U brodogradilištu William Hamilton & Co. Ltd. (Port Glasgoe/Glen Yard) izgrađen je 1918. godine parobrod »Ardgowan« (Lang & Fulton/Ardgarry S.S. Co., Greenock), 1923. mijenja ime u »Silverash« i vlasnika – Silver Line Ltd./St.Helen’s S.S. Co., London – te 1932. mijenja ime u »Ezra« (Continental Indies Shipping Co., Halifax). Godine 1934. brod kupuje Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak i daje mu ime – »Labud«. Brod je 19. lipnja 1940. torpedirala njemačka podmornica U-32 u plovidbi rutom Table Bay – Liverpool s teretom kukuruza jugozapadno od Fastneta. S obzirom na to da ga torpedo nije potopio, podmornica ga je granatirala i potopila. Sva 34 člana posade su spašena.

Ovih dana u Bakru je moguće vidjeti tegljač »Labud« (Sun Adria d.o.o, Rijeka) koji je izgrađen 1994. godine u Brodogradilištu Kantrida. Dug je 20,31 i širok 5,8 metara, a pogoni ga motor Caterpillar snage 537 kW brzinom od devet čvorova.

Iako nismo našli pisani trag da je brod »Labud« plovio u floti Jadranske plovidbe d.d., (Sušak) saznali smo, posredno, da je 1892. godine izgrađen kao »Rondine« (tal. lastavica) u Malom Lošinju u brodogradilištu M.U. Martinolich za Societa di Navigazione a Vapore Zaratina (Zadar). Kasnije je bio u floti brodara Dalmatia, a izrezan je 1925. godine.

Galebovi

O najpoznatijem brodu imena »Galeb« (RAMB III) nećemo trošiti prostor jer je o njemu podosta napisano, ali spominjemo nekoliko drugih »Galeba«.

Parobrod »Ester« izgrađen je 1904. godine u brodogradilištu Thorskog M.V. & Skeppsvarv (Thorskog) koji je kasnije nosio imena »Svanen«, »Freja« i »Chrysallis«, a 1930. postaje »Perseveranza G.« (Ubaldo Gennari, Rimini). Pet godina kasnije kupuje ga splitsko Brodarstvo Ferić i daje ime – »Galeb«. Brod je poslije rata nacionaliziran i dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi gdje ostaje do 1958. kada je u floti Obalne plovidbe Šibenik, a početkom listopada 1959. prodan je Brodospasu te je 1960. izrezan.

Austrougarski parobrod »Galeb« izgrađen je 1895. u Campbelltownu za Navigazione a Vapore. Pod tim imenom plovio je pet godina, a ona su zaredale promjene imena: »Helene Horn«, »Lisa«, »Sagatind«, »Bromma«, »Salvatrice«, »Salvatrice Giuffrida« i »Eleno«. Izrezan je 1933. u Italiji.

Grčki parobrod »Ioannis Vatis« izgrađen je 1914. u Southwicku. Kasnije je bio »Theofano« i »Cefnybryn« da bi 1931. postao »Dedinje« (Jadran, brodarsko d.d., Bakar) te 1934. »Galeb« (Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak). Prodan je 1935. u Grčku te postaje »Greek Mariner«, a kasnije »Mariposa«. Nasukan je 9. lipnja 1944. na plažu Gooseberry No.4 (Normandija).

Američki parobrod »Stonewall« izgrađen je 1920. u Sunderlandu, a kasnije je bio »Silverbirch«, »Ardenhall« i »Cefnybryn« da bi 1936. postao »Galeb« (Jugoslavenska plovidba d.d., Sušak). Prodan je tri godine kasnije: »Vest«, pa »Siredal«, »Regulus« i »Ruth«. Izrezan je 1959. godine u Hong Kongu.

Lavovi

Bili su potopljeni, ali su spašeni, a svi su u jednom trenutku bili u floti riječke Jadranske slobodne plovidbe, a po preseljenju u Split – Jadroplov, a jedan je čak dvaput završio na dnu mora.

