Prije nekoliko dana neki su mrežni portali objavili zanimljivu informaciju koja dolazi s otoka Paga. Ne, nije tema Zrće i partijanje na toj popularnoj plaži, kojom se ovih dana bave domaći i inozemni mediji. Tema je morska, preciznije – podmorska. Portali pišu o izlovu morskih ježeva u akvatoriju otoka Paga. Prema izvoru informacije, pretpostavljam da se izlov obavlja na području Šimuna. Ne vjerujem da ih netko skuplja s unutarnje strane, u Paškom zaljevu gdje je to zabranjeno.

U informaciji se navodi da nepoznati ljudi s tri broda danima vade velike količina ježeva te da mnoštvo punih kašeta odvoze hladnjače slovenskih registracija. Navodno, intervenirala je i policija, ali ne nakon prijave iz lokalnog okruženja ili nadležne inspekcije. Prijavu su podnijeli oni koji vade ježeve, i to protiv jednog domaćeg čovjeka, koji je snimao što rade. On je izjavio da su izvadili stotine kašeta te da to predstavlja devastaciju podmorja.

Iz šture informacije i bez objašnjenja nadležnih institucija teško je donositi bilo kakve zaključke. Radi li se o ilegalnoj raboti i poslu sa sivim tržištem? Ili je sve legalno, s odgovarajućom povlasticom za izlov bodljikaša? Da, naši zakonski propisi dozvoljavaju vađenje ježeva u gospodarskom ribolovu. Ta je djelatnost regulirana Pravilnikom o obavljanju gospodarskog ribolova na moru ronjenjem. A ako se smiju loviti, mogu se stavljati i na tržište. To podrazumijeva i izvoz u Sloveniju, jer sada smo u granicama istog tržišta.

Neusklađeni propisi

Druga je priča što su naši propisi nedorečeni, odnosno neusklađeni. Izlov ježeva, i ne samo njih, reguliraju tri dokumenta. U njihovo tumačenje i objašnjavanje bolje se ne upuštati. Različita mišljenja dali bi nam i pravni eksperti. Činjenica je da količina ježeva koju je dozvoljeno skupiti u gospodarskom ribolovu nije ograničena. U jednom dokumentu navodi se broj od osam tona godišnje po »pojedinoj ribolovnoj zoni« te da je skupljanje ježeva dopušteno u razdoblju od 1. listopada do 1. svibnja. Ako je tako, ribari iz paškog akvatorija su u prekršaju!

U jednom od zakonskih dokumenata, također, stoji da se »ne smije prikupiti više od 10 jedinki dnevno i to samo za osobne potrebe«. Donekle utješnom može se smatrati odredba kojom se »zabranjuje skupljanje, držanje na plovilu, prebačaj, iskrcaj i stavljanje na tržište morskih ježinaca čiji je promjer tijela manji od 50 milimetara. To bi trebalo značiti da se štite mladi, nedorasli primjerci, što bi omogućilo njihovu reprodukciju. Sumnjam da oni koji se bave masovnim izlovom imaju vremena za mjerenje ježeva.

Uz ovakva saznanja logičnim se nameće pitanje: odakle i zašto takvo tržišno zanimanje za ježeve? Njima i njihovim izlovom mediji se ne bave prvi put. Lanjske jeseni, krajem studenoga, pisalo se o trojici Talijana koji su ilegalno lovili ježeve blizu Palagruže. Prilikom dolaska policije u gliseru su imali tri vreće ježeva.

Spriječiti nekontrolirani izlov

Očito, ježevi se traže na izvoznom, europskom tržištu. Zasad nemam informacija o povećanoj potražnji u nas, nije mi poznato da ih netko od ugostitelja ima stalno na jelovniku. U Europu je taj trend posljednjih godina došao iz Azije. I jasno, novotarije bivaju brzo prihvaćene, posebno kad dobiju epitet afrodizijaka. Odjednom potražnja raste neslućenom progresijom, neusporedivom s dotadašnjim stanjem na tržištu. Priliku što se ukazala treba iskoristiti!

Poznavatelji tržišta govore da se cijena kilograma ježeva na europskom tržištu kreće u rasponu od 8 do 60 eura, ovisno o vrsti. Posljednjih godina i to smo naučili – u našem Jadranskom moru ježeva ima više vrsta. Neke su cjenjenije, a druge zaštićene. Ne znam koliko ih razlikuju oni koji se bave njihovim izlovom? Ali, ako krene nekontrolirani izlov jasno je što ćemo za koju godinu konstatirati. Govorit ćemo: more nam je opustošeno, ježevi su nestali. Njihova naselja u našem moru nisu prebogata, s nekih područja davno su nestali, povukli se pred zagađenjem. Davno su mi rekli stručni ljudi: prisustvo ježeva indikator je čistog mora. Iako, osobno sam ih viđao na terenima za koje se ne može reći da su primjer ekološke osviještenosti.