Kunjka (Arca noae, Linnaeus, 1758) je školjka iz obitelji lađica (Arcidae). Kunjka naraste do 100 milimetara dužine i može težiti do 0,06 kilograma. Srednja lovna težina je ipak znatno manja i iznosi 0,02 kilograma. Ljušture su izgrađene od kalcijeva karbonata i tragova kalcijeva fosfata, bilateralno simetrične, debele i poprečno napuhane, pokrivene vlaknasto-lisnatim slojem sa snažnim radijalnim rebrima. Izvana su sivosmeđe ili crvenkastosmeđe, ali uvijek mrke boje, često obrasle algama, mahovnjacima i ostalim sesilnim organizmima, zahvaljujući kojima, uz temeljnu strukturu, postižu vrlo visok stupanj mimikrije. S unutrašnje su strane ljušture svjetlije smeđe boje s blagim sedefastim odsjajem.

Bočno gledano ljušture imaju kvadratni oblik, vrlo nalik pretpostavljenom obliku biblijske Noine arke po čemu je školjka i dobila ime. Vrhovi su bliži prednjem dijelu ljušture, međusobno udaljeni dok je školjka zatvorena.

Brava je taksodontna i nije na sredini, ali je pravolinijska, sastavljena od brojnih sitnih u niz poredanih zubića koji se tek na krajevima malo izvijaju prateći rubnu zakrivljenost ljušture.

Plašt je izduljen u skladu s oblikom i proporcijama ljušture. Duž ruba plaštenih lukova se nalaze fotosenzibilne palijalne oči.

Mišići zatvarači su izrazito snažni, s tim da je prednji mišić zatvarač nešto manji od stražnjeg. Mišići velikog duguljastog stopala i bisusa su smješteni ispod brave. Sam bisus je neobično jak i velik, kompaktnog kvadratnog oblika. Kada se bisus odstrani, ljušture na tom mjestu ostaju otvorene unatoč do kraja kontrahiranim mišićima zatvaračima.

Stopalo je vrlo pokretno pa se školjka, odvojena od podloge i okrenuta ‘na leđa’, u kratkom vremenu može vratiti u pravilni položaj. Bisus se u tom slučaju brzo odbacuje, da bi se već za dan-dva izlučile nove niti kojima se školjka ponovo vezuje za podlogu.

Najvažniji mišić kod kunjke je ipak, nedvojbeno, veliki parni bisalni mišić privlakač pomoću kojega se školjka velikom brzinom može izrazito čvrsto priljubiti uz podlogu nakon čega ju je bez posebno konsturiranog alata, tzv. kunjkara jako teško odvojiti od podloge.

Ostali najčešći narodni nazivi za kunjku su mošun, mušula, Noina lađica, papak, školjak i unjka.