Kneza ljeti nalazimo na dubinama od dva pa do 100 metara. Izvanredno velikom brzinom se može zavući u pijesak ili šljunak tako da mu samo glava viri. To često napravi kada more zahladni i ne izlazi dok more ponovo ne otopli.
povezane vijesti
Knez (Coris julis, 1758) pripada obitelji usnača (Labridae) i jedna je od najatraktivnijih i najljepše obojenih riba Jadrana. Brojni su narodni nazivi koji ga prate, a gotovo su svi vezani uz njegov šareni izgled.
Vladika, dugnjača, banica, piturinka, kudulin, puntar, pulicjot, pa čak i hrvat, tek su neki od tih naziva. Do unatrag nekog vremena se vjerovalo da postoje dvije vrste kneza, no riječ je zapravo o samo jednoj vrsti sa vrlo izraženim razlikama među spolovima. U skladu sa tim, imali su i različita imena: Coris julis za mužjaka i Coris geofredi za ženku.
Mužjak kneza naraste do 25 centimetara i bude težak do 0,14 kilograma. S gornje strane je tamno-zelenkasto-smeđ, s prelazom na modrikasto.
Duž tijela se proteže karakteristična jasno-narančasta ili ružičasta cik-cak pruga, pod kojom teče tanka tamno-modra linija. Na škržnom zaklopcu je modra pjega, a po sredini boka oduža tamno-modro-crna mrlja. Samo nedorasli primjerci imaju žućkasti, ružičasti ili žućkasto bijeli trbuh, dok je kod odraslih jedinki ta površina bjelkasta. Sam početak leđne peraje je živo-crveno obojen, te nešto izdignutiji od ostalog dijela.
Za razliku od mužjaka, ženka kneza je nešto kraća. Naraste do 20 centimetara, a s gornje strane može biti smeđasta ili ružičasta s maslinastozelenim odsjajem. Po sredini tijela se pruža uzdužna žuta pruga iznad koje se nalaze još dvije, manje izražene. Prva pruga je s prednje strane modra, a straga crvenkasta, dok je druga cijelom dužinom crnkasta. S trbušne strane je ružičasta do žućkasto-bjelkasta.
Knez je nježna, elegantna, vretenasto građena riba, gotovo simetrične gornje i donje polovice tijela.
Izrazito je gibljiv. Ima malu glavu naoružanu vrlo oštrim stožastim zubima.
Nalazimo ga uzduž cijelog jadranskog priobalja, nešto više na pučinskoj strani otoka. Ljeti se zadržava na dubinama od dva do pet metara, dok se zimi povlači u dubine, ali ipak ne dublje od 100 metara.
Izvanredno velikom brzinom se može zavući u pijesak ili šljunak tako da mu samo glava viri.
To često napravi kada more zahladni i ne izlazi dok more ponovo ne otopli.
Knez živi u manjim skupinama nad tvrdim, kamenitim dnom. Mrijesti se krajem proljeća i u prvoj polovici ljeta. Ikra mu je pelagička.
Hranu mu sačinjavaju organizmi što žive na tvrdom dnu, a koje može odvojiti od podloge i progutati, mahom račići i mekušci. Voli otvorene položaje i čisto more, a što je najljepše, biološki je indikator nezagađenog i čistog mora što znači da ga u zagađenom moru uopće nema.