U Oslu je u brodogradilištu Akers M. V. A/S 1912. godine izgrađen kitolovac »Doris« (L. M. Christensen, Tonsberg) koji je 1916. prodan u Italiju i postao »Maestrale«, a s obzirom da u Sredozemlju nema kitova za lov, služio je kao stražarski brod talijanske ratne mornarice. Tek osam godina kasnije u brodogradilištu S.A. Cantiere navale Poli (Chioggia) pretvoren je u trgovački teretni brod (234 BRT, 132 NRT i 220 tona nosivosti) dužine 42,38 i širine 5,95 metara. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije za koji je paru proizvodio kotao ložen ugljenom, brzinom od 10,0 čvorova. Te 1924. godine dobiva ime »Lav«, u vlasništvu je Trgovačke tvrtke Damić & Guina iz Metkovića. Nema podatka kada i kako se našao u floti Jadranske plovidbe d.d. (Sušak). Da bi se spriječio pad brodova u talijanske ruke, po nalogu Mirka Pleiweissa, zapovjednika Sjevernog sektora jugoslavenske Pomorske obalne komande čije je sjedište bilo u Selcu, 11. travnja je nekoliko brodova tog brodara namjerno potopljeno u uvali Soline (Krk). Među njima je bio i – »Lav«, rijetki teretni brod u floti putničkog brodara.

Moramo reći da se uz datum potapanja 11. travnja pojavljuje i datum 5. travnja (dan prije bombardiranja Beograda), a kao datum kada su ga talijanske vlasti izvadile – 9. travnja (čak i u napisima istog autora). Što je točno? Sam Mirko Pleiweiss piše da je 5. travnja iz Selca otišao na Sušak vidjeti što je s brodovima te da je izdao naređenje lučkom kapetanu Turini da »se svi plovni objekti moraju odmah, a najkasnije u nedjelju ujutro, evakuirati u Šilo«, a kasnije navodi da je dobio izvješće da su 11. travnja svi parobrodi u Šilu potopljeni!

»Lav« su talijanske vlasti ubrzo izvadile i dale mu ime »Curzola« (tal. ime za Korčulu) te je počeo ploviti pod talijanskom zastavom. No, 27. listopada 1943. potopljen je u Senju, a izvađen je tek 3. siječnja 1946. i otegljen na popravak u Kraljevicu. Po osnutku Jadranske slobodne plovidbe ušao je u njenu flotu i ostao do 1955. kada prelazi u flotu Obalne plovidbe Rijeka, a tri godine kasnije je u floti Lošinjske plovidbe iz Malog Lošinja. Izrezan je u uvali Žurkovo (Kostrena) 1961. godine.

Teretno-putnički parobrod »Pannonia« izgrađen je 1896. godine u brodogradilištu Wigham Richardson & Co. Ltd. (Newcastle) za Mađarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo (Ungaro-Croata) iz Rijeke. Početkom Prvog svjetskog rata (1916.) rekviriran je od K. U. K. morarice i služi u Kotoru kao smještaj za njemačke podmorničare, a 3. rujna 1918. oštećen je u sudaru s parobrodom »Brasso« kod rta Planka pa je raspremljen do kraja rata. Jadranska plovidba d.d. preuzima ga 1923. godine i imenuje – »Sarajevo«. A iste godine postaje »Eneo« (tal. ime Rječine) u floti S.A. di Navigazione Marittima Costiera (Volosca/Rijeka). Tri godine kasnije, pod istim imenom plovi za S.A. di Navigazione San Marco (Venezia), a 1930. prodan je grčkom brodaru Yiannisu Tsengasu te plovi u floti Lakoniki Steam Navigation Co. (Pirej) te postaje »Leon« (lav). Parobrod je potopljen 18. travnja 1941. godine u zračnom napadu njemačkih zrakoplova kod grčkog otoka Psara u Egejskom moru.

Pčela i mrav

U Hoogezandu (Gebroeder E. & M. Coops) je 1918. izgrađen parobrod »Overveen« za kompaniju N. V. Vrachtvaart Maatschappij Neerlandia (Rotterdam). Dvije godine kasnije, mali parobrod (samo 400 tona nosivosti) prodan je u Britaniju (Glamhurst Steamship Co. Ltd., Cardiff), da bi 1925. osvanuo u Jadranu kao »Iniziativa« (Duilio Gennari, Rimini), a 1930. vlasnik je Ubaldo Gennari pok. Torquata iz Riminija. Četiri godine kasnije postaje »Pčela F.« splitske tvrtke Brodarstvo Ferić. Potopili su ga 25. rujna 1943. u splitskoj luci partizani, a izvađen 1945. i popravljen u splitskom brodogradilištu »Vicko Krstulović« te postaje »Pčela«. Nacionaliziran je i dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi. Zatim je od 1954. u floti Pomorsko transportnog poduzeća Dubrovnik, a od 1962. u floti Atlantske plovidbe. Do 1965. pogonio ga je parni stroj dvostruke ekspanzije (226 IKS), a te godine ugrađen mu je polovni dizelski motor MWM izrađen 1939. godine od 300 KS. Zadnji vlasnik je, od 1971., Poljoprivredno-ribarska zadruga Partizanska veza iz Lovišta. Brod je izrezan 1977. u Moluntu.

