Lijekovi se mogu podijeliti prema porijeklu i primjeni, djelovanju na organski sustav, putu primjene, obliku te na izvorne (inovativne, originalne) i generičke (stovjetne). Originalni lijek je onaj koji je prvi odobren za stavljanje u promet u svijetu na temelju potpune dokumentacije o djelotvornosti, neškodljivosti i kakvoći prema važećim zahtjevima. Tada je zaštićen patentnim pravom. Patentno pravo započinje otkrićem i razvojem potencijalnog novog lijeka i traje otprilike 20 godina, provođenjem vrlo skupih, iscrpnih pretkliničkih i kliničkih istraživanja. Nakon završenih kliničkih studija i procjene regulatornog tijela, npr. FDA-američka Agencija za hranu i lijekove, EMEA-Europska agencija za lijekove i ALMP-agencija za lijekove i medicinske proizvode RH, da nema neprihvatljivog rizika od uporabe novog lijeka, odobrava se stavljanje lijeka u promet i njegova primjena. Do trenutka stavljanja lijeka na tržište prema nekim financijskim izračunima smatra se da je farmaceutska tvrtka uložila oko milijardu dolara. U preostalom razdoblju patentne zaštite od otprilike 8 godina proizvođač lijeka pokušava vratiti uloženi novac. Nakon isteka patentnog prava svaki drugi proizvođač smije proizvoditi lijek kao generički (istovjetni, zamjenski) proizvod uz uvjet da poštuje pravila dobre proizvođačke prakse i dobre kliničke prakse. Pojednostavljeno, to znači da su standardi kvalitete jednaki i za originalni lijek i generički lijek. Generički lijek je terapijski istovjetan originalnom lijeku, a to znači da je jednako kvalitetan, siguran i učinkovit kao i originalni lijek. Prije dolaska na tržište generički lijekovi prolaze vrlo stroge postupke analize kao i originalni lijek.
Kako primijeniti lijekove
Lijekovi dolaze u različitim oblicima. Osnovna podjela je prema mjestu primjene: za unutarnju i vanjsku primjenu. Lijekove za unutarnju primjenu uzimamo na usta – tablete, film tablete, retard tablete, tablete za otapanje lingvalete, kapsule, sirupi i otopine za piti, a lijekove za vanjsku primjenu nanosimo na kožu ili sluznicu ili uvodimo u tjelesne otvore (kreme, masti, gelovi, otopine za mazanje i prašci za posipanje, čepići, vaginalne tablete i kreme). Posebni oblici lijekova su npr. oblici za inhalacije i injekcijski pripravci.
Lingvalete su tablete koje se stavljaju pod jezik gdje se djelovanjem sline postupno otope.
Sirupi se uzimaju pomoću žličice ili dozirane štrcaljke. Mala ili čajna žličica je otprilike 5 ml, a velika žlica ili jušna žlica otprilike 15 ml otopine. Antibiotske sirupe, koji se pripremaju u u ljekarni neposredno prije uzimanja uvijek treba dobro promućkati prije uzimanja. Njihovu se doza najbolje određuje uz pomoć štrcaljke s označenim mililitrima. Sirup nakon otvaranja ima rok trajanja od 5-10 dana. Važno je popiti cijelu propisanu dozu i nikad ga se ne smije čuvati za neki drugi put. Hoće li se lijek uzeti na prazan ili pun želudac, ovisi o lijeku, i na to će nas upozoriti ljekarnik i liječnik.
Lijekove za vanjsku primjenu mogu se primjeniti premazivanjem ili utrljavanjem, odnosno posipavanjem praška. Važno je da se lijek nanosi čistim rukama na čistu i suhu kožu.
Kapi i sprejevi za nos primjenjuju se kapanjem odnosno uštrcavanjem u nosnice u dozi i trajanju primjene koju prepiše liječnik. Ukoliko se primjenjuju kapi za nos potrebno je glavu zabaciti što više unatrag, kako bi se spriječilo curenje lijeka u grlo. Ako se pak primjenjuju sprejevi za nos, tada je jednostavnije nagnuti glavu unaprijed. Prije primjene lijeka u nosnice, posebno kod male djece, korisno je prvo isprati nos fiziološkom otopinom ili sterilnom otopinom morske soli.
