Čim sam dotakao dno s lijeve strane, iz plićaka ugledao sam četiri velike lice. Divim se prizoru jer se čini nevjerojatno da tako velike ribe mogu biti tako plitko. Odabirem zadnju, okrećem malog, ali moćnog Neo Carbone rollera i pogađam je točno iza bočne peraje…
povezane vijesti
Iz Splita nam se još jednom javio Saša Škoko, ribolovac koji svoje trofeje ne lovi udicom već podvodnom puškom. Ovoga mu je puta na meti bila prava neman. Evo kako je to bilo:
– Znajući da se već petu godinu u ovo vrijeme velike lice približavaju obali i dolaze u sami plićak, otišao sam da provjerim stanje na mojoj pošti u okolici Murtera. Svaki ulazak i zaron na toj pošti pojačava mi puls u tolikoj mjeri da mi se sve teže pripremiti za kvalitetan duži zaron – priča nam Saša.
– Pitanje koje sebi stalno postavljam je samo kolika će lovina biti…Čisti adrenalin, uzbuđenje!
Tako sam prateći prognoze za plimu odabrao popodnevni ulazak u more. Plima u porastu i nisam pogriješio – nastavlja Saša svoju priču.
– Nakon pet do šest zarona, zaranjam na četiri metra dubine paralelno s obalom. I čim sam dotakao dno s lijeve strane, iz plićaka ugledao sam četiri velike lice. Divim se prizoru jer se čini nevjerojatno da tako velike ribe mogu biti tako plitko.
Odabirem zadnju, okrećem malog, ali moćnog Neo Carbone rollera i pogađam je točno iza bočne peraje.
I tada nastupa show. Mulinel počinje zujati i ne staje dok konopa nije nestalo. Provlačim lijevu ruku kroz cirkularni lastik na pušci, a konop nekoliko puta omotavam oko ruke i puštam da me beštija vuče! I ta je igra potrajala skoro petnaest minuta… I to je bilo to!
Vaga pokazuje 17 kilograma! Prekidam lov, meni više nego dovoljno.
Licomanija se nastavlja, idemo tražiti nove i veće! Rogi ribaru! – ispričao nam je Saša Škoko.
