Društvo Società Anonima di Navigazione Fiumana imalo je sjedište u Rijeci, predsjednik je bio senator Riccardo Gigante, vodio ju je commendatore Costantino Simeone, a održavala je subvencionirane brodske pruge u Kvarneru i istočnom Jadranu.

Početkom Drugog svjetskog rata društvo je imalo 15 brodova u floti, među kojima su bili najnoviji i najmoderniji motorni brodovi-blizanci »Abbazia« i »Laurana« (o tom brodu smo nedavno pisali) izgrađeni u Cantieri del Quarnaro u Rijeci.

Bili su namjenski građeni za obalnu liniju br. 139, takozvanu Linea della Riviera, koja je s polaskom iz Rijeke ticala Opatiju, Lovran i Mošćeničku Dragu.

Triput rekviriran

U trenutku projektiranja društvo je uzelo u obzir da se na brodove ugradi pogonski sustav Voith-Schneider, pa je trup broda ispitan u Vasca Navale u Rimu (pandan pokojnog Brodarskog instituta u Zagrebu).

Na kraju je odlučeno da se ugradi konvencionalni sustav s dva vijka, ali je originalni dizajn trupa ostao isti. Posebnu pažnju privlačio je aerodinamični dizajn zapovjedničkog mosta s dimnjakom u obliku bolida spojen s kormilarnicom.

Treba reći da je brodove riječkog društva tijekom rata pratila sreća jer osim motornog broda »Lorenzo Marcello« koji je potopljen 1943. godine, svi drugi su preživjeli, iako su neki zarobljeni, te su plovili pod drugim zastavama.

Motorni brod »Abbazia« rekviriran je u Rijeci u travnju 1941. od Talijanske kraljevske ratne mornarice, Regia Marina, te je plovio duž dalmatinske obale prevozeći ljudstvo i materijale, iako je u prvom trenutku trebao, kao blizanac »Laurana«, biti preuređen u brod za spašavanje zrakoplovaca.

Materijal za preuređenje već je bio pripremljen, ali je projekt napušten jer je materijal iskorišten za preuređenje parobroda »Capri« kompanije SPAN.

U lipnju 1943. godine derekviriran je, te je isplovio iz Rijeke za Brindisi, gdje ga je rekviriralo Ministarstvo komunikacija za račun Ferrovie dello Stato, talijanske državne željeznice.

Plovio je duž jonske obale te je ponovo derekviriran 3. rujna, da bi ga Talijanska kraljevska ratna mornarica opet rekvirirala te je ostao u Jonskom moru.

U jednom trenutku je, kao i većina drugih talijanskih brodova, bio pod kontrolom saveznika, da bi bio vraćen talijanskoj administraciji u lipnju 1945. godine.

Konačno je brod, koji je u međuvremenu bio prebačen pod jurisdikciju lučke kapetanije u Civitavecchia, izbrisan iz popisa pomoćnog državnog ratnog brodovlja 16. svibnja 1946. te je vraćen vlasniku mjesec dana kasnije, kada se nalazio u Napulju s dobrim dijelom posade iz Rijeke.

Društvo Società Anonima di Navigazione Fiumana moglo se smatrati sretnim s brodovima, no sreće na drugim poljima nije imalo: 3. svibnja Rijeku su oslobodili partizani, predsjednik Gigante je strijeljan, a društvo je sjedište preselilo u Veneciju.

Spomenuti Simeone je preuzeo vodstvo kompanije SIDARMA, još jednog riječkog brodara koji je preselio svoje sjedište u Veneciju.

Društvo Società Partenopea di Navigazione (SPAN) iz Napulja, koje je dobilo subvencioniranu koncesiju za održavanje veza s arhipelagom u Napuljskom zaljevu, bilo je u sasvim drukčijoj situaciji od Fiumane: izgubilo je dosta brodova (npr. »Santa Lucia« s velikim brojem žrtava), drugi su trebali značajne popravke, ali joj se žurilo ponovo uspostaviti redovite linije.

»Abbazia« je bila spremna te je odmah preuzela liniju Napoli – Capri u najmu SPAN-a, ali zadržavši staru posadu. Zapovjednik je bio kapetan Romano Petrani, rođen na otoku Cresu, ali s prebivalištem u Rijeci.

