Tridesetih godina prošlog stoljeća za talijansku ratnu mornaricu izgrađene su četiri krstarice koje je projektirao general Giuseppe Vian: Alberto da Giussano, Alberigo da Barbiano, Giovanni delle Bande Nere (izgrađen u Castellammare di Stabia) i Bartolomeo Colleoni.

Prema tadašnjim zahtjevima, a zbog mogućeg rata s Francuskom – hipotetskog budućeg neprijatelja – brodovi su bili projektirani da razvijaju veliku brzinu, dok je zanemarena njihova zaštita. Podvodna zaštita nije postojala i zbog toga su sva četiri broda potopljena torpedima koji su eksplodirali ispod vodene linije!

Brodovi su klasificirani kao lake krstarice. Imali su dva dimnjaka i dva jarbola, hangar za smještaj dva hidroaviona tipa Cant 25 AR (kasnije IMAM Ro.43) koji su se katapultirali pramčanim mehanizmom tipa Magaldi koji je bio smješten na drugom mostu. Tu smješteni zrakoplov nije se mogao koristiti pri jače valovitom moru i – smetao je pramčanim topovima!

Izgrađen u Genovi

Bartolomeo Colleoni je izgrađen u Cantieri Ansaldo u Genovi, porinut je 21. prosinca 1930. i predan Regia Marina u veljači dvije godine kasnije. Deplasmanom pri punom teretu od 6,954 tona, bio je dug 169, širok 15,5 metara i imao gaz od 5,3 metra.

Pogon se sastojao od šest vodocjevnih kotlova tipa Yarrow-Ansaldo i dvije grupe turbina Belluzzo, snage 95.000 KS s brzinom od 37,0 čvorova. Zaštita, nedovoljna, sastojala se od čeličnih limova Terni od 20 mm vodoravno i 24 mm okomito do vodene linije. Ispod vodene linije nije bilo pojačanja.

Naoružanje se sastojalo od osam topova od 152/53 mm u četiri kule; šest topova od 100/47 mm; osam prituzrakoplovnih mitraljeza od 37/54 mm i osam od 13,2 mm; četiri torpedne cijevi od 533 mm; imao je opremu za postavljanje minskih polja.

Posada je brojala 19 časnika i 488 dočasnika i mornara. Među ovim posljednjima bilo je dosta njih iz naših krajeva.

Bartolomeo Colleoni je izvršio više misija kao pratnja parobroda; u listopadu 1936. otplovio je u Barcelonu u zaštitu Talijana za vrijeme španjolskog građanskog rata. Dvije godine kasnije poslan je u Kinu da zamijeni krstaricu Raimondo Montecuccoli.

Kada je izbio rat 1939. godine napadom Njemačke na Poljsku, brod je dobio naredbu da se vrati u domovinu. Od ulaska Italije u rat (deseti lipanj 1940.) do potonuća (19. srpnja) Colleoni je izvršio tri misije potrage neprijateljskih brodova; dvije misije zaštite konvoja (parobroda Esperia i motornog broda Victoria) te jednu misiju postavljanja minskog polja.

Zig-zag plovidba

H.M.A.S Sydney isplovio je iz egipatske luke Aleksandrija s naredbom da podržava Drugu flotilu razarača u Egejskom moru. Flotila je imala zadaću da presreće talijanske brodove te provodi protupodmorničke akcije duž sjeverne obale Krete.

Bartolomeo Colleoni je 19. srpnja 1940., pod zapovjedništvom Umberta Novara (čin: capitano di vascello), isplovljava iz luke Tripoli prema luci grčkoj luci Leros zajedno s krstaricom Giovanni delle Bande Nere. Zapovjednik je divizijski admiral Ferdinando Casardi koji je ukrcan na Bande Nere.

Pocetak potonuca Bartolomeoa Colleonija

Šest nautičkih milja od Capo Spada, sjevero-zapadnog rta otoka Krete, brodove presreće britanska formacija: krstarica H.M.A.S. Sydney i razarači H.M.S. Hyperion, H.M.S. Ilex, H.M.S. Hero, H.M.S. Hasty i H.M.S. Havock.

Dvije krstarice nisu mogle, prije toga, katapultirati zrakoplove što zbog lošeg mora, što zbog toga što se nisu mogle zaustaviti da bi ih prihvatili pri povratku, jer su neprijateljske podmornice vrebale; krstarice su plovile zig-zag brzinom od 25,0 čvorova.

Britanski brodovi su odmah otvorili vatru i, iako su imali topove od 120 mm u odnosu na 152 mm talijanskih brodova, a zbog nepostojanja okomite zaštite, H.M.S. Sydney je uspio pogoditi Bande Nere koji je reagirao otvorivši vatru, ali bez ikakva uspjeha.

Nakon oko sat vremena vatre, Colleoni je pogođen u strojarnicu i kormilo – ostao je nepomičan, ali je nastavio ispaljivati granate s topovima od 100 mm upravljani ručno zbog havarije. Bande Nere, uspio je pobjeći H.M.S. Sydneyu, koji je ostao bez municije, te se vratio u Benghazi.

Colleoni je ostao sam, i nepokretan, protiv britanskih brodova. Svi su ispaljivali granate prema njemu, a on je još uvijek odgovarao. Dobio je još jedan pogodak u strojarnicu i dim je napunio prostore ispod palube.