ORALNI LIJEKOVI UVIJEK S PUNO VODE
Lijekovi koji se uzimaju na usta treba uvijek uzeti sa dosta tekućine, najbolje s čašom vode. Tablete se po potrebi smiju dijeliti na polovinu ili četvrtinu, najbolje na čistoj kuhinjskoj dasci oštrim nožem ili uz pomoć rezača za tablete koji se nabavlja u ljekarni. Za razliku ud tableta, tablete s ovojem; film tablete ili retard tablete se nikad ne smiju rezati jer bi se njihovim rezanjem uništila posebna ovojnica oko lijeka i time se narušava djelovanje lijeka. Također se rezati nikada ne bi smjele kapsule jer je lijek unutra u obliku praha, a zaštitna ovojnica kapsule predstavlja zaštitu za želučanu sluznicu. Ukoliko se uzimaju tablete za otapanje treba ih najprije otopiti u pola čaše vode i onda ih popiti.
Tehnike ukapavanja
Kapi za uho se ukapavaju tako da se glava nagne na stranu, kapne 1-2 kapi, te nakon kapanja pričeka par sekundi da lijek prodre u uho. Ukoliko se radi o upali srednjeg uha važno je uz antibiotske kapi za uho koristit i kap ili sprej za nos (dekongestive) jer do upale uha dolazi zbog začepljenje nosa i Eustahijeve tube.
Kapi i masti za oko su sterilni i nanose se samo čistim rukama. Kapa se tako da se glava lagano zabaci unatrag, donji kapak malo povuče prema dolje, pogled usmjeri prema gore i kapne u donji kapak 1-2 kapi. Pritom treba paziti da se bočicom ne dotakne oko, već kapne »iz zraka«. Zatim se nekoliko puta trepne, kako bi se kapi rasporedile po oku, a ako iscuri suvišna količina, ona se ukloni čistom gazom ili maramicom. Masti za oko se nanose također na donji kapak, istiskivanjem tanke linije masti. Oko se zatim zatvori i miče lijevo-desno i gore-dolje da se mast dobro rasporedi. Suvišak se, također, ukloni čistom gazom. Sve masti i poneke kapi zamućuju vid, te je potrebno pričekati sa svim aktivnostima dok se vid ponovno ne razbistri.
Rektalna, vaginalna, inhalacijska primjena
Rektalno se može primjeniti lijek u obliku čepića, klizmi i mikroklizmi (npr. diazepam kod konvulzivnih stanja). Rektalni put primjene lijeka koristi kod osoba koja ne mogu uzeti lijek na usta (npr. povraćaju ili nisu pri svijesti) ili kod djece kad želimo bržu reakciju lijeka npr. kad je tjelesna temperatura iznad 39 C (ibuprofen). Čepići (supozitorije) su prikladan oblik lijeka za djecu ako odbijaju progutati lijek ili povraćaju te ako postoji, odgovarajući lijek u tom obliku. Uvode se u debelo crijevo najbolje u ležećem položaju. Nakon nekog vremena moguće je da će dio lijeka iscuriti i to je normalno, jer zapravo iscuri »nosač« lijeka koji samo služi da lijek možemo uvesti u debelo crijevo. Najbolje ih je primjenjivati prije spavanja, da je tijelo što duže u ležećem položaju. Vaginalne tablete i vaginalne kreme uvodimo u rodnicu, također lakše u ležečem položaju, što dublje u rodnicu. Kao i kod čepića, najbolje pred spavanje, te također, »nosač« lijeka često iscuri nakon što se lijek otopi. Inhalacijski lijekovi najčešće se koriste u liječenju astme. Na našem je tržištu nekoliko oblika aplikatora: sprej (pumpica), diskus, turbuhaler i novolizer. Iz spreja lijek izlazi sam, iz ostalih aplikatora moramo ga »usisati« snagom vlastitog udaha. Stoga je vrlo važno naučiti pravilnu tehniku primjene.
Flasteri
Naljepci (flasteri) primjenjuju se lijepljenjem na kožu, a iz njih se polagano oslobađa lijek i kroz kožu ulazi u organizam. Naljepak se stavlja na kožu nadlaktice, trupa i ramena ili ovisno o lijeku, u što će nas uputiti liječnik ili ljekarnik. Prije lijepljenja, kožu treba dobro oprati i dobro posušiti, a zatim nalijepiti flaster. Novi nalijepiti uvijek na drugo mjesto, kako ne bi previše iritirali kožu. Ako se tijekom primjene flastera pojavi crvenilo, svrbež ili pečenje, najbolje je odmah obavijestiti liječnika ili ljekarnika.