Prije rata bio je jedan od najboljih zapovjednika riječkog društva na brodovima koji su plovili Kvarnerom i opatijskom rivijerom.

On je zapovijedao izletničkim parobrodima u ljetnim mjesecima koji su navečer plovili iz Rijeke prema Opatiji, a izleti su organizani pod motom »Fresco in Mare« (svježe na moru).

Prvi časnik na motornom brodu »Abbazia« bio je Antonio Petrani, podrijetlom iz Malog Lošinja, daljnji rođak zapovjednika.

Vlasništvo nad brodom mijenja se 1949. godine, kada vlasnik postaje Armanavi, društvo koje je utemeljeno u Veneciji sa svrhom upravljanja brodovima Fiumane.

Armanavi je svoje sjedište preselilo u Napulj 10. rujna 1949. te pod kontrolom kompanije SPAN funkcionira od tog datuma kao vlasnik nekih brodova.

Po dobroj cijeni

»Abbazia« je postala nezamjenjiva u Napuljskom zaljevu, a u godinama nakon rata preuzeo je admiralsku ulogu u floti od parobroda »Capri«. Na brodu je 1950. godine obilježena 25. obljetnica života kompanije SPAN.

Još nekoliko brodova Fiumane preselilo se u vode Tirenskog mora: u travnju 1947. u Napulj stiže u najmu SPAN-a i parobrod »Lussino«, izgrađen 1912. u Malom Lošinju, koji je održavao liniju Napoli – Sorrento – Capri.

Od listopada 1947. do sredine 1949. bio je u najmu kompanije Navigazione Toscana, a povratkom u Napulj, Fiumana ga je uključila u pregovore za prodaju »Abbazie« te je prepušten SPAN-u po »dobroj cijeni«.

»Lussino« je mogao prevoziti 400 putnika (samo jedan razred) te ga je Ministero della Marina Mercantile prihvatilo za održavanje subvencioniranih linija. Registriran je kao vlasništvo Armanavi te ga je SPAN uzeo u najam.

Upravo je »Abbazia« 31. listopada 1952. godine bila sudionik dramatičnog događaja koji se završio sretno. Tog dana je isplovila iz Napulja za Capri u deset sati ujutro pri jako valovitom moru i jakim zapadnim vjetrom s oko 450 putnika.

Zapovjednik je bio kapetan Romano Petrani, koji se bio preselio u Capri, što su učinili i prvi časnik Antonio Petrani te mornar Giovanni Nacinovich podrijetlom iz Rapca koji je do kraja radnog vijeka ostao na toj kompaniji i postao vođa palube (noštromo), jer je od 1946. brod bio baziran na tom otoku.

Na ulazu u luku Capri, kapetan Petrani, u trenutku početka manovre pristajanja, pada u nesvjest na mostu. Prvi časnik je već bio na krmi, tako da je na mostu bio samo kormilar Cristoforo Budicin iz Rovinja koji je odmah naredio vožnju krmom da brod ne udari u obalu.

Nakon toga je počeo dozivati noštroma koji je bio na pramcu. Noštromo je primijetio da brod ne skreće nalijevo, pa je pogledao prema mostu, pa je, između putnika, pojurio na most i dovršio manevar pristajanja.

Budicin i noštromo dobili su novčanu nagradu od društva za spašavanje broda, a noštromo je, koji je u ratu zapovjedao naoružanom brodicom (MAS), optužen od strane vlasti da je – neovlašteno preuzeo zapovjedništvo!

Moždani udar koji je zadesio zapovjednika, kojem je bilo 58 godina, prouzročio je dugi oporavak, nakon čega se više nije vratio na more, pa se umirovio.

Kratko nakon toga, u prosincu 1953. brod mijenja ime u »Citta di Abbazia«, jer je po novom zakonu bilo zabranjeno da dva broda imaju isto ime.

Druga »Abbazia«, stari parobrod, plovila je u floti Società Adriatica. »Citta di Abbazia« je prodana 1975. godine, plovila je do 1991., kada je izrezana u Napulju.

