Riba Hrvatske, jedi što vrijedi. U rijetkim prigodama kad sam pred televizijskim ekranom, vidio sam spot što završava citiranim sloganom. U potpunosti se slažem! Naša jadranska, što podrazumijeva i hrvatska riba, vrhunske je kvalitete.

Bez pretjerivanja i bilo kakve samohvale, rijetka su mora čija se riba kvalitetom može uspoređivati s ovom našom.

Jednom davno skoro sam se posvađao s najboljim prijateljem. Vratio se on sa službenog puta u inozemstvu. I priča: »Ča ove naše ribe, kakove su… Da vidiš one španjolske srdele, jedna je veća nego deset naših zajedno.

Komad ribe za vidit!« Nisu pomogla moja uvjeravanja o kvaliteti ribe, da je naša srdela izuzetno ukusna baš zato što je sitna, da sam jeo te španjolske, da su mi bile poput slame… Priznao mi je tek nakon nekoliko godina: »Je, bio si u pravu, naše srdele puno su bolje od onih atlantskih«.

Osobno sam bio u prigodi konzumirati ribu i ostale morske organizme iz raznih mora i oceana, od Novog Zelanda i Falklandskog otočja do sjevernog arktičkog kruga.

Bila bi laž kada bih rekao da je sve naše najbolje. Jeo sam morske »proizvode« vrhunske kvalitete s raznih dijelova globusa. U takvoj konkurenciji naše jadransko visoko kotira.

Prodaja krivotvorene ribe

Da, jadranska riba uistinu vrijedi! Dokaz je tome i njena pozicija na međunarodnom tržištu. Mnogi je traže, iako uvijek ne plaćaju adekvatno njenoj vrijednosti. Nasuprot tome, nacionalna televizija poručuje, a neki mediji prenose da je »čak 40 posto ribe iz restorana, s ribarnica i iz drugih izvora posljednjih godina bilo lažno označeno.

Prema istraživanjima, raste prodaja krivotvorene ribe diljem svijeta. Riječ je o biznisu vrijednom 148 milijardi dolara. Iako smo mediteranska zemlja, i na našem tržištu prisutna je takozvana zamjenska, jeftinija riba po cijeni originalne«, rečeno je na HTV-u.

Od takvih patvorina ne mogu se zaštititi ni velike, gospodarski i ribarski jake zemlje. Prema istom izvoru, »falsificirana« riba najviše se nudi na tržištu Španjolske, Njemačke, Finske i na Islandu. Tek je malo bolje u Italiji i SAD-u.

Pod nazivom jedne ribe, u pravilu kvalitetnije i skuplje, prodaje se druga, najčešće izgledom slična, a kvalitetom lošija. Pa se navode primjeri baš iz Amerike, gdje se škrpina i losos najviše podvaljuju.

Ne treba čuditi, dovoljno je znati njihovu cijenu. Pod imenom tih riba obično se nudi vijetnamski som, i to iz uzgoja. Velike farme tih riba uglavnom se nalaze na rijeci Mekong, prema mnogim stručnjacima najzagađenijoj na svijetu.

Hrvatska nije izuzetak. Primjere lako nalazimo. Svatko od nas naći će takvu ribu u svom lokalnom marketu. Ili u ugostiteljskoj ponudi. Možda ne tako drastične.

Na primjer, mnogima se dogodilo da u restoranu naruče rižoto sa škampima, a konobar im servira rižoto s kozicama. Nekima se to može podvaliti, ne i znalcima.

Doživio sam to na večeri u jednom razvikanom restoranu. Jeo sam i šutio, da ne uvrijedim čovjeka koji me pozvao na večeru i koji je imao dobru namjeru. Također, možda je netko umjesto škampi na pariški dobio pohanu grdobinu.

Jadranske skuše

Svojedobno su nam, pročitao sam, lignje iz Koreje prodavali pod hrvatskom etiketom. A koliko su nam tek takvih servirali ugostitelji, ponajviše opet u rižotu ili pašti s plodovima mora. I lignji patagonica i totana!

Podvaljuju nam ih i putujući trgovci kad nam pozvone na kućna vrata i nude svježe lignje ili hobotnice i sipe, s Paga i Raba. A ti glavonošci, ne da nisu Paga i Raba vidjeli, nego nikada nisu u Jadranu plivali.

Još jedan primjer moram istaknuti. U katalogu domaćeg trgovačkog lanca, papiru kojima nam svakodnevno pune poštanske sandučiće, našao sam nedavno privlačan artikl – jadranske skuše.

Cijena po kojoj su reklamirane bila je fantastična – oko 17 kuna, nisam zapisao precizan iznos. Da čovjek ne povjeruje. Škombri jeftiniji od srdela! Baš bih volio vidjeti kako izgledaju, koja je to riba.

Posljednjih godina naši se ribari baš ne hvale ulovima skuše, ili škombra. Njihov ukupan godišnji ulov taj bi trgovački lanac u svojim marketima prodao kroz tjedan dana. A tek cijena? Zadnji put kad sam ih vidio na ribarnici, domaći škombri prodavani su po 80 kuna.

Po istoj cijeni često se prodaju i uvezeni škombri. Za njih mogu reći da su kvalitetni, posebno prvog dana prodaje, ali se ipak razlikuju od jadranskih. Malo su tamniji i veći, a malo im je i okus drukčiji.

Ponad se zna dogoditi da nam te, obično marokanske škombre, nude pod etiketom jadranskih.

Zaključno ponavljam: jadranska riba vrhunske je kvalitete. Iste vrste iz Jadrana i nekih drugih mora kvalitetom se znatno razlikuju. Istina je, i cijenom! Iako i uvozno, čak i s valjanom deklaracijom, ponekad ima nerazumno visoku cijenu.

Znatno veću od realne vrijednosti i kvalitete. A da ćemo koji put kupiti neki falsifikat, od toga ne možemo pobjeći. Posebno kad kupujemo dubokosmrznute proizvode, ribu i ostale morske organizme.