Motorni brod »Zeemeuw« (400 KS) u vlasništvu Overzeesche Vrachtvaart Mattaschappij N V, Rotterdam izgrađen je 1911. godine u brodogradilištu Werft de Noord N. V. (Alblasserdam). Osam godina kasnije nalazimo ga u Jadranu gdje plovi pod imenom »Daraghiati-I-Dit« (A. P. Daraghiati, Drač), a od 1927. nosi ime »Darma« (Romolo Rimoldi, Napoli) te od 1929. »Asteria« (Blaž i Petar Donvio & Josip Valentin, Cres). Nepoznatog datuma 1943. potopili su ga njemački zrakoplovi kod otoka Rab. Izvađen je 1946. i otegljen u Rijeku i proglašen ratnim plijenom. Popravak je počeo tek 1947. u brodogradilištu V. Lenac te je kao Pećine dodijeljen Jadranskoj slobodnoj plovidbi. Ime »Mrav« dobiva 1951. kada je dovršen popravak. Dvije godine kasnije ugrađena su dva B&W motora od ukupno 480 KS, a 1958. brod nalazimo u flozi Obalne plovidbe Šibenik. Kasnije je u floti Dalmatinske plovidbe (Šibenik), a 1967. Atlantske plovidbe te je 1969. izrezan u Splitu.

Rakun i jazavac

Parni tanker »Etelka« izgrađen je 1892. godine u brodogradilištu Sir W. G. Armstrong, Mitchell & Co. Ltd. u Low Walker za Mineraoil Raffinerie A.G., Fiume. Kasnije, 1909. godine ulaskom u K.u K flotu, postaje »Vesta«, a 1923, je u floti Regia Marina kao »Marte«. Zašto se spominje u ovom napisu: 1926. godine tanker je dat u najam društvu Societa Nazionale Olii Minerali koja mu daje ime – »Procione« (tal. rakun). To ime nosi do 1930. godine.

Parobrod »Lord Curzon« izgrađen je 1904. godine u brodogradilištu Archibald McMillan & Son Ltd. u Dumbartonu za kompaniju Lord Curzon Steamship Co. Ltd. iz Liverpoola, a 1913. postaje »Vega« u floti Consorzio G. Tarabocchia & Co. iz Trsta (Tarabocchia je podrijetlom s Lošinja). Zašto navodimo taj parobrod: 1922. godine je u floti venecijanskog brodara S.A. di Navigazione Marittima koja mu daje ime – »Tasso« (tal. jazavac).

Orlovi rano lete

Motorni jedrenjak »Aquila« (orao) izgrađen je 1910. u brodogradilištu Marco U. Martinolich u Malom Lošinju za Navigazione Litoranea di F. Vidulich & Ci., Trst. Taj brodar 1915. mijenja ime u F. Vidulich & Co., Trst, a 1917. dobiva ime »Zapor« (Atlantica Sea Navigation Co. Ltd., Fiume) da bi 1919. opet nosio ime »Aquila«.

Sušački brodar Jugoslavenska plovidba d.d. imala je u svojoj floti dva »Orla«, oba izgrađena u istom brodogradilištu (Greenock & Grangemouth Dockyard Co. Ltd., Greenock): prvi je izgrađen 1916. godine kao »Gogovale« (The Vale Steam Shipping Co. Ltd. pod upravom Barr, Crombie & Co., Glasgow). Nakon Prvog svjetskog rata mijenja ime »Pennyworth« i vlasnika (Dalgleish Steam Shipping Co., Newcastle), 1935. postaje »Pontbriand« u floti Chantiers Mansenau Ltee. Ltd., Montreal, a »Orao« postaje 1937. No, iste godine mijenja ime u »XXIV Maggio« (S.A. Cooperativa di Navigazione Garibaldi, Genova). Pod njemačku upravu (manager K. Grammerstorf iz Kiela) potpada nakon kapitulacije Italije, a Nijemci ga namjerno potapaju 22. rujna 1944. u Amsterdamu. Drugi »Orao« porinut je kao »War Cedar« (The Shipping Controller, London), ali odmah dobiva ime »Beech Park« (Denholm Line Steamers, manager J. & J. Denholm Ltd.). Godine 1937. postaje »Ger-y-Bryn« (Brynymor Steamship Co., Swansea). »Orao« postaje godinu dana kasnije te plovi do 12. listopada 1940. kada ga torpedira i topi talijanska podmornica »Enrico Tazzoli« u plovidbi Bahia Blanca-UK.

