice je nemoguće koristiti ješke koje bi se ‘popele’ iznad udice, a mogućnost zadjeva je zbog olovnice, koja za sobom povlači udicu, jako velika.




Osim toga, kod ovakvog lova do pucanja strune može doći na bilo kojem njenom dijelu što je u najblažem smislu vrlo neekonomično.



Zato klasična montaža podrazumijeva korištenje predveza. U zavisnosti od ješke, terena ali i lovine, koriste se različite dužine predveza i različita veličina udica.


Tako se za lov fratra, kojeg lovimo na kamenitom terenu bogatom raslinjem i mogućim brojnim zadjevima, na daljini od 30 do 50 metara od obale, koriste predvezi promjera 0,30 milimetara, dužine 30 centimetara, s udicama papagajkama, širine luka 10 do 15 milimetara. Korištenjem klasičnih osmerokutnih olovnica ili tirolskih drvaca do 60 grama težine osjetno se smanjuje mogućnost zadjeva.


Ješka može biti filetirani komadić lignje ili veliki crv.



Za razliku od toga, u ribolovu podlanica se koriste nešto dulji predvezi, dugi od 50 do 80 centimetara, a u izuzetno teškim uvjetima kakvi vladaju zimi i u rano proljeće i duži od metra, promjera od 0,35 do 0,45 milimetara, na čijem će kraju biti jača kovanica širine luka 20 milimetara, naješkana cijelim velikim volkom ili bibijem.


Olovnica je u ovom slučaju teška od 30 do 120 grama, a što ovisi o potrebnoj daljini izbačaja, oblika suze s integriranim zogulinom.


Ukoliko su nam pak lovina ugori, tada predvez mora biti izveden od sajle. Spoj sajle i udice je najbolje ostvariti krimpanjem. A da u slučaju zadjeva ne bi struna pukla gdje je nju volja, mudro je koristiti kraći umetak od najlonskog monofila nešto slabije nosivosti od osnove kojeg postavljamo između sajle i osnovne strune. Ješka je u ovom, posljednjem slučaju živa ili uginula riba, ne duža od 15 centimetara.


Na terenima na kojima su zadjevi izuzetno česti, praktično je koristiti predvez u kojem je olovnica preko trokrakog zogulina s najlonom nešto manje nosivosti, vezana na kraju predveza.


U slučaju zapinjanja, gubi se samo olovnica dok se predvez sa zakačenom ribom u 90 posto slučajeva uspješno vadi na suho.



Jedan od često korištenih sistema je sistem s kliznom pramom. Kod ovog sistema se s osnove preko običnog zogulina nastavlja predvez od nešto tanjeg najlonskog monofila s olovnicom na kraju. Udica je pak vezana na posebnoj fluorokarbonskoj struni kojoj je na drugom kraju vezan zogulin s kopčom.


Na udicu se postavlja živa riba te se preko kopče kači na prethodno zabačenu i zategnutu osnovu i tako kližući po osnovi spušta u more. Poželjno je neposredno uz zogulin postaviti sačmasto olovno otežanje kako bi riba na okačenom predvezu stigla što prije blizu dna. Ovako montirana riba svo vrijeme pliva oko osnove predstavljajući idealnu ješku za sve predatore, od brancina do zubaca.