Puno je riba čiji otrov može ugroziti naše zdravlje pa i život.

Više je načina na koji otrov može dospjeti u naš organizam, a jedan od posebno opasnih je ugrizom.

Na listi najopasnijih otrovnih riba koje ugrizom mogu unijeti otrov u naš organizam prve su ribe iz obitelji murinki (Muraenidae),  murina žutošarka (Muraena helena, Linnaeus, 1758) i murina crnjka (Gymnothorax unicolor, Delaroche, 1809).

Premda su obje vrste stalni stanovnici našeg mora, murina žutošarka je ipak većini ribara puno poznatija i to ponajprije zbog svojih staništa koja su u pravilu u zoni koja je ribarima najatraktivnija.

S obzirom na agresivnost i snagu, murina žutošarka, je neusporediva s bilo kojom drugom ribom.

To je riba snažnog zmijolikog tijela koja može nanijeti izrazito teške, duboke i vrlo bolne ugrizne rane.

Zna napasti ronioca kada se osjeti ugroženom, ali isto tako ponekad napada i bez ikakvog povoda.

U gornjoj čeljusti ima dva, a u donjoj jedan red zuba povijenih prema natrag.

Oko otrovnosti njenog ugriza mišljenja su podijeljena. Tako prema starijem tumačenju do otrovanja dolazi zbog jednostaničnih žlijezda koje ugrizom dospijevaju u tijelo žrtve i u samoj rani luče otrov.

Ugriženo mjesto pocrveni, otekne i strahovito boli. Dolazi do grčeva, otežanog disanja, a na mjestu ugriza se raspadaju eritrociti. Dugo godina nakon ugriza ugriženo mjesto ostaje utrnuto i ukočeno.

Neka novija anatomska istraživanja niječu postojanje otrovnih žlijezda u ustima murine, ali ni ne objašnjavaju posljedice tipične za zatrovanu ranu.

Bez obzira kojem se tumačenju priklonili, opasnost od nepredvidivog i agresivnog ponašanja ove ribe i dalje je jednako velika.

Murina za ribolovca predstavlja opasnost jer pokušava ugristi sve oko sebe dokle god je živa. Stoga je, osim ako je ne namjeravamo pustiti, treba čim prije usmrtiti.

Rane koje nanosi ova riba redovito su velike i duboke.

Prva pomoć se sastoji u zaustavljanju krvarenja.

Poželjno je ranu podvezati, no pri tome treba biti oprezan jer se lako može dogoditi da se cirkulacija u potpunosti zaustavi, što znatno otežava ionako teško stanje povrijeđene osobe. Pored toga, unesrećeni je najčešće i u šoku, što se ne smije previdjeti. Svakako je potrebno čim prije potražiti liječničku pomoć.