Riječko parobrodarsko društvo

Kad se u Italiji krajem 1936. i 1937. počela provoditi reorganizacija brodarstva, u Rijeci je osnovano Riječko parobrodarsko društvo (Societa Fiumana di Navigazione).

Osnivači su bili Parobrodarsko društvo Adriatica (Compagnia Adriatica di Navigazione), Credito Industriale di Venezia i Societa Anonima Italiana Commerci Industrie.

Sjedište društva bilo je u Rijeci, a početni kapital iznosio je milijun lira (kasnije povećan na dvadeset milijuna lira). Poslovanje je bilo uspješno u predratnim godinama, ali nakon ulaska Italije u Drugi svjetski rat postalo je otežano zbog smanjenja prometa i rastućih cijena.

Također, mnogo brodova je bilo u službi Talijanske kraljevske mornarice (Regia Marina) prevozeći vojnike i obavljajući opskrbu te su neki od njih pretrpjeli i znatna oštećenja tijekom ratnih zbivanja. Tijekom rata društvo je imalo u najmu i nekoliko brodova Jadranske plovidbe d.d. iz Sušaka.

Veza s Napuljem

– »Spyro Xidias«, izgrađen 1925. u brodogradilištu Scoglio Ulivi, Pola za S.A. di Navigazione Rapida, Trieste; 1932. »Italia«, Fratelli Aponte, Napoli, kasnije Navigazione Libera del Golfo S.p.A, Napoli; održava prugu Napoli-Capri

– »Kosta Racin«, izgrađen 1954. u brodogradilištu Uljanik, Pula za Jadroliniju; 1973. Campania Seconda, Giulio Scarano, Salerno; 1977. FILA S.p.A., Salerno/Agostino Lauro; 1985. Gruppo Sorrentino di Navigazione S.r.l, Salerno; 1994. Alilauro-Gru.So.N. S.p.A., Salerno; 2008. rezalište

– »Novi Sad«, izgrađen 1955. u brodogradilištu Uljanik, Pula za Jadroliniju; 1972. »Patrizia«, Navitur, Rimini; 1977. F.S. Aponte, Rimini; 1985. Navigazione Libera del Golfo S.p.A, Napoli; 1986. Libera Navigazione Patrizia S.r.L, Napoli; 2002. Navigazione Libera del Golfo, Napoli

– »Istriano«, izgrađen 1904. u brodogradilištu STT, San Marco,Trieste za Societa di Navigazione a Vapore Dalmato-Istriana (Pio Negri), Šibenik; kasnije »Moschiena«, »San Vito«, G-49, »Capo Gallo«; 1954. »Averno«, Armanavi S.p,A., Napoli (u najmu SPAN); 1956. rezalište

Societa Fiumana di Navigazione

– »Brasso«, izgrađen 1908. u brodogradilištu Howaldtswerke, Kiel za Ungaro-Croatu, kasnije »Cetinje«, »Cherso«, »Calitea«, »Scarpanto«; 1937. u floti Societa Fiumana di Navigazione; 1953. »Pag« (Jadrolinija); 1963. rezalište Split

– »Ipparco Baccich«, izgrađen 1931. u brodogradilištu Cantiere Navale del Quarnaro, Fiume za Societa di Navigazione Costiera, Fiume; 1930. Societa Fiumana di Navigazione, Fiume; 1944. »Lorenzo Marcello«; kasnije »Panarea«; 1966. rezalište Savona

– »Lazzaro Mocenigo«, izgrađen 1928. u brodogradilištu S.Rocco, Muggia za S.A. di Navigazione, Venezia; 1936. Societa Fiumana di Navigazione, Fiume; 1948. »Civitavecchia«, Tirrenia di Navigazione; 1958. »Lorenzo Marcello«; 1959. »Citta di Venezia«; 1965. izrezan u Trstu

– »Lorenzo Marcello«, izgrađen 1928. u Stabilimento Tecnico Triestino,Trieste za Adriatica S.A. di Navigazione, Venezia; 1937. Societa Fiumana di Navigazione, Fiume; 19. 6. 1943. naletio na minu i potonuo kod Cape Ducato

