»D’Annunzija« je uništio razarač »Kelvin« salvom od pet torpeda, ali ga je samo jedan pogodio i – potopio
povezane vijesti
- VIDEO U Brodogradilištu Lürssen izgorjela hala i superjahta saudijskog milijardera. Radnici zabrinuti za radna mjesta
- Jugolinija se u prvim poratnim godinama često spominje u CIA-inim dokumentima. Materijali ipak vrve pogreškama
- Neraskidive veze Jugolinije, Uljanika i slovenske Splošne plovbe. Ovo su Slovenci iz Rijeke i Pule
D’Annunzio je jedan od serije motornih brodova poznatih kao klasa pjesnika… Sedam brodova iz serije izgrađeno je u riječkom brodogradilištu Cantieri Riuniti del Quarnaro (današnji »3. maj«) u Rijeci.
Evo koji su to brodovi… »Foscolo« iz 1942. godine, novogradnja broj 217 koji je 13. prosinca 1942. godine potopljen u plovidbi Napoli-Tripoli. Među stradalima pri potonuću bili su Isidoro Superina iz Rijeke, Andrea Bradicich iz Mošćenica, Giuseppe Farosich iz Marine (Labin), Giovanni Hreglia i Emilio Ivancich iz Mošćeničke Drage, Giovanni Knirsch, Antonio Martinci, Antonio Mestek iz Felicije (Plomin) i Giuseppe Draicchio iz Hvara.
»Manzoni« iz iste godine, novogradnja broj 218 koji je potopljen 22. ožujka 1943. godine pet nautičkih milja od otoka Capri u plovidbi Bizerta-Napoli, zatim »Alfieri« iz 1943. godine, novogradnja broj 219 koji je potopljen 29. srpnja 1943. godine devet milja sjeverno od Punta Licosa u plovidbi Messina-Napoli. Među stradalima bili su Lino Cadia iz Pule, Mateo Cralich iz Skrbčića (Krk), Nicolo Giovanni Negrich iz Lovrana, Giovanni Jerala iz Matulja i Giovanni Urbani iz Žminja.
Jugolinijina »Učka«
U klasi pjesnika bio je i »Nicolo Tommaseo« iz 1943. godine, novogradnja broj 220, koji je potonuo u Cataniji nakon torpediranja 26. srpnja 1943. (kasnije je izvađen i izrezan u Trstu). Među stradalima bili su Giovanni Antonini iz Draguzeti, Eneo Loriani iz Rijeke, Antonio Bucci iz Gandolfo iz Rijeke. Zarim tu je i »Leopardi« iz 1943. godine, novogradnja broj 222, koju su 1943. preuzeli Nijemci i dali mu ime »Leda«. Potopljen je drugog veljače 1944. kod Amorgosa.
D’AnnunzioIMO: 5615188 |
Među stradalima bio je i Giuseppe Terdoslavich iz Plomina. Klasa završava brodom »Vittorio Locchi«, izgrađenim 1944. godine kao novogradnja broj 223. Iste godine postaje njemački »Kuckuck« i potopljen je u opremnoj luci brodogradilišta. Predan je Jugoliniji 1951. godine pod imenom »Učka«. U floti Lošinjplova 6. siječnja 1978. nasukao se kod libijske luke Tripoli, a izrezan je 12. ožujka u Splitu.
Brodovi su bili u floti SA di Navigazione Tirrenia čije je sjedište bilo u Napulju, ali su brodovi bili upisani u upisnik luke Rijeka, a brodovi su razvijali veliku brzinu (15-16 čv) i imali su nisko nadgrađe (teško uočljivi) što je bio osnovni razlog da su odmah po predaji počeli ploviti kao brodovi Regia Marine.
Deset dana pauze
No, vratimo se motornom brodu »D’Annunzio«. Rekviriran je 25. rujna 1942. godine u Rijeci, nakon što je naoružan topom od 120/45 mm i 5-7 protuavionskih mitraljeza Oerlikon od 20 mm.
I započele su plovidbe iz talijanskih luka prema Libiji: 12. listopada 1942. godine, u 20 sati »D’Annunzio« je isplovio iz luke Brindisi u pratnji razarača »Folgore« i »Nicoloso Da Recco« te torpiljarki »Ardito« i »Clio«. Tijekom plovidbe tom su se konvoju pridružili brodovi koji su isplovili s Krfa: blizanac »Foscolo«, razarač »Lampo« i torpiljarka »Partenope«.
Unatoč lošem vremenu, konvoj se nije raspao, a u noći 13. na 14. napali su ga zrakoplovi, ali ih je jaka paljba s brodova otjerala.
»Sretni« brodoviDruga četiri broda, izgrađena u brodogradilištu Odero-Terni-Orlando u Muggiano imala su više sreće. »Pascoli«, izgrađen 1944. godine, novogradnja 261, preživio je rat, 1949. postao je »Djebel-Nador«, 1951. »Vridi«, 1965. »Ventkimolos«, a 1967. je postao »Evridis«. Posljednjeg dana 1968. godine nasukao se u plovidbi iz Splita za Djibouti. |
Drugog studenog 1942. godine brod je doplovio u uvalu Potamos na Krfu gdje je prekrcao vojnike i oružje regimente Cavalleggeri di Lodi s broda Valfiorita koji je namjerno nasukan krajem rujna nakon što je teško oštećen u zračnom napadu. Prekrcaj je trajao dva dana, a onda je »D’Annunzio« krenuo prema Libiji, ali je odmah dobio naredbu da se skloni u Pirej zbog mogućeg zračnog napada. Tu je ostao punih deset dana, nakon čega je isplovio, jer je vladalo jako nevrijeme pa zrakoplovi nisu letjeli. Stigli su u Tripoli, a odmah nakon dovršetka iskrcaja, brod je teško oštećen dok je bio na sidrištu (očevidac je napisao u svoj dnevnik da je brod polupotopljen).
Zadnja plovidba
Polovinom siječnja 1943. godine »D’Annunzio« i torpiljarka »Perseo« kreću iz luke Tripoli za Trapani s oko 300 putnika, uključujući stotinu uhićenika iz zatvora u Tripoliju (među njima i antifašista, političkih zatvorenika), jer je Tripoli bio pred padom. Odmah ih je zamijetio britanski zrakoplov u ophodnji, te su s Malte odmah isplovili lake krstarice »Dido« i »Euryalus« te razarači »Nubian«, »Kelvin« i »Javelin«.
Sljedećeg jutra, 16. siječnja, »Perseo« je na oko 50 milja od otoka Lampedusa zamijetio britanske ratne brodove, koji su radarom otkrili talijanske brodove i odmah otvorili topovsku vatru. »Perseo« je odmah pogođen, a nakon toga se vatra usmjerila k D’Annunziju. »Perseo« je ispalio sva torpeda koja je imao, ali bez uspjeha, te se morao povući u plamenu.
»D’Annunzio« je ubrzo bio u plamenu, a potopio ga je »Kelvin« salvom od pet torpeda, ali ga je samo jedan pogodio i – potopio.
»Nubian« je spasio pet brodolomaca, a desetak dana kasnije jedna od splavi s »D’Annunzia« nasukala se na libijsku obalu koju su već bili zaposjeli saveznici. Na njoj su bila samo dva preživjela. Još trojica su se spasila, pa je potapanje ukupno preživjelo njih deset. O ostalima, njih 300, među kojima gotovo svi uhićenici, nikad se ništa nije saznalo.
Poginuli civili s područja Kvarnera i IstreDio civilne posade iz naših krajeva broda koji je stradao na brodu »D’Annunzio«: |
