Golub (Myliobatis aquila, Linnaeus, 1758) je riba iz obitelji goluba (Myliobatidae).

Ima karakterističan oblik spljoštenog izduženog romba kod kojega je širina do dva puta veća od dužine. Rep je jako sužen i nalik biču dok je leđna peraja pomaknuta sasvim unatrag, izvan stražnje granice tijela na korijenu repa. Ispod leđne peraje se nalazi jedna do dvije nazubljene otrovne bodlje spojene s otrovnom žlijezdom u korijenu repne peraje.

Od vrha gubice do kraja repa golub može dosegnuti i do 2,6 metara, pri čemu može težiti i preko 70 kilograma.

Glava je krupna i izražena s tupastom njuškom i izbuljenim očima.

Boje je maslinasto sivkasto zelene do žućkaste, s crvenkastim ili bakrenim preljevima. S trbušne strane je sivkastobijele boje.

Mladi primjerci ponekad s leđne strane znaju biti bjelkasto ispjegani.

Golub, baš kao i sve ostale ribe iz reda Myliobatiformes, ima kožne otvore s donje strane tijela te štrcala (spiraculum), otvore koji se nalaze iza očiju, s gornje strane tijela, preko kojih diše.

Usta su smještena poprečno s donje strane tijela i nema plivajući mjehur.

Goluba nalazimo po cijelom Jadranu do 300 metara dubine, s tim da je najbrojniji u unutarnjim kanalima srednje Dalmacije na dubinama od 10 do 50 metara.

Premda bira pjeskovita i muljevita dna, često se nađe i na sasvim tvrdim dnima. Danju se ukopava, dok je noću aktivan.

Ljeti se u velikim jatima približava obali, a kao tipična bentoska vrsta, hrani se uglavnom rakovima i mekušcima dna.

Razmnožava se unutarnjom oplodnjom, pa u skladu s tim ima jasna obilježja po kojima se lako može razlikovati mužjak od ženke. Dok su kod ženki trbušne peraje široke i plosnate, kod mužjaka su transformirane u miksiptergij, organ izgledom vrlo sličan bodlji.

Golub se mrijesti zimi i u proljeće. Živorodna je vrsta tako da ženke u jednom pologu kote 6 do 7 mladih.

Golubovi se love najčešće mrežama stajaćicama i kočama. Glavni udičarski alat za lov goluba su parangali za landovinu kod kojih se kao ješka koristi srdela ili bugva.

U sportskom je ribolovu u pravilu slučajni ulov.

Važno je znati da se izvučen na palubu broda, golub repom zna omotati oko noge kako bi iskoristio svoj bodež. Kad otrov dospije u organizam, izaziva oteklinu i crvenilo uz jake bolove u području uboda. Trovanje može dovesti do gušenja, grčeva, ukočenosti mišića, smetnji vida, pada tlaka, povraćanja, proljeva, znojenja, ubrzanog lupanja srca i paralize skeletne muskulature. Sekundarna zagađenja su gotovo redovita, a za posljedicu imaju gnojenje, a često i gangrenu. U slučaju uboda, čak i ako nema vidljivih simptoma trovanja, treba čim hitnije potražiti liječničku pomoć.