Analgetici, antipiretici, antiupalni ljekovi
Acetilsalicilna kiselina (ASK), koristi se kao analgetik, lijek za smanjenje boli) antipiretik, lijek za smanjenje povišene tjelesne temperature, antiflogistik, lijek s protuupalnim djelovanjem, te za prevenciju moždanog udara i srčanog infarkta jer koči nakupljanje trombocita, tj. stvaranje tromba. Za najbrži učinak actilsalicilna kiselina bi se trebala uzimati 1 sat prije ili 2-3 sata poslije jela. To je osobito važno kod akutnih bolova. Uzimanje lijeka na prazan želudac nije preporučljivo, a osobe sa želučanim tegobama trebale bi ga, unatoč nešto kasnijem učinku lijeka, uzimati uz obrok. Uz lijek se preporuča uzeti dovoljno tekućine (1/2 ili 1 čašu vode).
Paracetamol se koristi se kao analgetik i antipiretik. Za najbolji učinak treba ga uzimati 1 sat prije ili 2-3 sata nakon obroka. Treba izbjegavati uporabu uz balastne tvari i alkohol. Dnevnu dozu treba raspodijeliti na 3-4 pojedinačne doze. Duljina uporabe ne bi trebala prelaziti tjedan dana.
Derivati propionske kiseline – ibuprofen, ketoprofen i naproksen primjenjuju se kao analgetici i antireumatici, ublažavaju bol, smanjuju upalu i snižavaju povišenu tjelesnu temperaturu. Zbog bolje podnošljivosti ne preporuča se uporaba na prazan želudac. U osjetljivih bolesnika se, također, preporuča uzimanje uz obrok. Navedene lijekove treba uzimati uz dovoljno tekućine. Naproksen bi trebalo uzimati najmanje 30 minuta prije obroka.
Diklofenak se koristi kao analgetik, antiflogistik i antireumatik. Zbog bolje podnošljivosti, uporaba se preporuča uz obrok i sa dovoljno tekućine. Ne preporuča se uzimanje na prazan želudac. Oblici koji imaju ovojnicu otpornu na želučane sokove kao i oblici produljenog djelovanja trebaju se uzimati uz obrok.
U dječjoj dobi poseban oprez!
Dječji organizam reagira na lijekove drugačije nego organizam odrasle osobe. Prije odluke o primjeni lijeka svakako se treba obratiti liječniku za savjet čak ako se radi o bezreceptnom lijeku, odnosno, lijeku koji se može kupiti u slobodnoj prodaji. Prije davanja lijeka preporučljivo je pažljivo pročitati uz lijek priloženi listić. On sadrži informacije o sastavu lijeka, primjeni, dozi i vremenu trajanja liječenja te upozorenja o mjerama opreza i mogućem riziku koji se može javiti, iako vrlo rijetko. Sve nejasnoće oko primjene lijeka koji se daje djetetu treba raspraviti s liječnikom ili ljekarnikom. Osovina liječnik-ljekarnik-korisnik lijeka vrlo je bitna kako za pravilnu primjenu lijeka tako i za bolju suradljivost.
Uzima li dijete istovremeno i druge lijekove (npr. lijekovi iz biljne ljekarne, homeopatski lijekovi, ili neka druga terapija), važno je postaviti pitanje liječniku o istovremenoj mogućnosti uzimanja tih lijekova. Važno je dobiti i odgovore o tome što se događa ako se zaboravi dati djetetu jedna doza lijeka ili ako su se javile neke nuspojave.
Teoretski, u dječjoj dobi može se koristiti većina lijekova koji se daju odraslim osobama. Kad biramo način primjene lijeka u dječjoj dobi prednost se daje najlakšem i najmanje neugodnom načinu davanja lijeka jer se tako lakše pridobije dijete na suradnju, a smanjuje se i trauma od primjene lijeka.
ACETILSALICILNA KISELINA NE PRIJE 16. GODINE
Acetilsalicilatna kiselina se ne smije primjenjivati u djece mlađe od 16 godina, osim ako nije posebno indicirano od strane liječnika.
Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.