Pogođena su dva kotla (broj 5 i 6) što je uzrokovalo ispuštanje pregrijane pare iz glavnog parnog kolektora. Colleoni je bio u plamenu, ploveća podrtina, bez mogućnosti manevriranja, na nemilost valovima i stalnim britanskim pogocima.

Pramac je počeo tonuti kada je još jedna salva potpuno uništila pramac. U 08.30 razarači H.M.S. Havack i H.M.S. Ilex dovršili su posao ispaljivanjem torpeda. Colleoni, već s morem na palubi, nagnuo se na lijevu stranu i nestao u Egejskom moru oko pet milja od Capo Spada (Kreta).

Herojstva posade

Ostala su zabilježena herojstva članova posade: Francesco Lapanse iz Vižinade (Istra) koji je zajedno s Giovannijem Agnesom na mostu uništio tajne dokumente unatoč vatri i stalnim pogotcima granata…

Nekoliko mornara odbilo je pomoć Britanaca i pokušali su plivajući doći do obližnjeg otočića. Nekoliko ih je uspjelo, a među onima koji nisu isplivali spominju se mornari Guglielmo Marek iz Pule i Marcello Varin iz Novigrada…

Operacija spašavanja britanskih razarača (spasili su 525 mornara) prestala je kada su se pojavili talijanski zrakoplovi (samo šest bombardera S-81 i šest tromotoraca SM79), koji su na vrijeme obaviješteni o bitci, ali koji su stigli prekasno.

Britanci su prekinuli humanitarnu akciju, a samo je H.M.S. Havock imao malu štetu na kotlovima. One koji su ostali u valovima u Egejskom moru u čamcima ili držeći se za nešto što je plivalo čekala je prava odiseja.

U borbi su stradala četiri časnika, 17 dočasnika i sto mornara. Sumnjalo se da su Britanci znali za rutu talijanskih brodova i da su ih spremni dočekali.

Koja je bila sudbina onih koje Britanci nisu spasili: jedan je čamac ostao na moru punih devet dana dok ih nije spasio jedan britanski razarač i odveo u Aleksandriju (Egipat). Nakon boravka u zarobljeničkom kampu kod Velikog gorkog jezera ukrcani su na parobrod Rajula da bi bili odvedeni u – Indiju.

Na brodu su dobili novac da bi mogli kupiti – jednu narančadu. U Indiji su bili u Central Internment Campu u Ahmednagaru. Tu su od 1939. godine bili njemački civili, a od desetog lipnja 1940. i talijanski.

Nakon toga je oko 400 mornara i 30 časnika prebačeno u kamp u Ramgarhu. Nakon nekoliko godina neki su prebačeni u Veliku Britaniju starim parobrodima koji su često bili meta talijanskih i njemačkih podmornica…

Bartolomeo Colleoni

Naručen: 1926. od Regia Marina
Klasa/tip: Giussano, krstarica
Kobilica: 21. 6. 1928.
Porinuće: 21. 12. 1930.
Isporuka: 10. 2. 1932.
Brodogradilište: Ansaldo, Sestri Ponente
Novogradnja: 288
Dimenzije: 169,3 (160,0) x15,5 m
BRT 5.200 t
DWT 7.000 t
Deplasman: 6.571 t (standard); 6.954 t (puna težina)
Pogon: 6 kotlova, 2 osovine
Snaga: 95.000 KS
Brzina: 37,0 čv
Naoružanje: 8 x 152 mm; 6 x 37 mm, 8×13,2 mm + 4 torpedne cijeni 533 mm
Sudbina: potonuo u borbi 19. 7. 1940.

H.M.A.S. Sydney

Brodogradilište: Swan, Hunter & Wigham Richardson, Wallsend-on-Tyne
Narudžba: Royal navy, laka krstarica
Naručen kao: H.M.S. Phaeton
Kobilica: 8. 7. 1933.
Porinuće 22. 9. 1934.
Isporuka: 24. 9. 1935.
Isporučen kao: H.M.A.S. Sydney, australska mornarica
Dimenzije: 171,4 (160,0) x 17,285 m
Deplasman: 7.198 t (standard); 8.940 (puni)
Snaga: 72.000 KS
Brzina: 32,5 čv
Naoružanje: 8 x 150 mm; 4 x 100 mm; 12x 13 mm; 14x 7,7 mm + 8 torpeda 533 mm
Sudbina: 19. 11. 1941. potonuo u borbi
Opaska: podrtina pronađena tek 2008. godine

Stradali pri potonuću

Marek (Mareck, Marck), otac Giuseppe, Guglielmo, mornar, rođen 23. veljače 1917. u Puli; Moscarda Manlio, otac Olivo, mornar-signalist smjera vatre, rođen 27. rujna 1919. u Puli; Valle Antonio, otac Martino, mornar-topnik, rođen 20. lipnja 1918. u Balama te Varin Marcello, otac Giobatta, rođen 20. siječnja 1920. u Novigradu (Istra).

Na brodovima, tijekom Drugog svjetskog rata stradali su slijedeći pomorci rođeni u Novigradu: Stancich Albino (rođen 31. 10. 1919., kormilar, stradao 11. 4. 1943. na nepoznatom brodu); Rolih Paolo (rođen 25/10/1923, mornar, stradao 24. 9. 1943. na nepoznatom brodu); Perin Bruno (otac Mariano, rođen na brodu S. Tripcovich)