– »Jadera«, izgrađen 1928. u brodogradilištu S. Rocco, Muggia za La Zaratina, S.A. di Navigazione, Zara; 1936. Societa Fiumana di Navigazione, Fiume; kasnije Regia Marina; partizani; Kriegsmarine… Nakon 1945. sudbina nepoznata

– »Nesazio«, izgrađen 1904. u Stabilimento tecnico Triestino San Marco,Trieste za Istra-Trieste S.A. di Navigazione; kasnije Societa Fiumana di Navigazione, Fiume; 1954. »Fusaro«, SPAN, Napoli; kasnije Armanavi S.p.A, Napoli; 1957. rezalište Savona

– »Stamura«, izgrađen 1929. u brodogradilištu Riuniti, Ancona; 1937. »Stamira«, Societa Fiumana di Navigazione, Fiume; kasnije »Freiburg«, »Pireefs«, »Elsi«, »Elli Toyias«, »Elli«; 1982. rezalište Pirej

– »Novi«, izgrađen 1908. u brodogradilištu STT, San Marco, Trieste za Ungaro-Croata, Rijeka; 1923. »Pola«; 1937. Societa Fiumana di Navigazione, Fiume; 1951. »Lorenzo Marcello«; 1952. u najmu SPAN, Napoli; 1956. izrezan Napoli

– »Fiumana I«, izgrađen 1919. kao minolovac u brodogradilištu Unterweser, Lehe; 1923. »Abbazia«; 1939. »Fiumana I«, Societa Fiumana di Navigazione, Fiume; 1939. »Arco Azzurro«; 23. 10. 1942. potopljen kod Genove

– »Fiumana II«, izgrađem 1919. kao minolovac FM-38 u brodogradilištu Unterweser, Lehe; 1923. »Laurana«, Costiera, Fiume; 1936. »Fiumana II«, Societa Fiumana di Navigazione, Fiume; 1940. »San Nicolo«; 1940. Regia Marina; 12. 2. 1945. potopljen kod Trsta; 1945. »Fiumana II«; 1945. »Sati I«; 1956. potopljen i izrezan

– »Fiumana«, izgrađen kao minolovac FM-49 u brodogradilištu Jos L. Meyer, Papenburg; 1923. »Albona«, Costiera, Fiume; 1937. »Fiumana«, Societa Fiumana di Navigazione, Fiume; 1945. »Fiumana III«, završio u rezalištu

Nacrti u »3. maju«

Zanimljivost je da su u brodogradilištu »3. maj« pronađeni nacrti »Abbazie« i »Laurane«, te je po njima izvedeno proširenje Jadrolinijine flote gradnjom još šest sestrinskih brodova – poznatih pjesnika: »Vladimir Nazor« (1952.), »Njegoš« (Plavnik; 1952-1980- 1987), »Vuk Karadžić« (1953.), »Ivan Cankar« (1953.), »Aleksa Šantić« (1953.), te »Kosta Racin« (1954.) koji su izgrađeni u pulskom Uljaniku.

»Almadi«

Godina gradnje: 1912.

Brodogradilište: Marco U. Martinolich S.A., Lussinpiccolo

Vlasnik: Mađarsko-hrvatsko parobrodarsko društvo, Rijeka

– održava prugu između Rijeke i Opatijske rivijere; 1917. u službi K.u.K. Kriegsmarine kao pomoćna krstarica s bazom u Šibeniku; 1918. prodan nepoznatom kupcu; 1922. »Bled« (Jadranska plovidba d.d., Sušak); 1924. »Lussino« (S.A. di Navigazione Marittima Costiera, Volosko, održava pruge u Istri); 1931.

Cia Adriatica di Navigazione, Fiume; 1941. G-41 (Regia Marina, pomoćna krstarica, baza u Brindisi); 1947. »Lussino« (u najmu Navigazione Toscana, Brindisi); 1949. Societa Fiumana di Navigazione, Trieste; 1950. »Epomeo« (Armanavi S.p.A., Napoli, u najmu SPAN, Napoli); 1956. izrezan

Izvori

– Admedo Verde: “L’Esodo di due piroscafi dal Quarnero al Golfo di Napoli” (2020.)

– www.nase-sidro.com

– www.miramarshipindex.org.nz