U mornarici Kraljevine Jugoslavije plovio je minonosac »Orao« izgrađen 1918. u Njemačkoj, a kupljen je 1920. godine. U travnju 1941. zaplijenili su ga Talijani u Splitu i nazvali »Vergada« (Regia Marina), a 15. listopada 1941. u brodogradilištu simpatizeri NOR-a teško su ga oštetili. Nakon kapitulacije Italije, predan je jugoslavenskom sastavu na Malti, a nakon rata uvršten je u flotu JRM-a kao »Pionir« (prilikom razminiranja ispred opatijske Slatine naletio je na minu te je teže oštećen; stradali su jedan poručnik i jedan mornar), pa »Zelengora«. Kada je JRM odlučio prodati minonosac, po običaju, dao mu je slovčanu i numeričku oznaku: Š-2. Izrezan je u ljeto 1963. Iz iste serije njemačkih minolovaca bili su i »Galeb«, »Gavran« (kasnije »Labud«), »Jastreb«, »Kobac« i »Sokol«.

Lasta i sokol

Teretni parobrod »Ardgair« (S.S. Ardgair Co. Ltd., manager Lang & Fulton Ltd., Greenock) izgrađen je 1913. godine u brodogradilištu Robert Duncan & Co. u Glasgowu, pet godina kasnije postaje »Manchurian Prince« (Prince Line Ltd., man. Furness, Withy & Co. Ltd.), a 1933. mijenja ime u »Naana« (Continental Indies Shipping Co. Ltd., man. W.A. Shaw, Barbados). Jugoslavenska plovidba d.d. Sušak kupuje ga 1935. godine i daje mu ime – »Lasta«. A već sljedeće godine postaje »Senga« (Atlantska plovidba d.d., Dubrovnik). Nakon Drugog svjetskog rata brod je nacionaliziran i preimenovan u »Korčula«. Bio je dodijeljen Jugoslavenskoj slobodnoj plovidbi, a kada se ovaj brodar fuzionirao s Jugolinijom 1949. godine nastavio je ploviti do 1956. kada je dekretom vlade dodijeljen novom brodaru – Atlantskoj plovidbi iz Dubrovnika. U rezalište u Hong Kongu je otplovio 1959. godine.

Parobrod »Nile« (Nile S.S. Co. Ltd., man. Glen & Co, Glasgow) izgrađen je 1919. godine u brodogradilištu Lithgows Ltd. u Port Glasgovu (Kingston SB Yard), a Jugoslavenska plovidba d.d. sa Sušaka kupuje ga 1933. godine i daje mu ime – »Sokol«. Šest godina kasnije postaje »Rio Grande« (Cia Panamena de Vapores Ltda., Panama), a 1940. je u floti londonskog Ministarstva brodarstva (man. Larrinaga S.S. Co. Ltd., London). Nije dugo plovio u ratnim godinama: 19. veljače 1941. torpedirala ga je i potopila njemačka podmornica U-69 u plovidbi Baltimore-Grangemouth s teretom čelika. Stradala je cijela posada.

Jedrenjaci

– »Adler« (orao), loger, izgrađen 1866., Mali Lošinj

– »Adler« (orao), brik-škuna, izgrađen 1879., Nicolo Martinolich, Mali Lošinj

– »Aquila« (orao), bark, izgrađen 1876., Pećine

– »Aquila« (orao) bark, izgrađen 1873., Rijeka

– »Aquila« (orao), clipper bark, izgrađen 1853., Pećine

– »Aquila« (orao), motorni jedrenjak, izgrađen 1910., Marco U. Martinolich, Mali Lošinj

– »Ariete« (ovan), bark, izgrađen 1876., Pećine

– »Capricorno« (jarac), bark, izgrađen 1882., Pećine

– »Civetta« (sova), škuner, izgrađen 1870., Nicolo Martinolich, Mali Lošinj

– »Formica« (mrav), škuna, izgrađen 1881., Nicolo Martinolich, Mali Lošinj

– »Orao«, brik-škuna, izgrađen 1885., Ottavio Picinich, Mali Lošinj

– »Ape« (pčela), loger, izgrađen 1887., Mali Lošinj

Parobrodi

– »Kotor«, kasnije »Airone« (čaplja), izgrađen 1892., brodogradilište Martinolić, Mali Lošinj

– »Lastavica«, kasnije »Rondine« (lastavica), tegljač, izgrađen 1892., brodogradilište Martinolić, Mali Lošinj

– »Alcione« (jastreb), izgrađen 1914., brodogradilište Martinolić, Mali Lošinj

Jahte

– »Pipistrello« (šišmiš), jahta, izgrađen 1877., Mali Lošinj

– »Toro« (bik), jahta, izgrađen 1907., Mali Lošinj