Preko stranice uberiovo.hr mogu se naručiti zdravi domaći proizvodi. Narudžbe se primaju od nedjelje do srijede navečer, tada šalju popis proizvođačima, u petak stiže roba, a subotom tijekom jutra obavljaju dostavu
U Rijeci se dva puta mjesečno mogu kupiti ekološki uzgojeno povrće, voće, sirevi, ali i žitarice. Jednom u sklopu Demetrinog kutka koji se održava u samom centru Rijeke, a drugi put u sklopu sajma Eko Cvetko na Drenovi. Velik broj ljudi koji dođu po svoju zalihu dokaz je da potreba za tim namirnicama itekako postoji.
No dva puta mjesečno nije dovoljno da bi svi koji žele, zadovoljili potrebe za namirnicama koje nisu tretirane pesticidima. Upravo zbog takvih, ali i zbog sebe, dvije prijateljice krenule su u potragu za proizvođačima ekološki uzgojenog voća i povrća. Iz te potrage rodila se stranica uberiovo.hr, koja polako ali sigurno dobiva sve više poklonika.
Višnja Basioli, zaposlena kao voditeljica prodaje jedne zagrebačke tvrtke i Biljana Cvijanović, komercijalna referentica u jednoj riječkoj tvrtki, stoje iza ovog, za Rijeku pionirskog pothvata.
Zdravi proizvodi
No, one nas u samom startu ispravljaju, te govore kako je njihovim stalnim kupcima najmanje važna činjenica da im povrće i ostale proizvode, poput ekološkim postupcima dobivenog vina ili meda, dostavljaju na kućnu adresu.
Važnije im je to što s povjerenjem mogu naručiti željene namirnice jer znaju da će dobiti zdrave domaće proizvode, dok će se s tržnice često, umjesto s domaćim povrćem, kući vratiti s proizvodima iz uvoza koje preprodavači tako uvjerljivo nude.
Niti Višnji, niti Biljani, ovo nije primarni posao, već hobi nastao iz želje za što boljom promocijom ekološki uzgojenog povrća, njihovih proizvođača i širenja svijesti o štetnosti hrane tretirane pesticidima.
– Tražile smo ekološko povrće za vlastitu upotrebu, a istovremeno čule smo priču o jednoj Slovenki koja po Ljubljani vlastitim automobilom dva puta tjedno dostavlja ekološki uzgojeno povrće lokalnih proizvođača i od toga sasvim pristojno živi. Tražile smo postoji li u Rijeci nešto slično te otkrile da to nitko ne radi. Zatim smo se počele informirati o proizvodnji bez pesticida. Prije toga smo se interesirale za proizvode lokalnih proizvođača, ali smo ubrzo shvatile da predznak »domaće« ne jamči istovremeno kvalitetu i izostanak pesticida. I domaći proizvođači radi što većeg profita često u velikoj mjeri koriste pesticide, priča Višnja.
Ponuda i potražnja
Biljana dodaje kako su vrlo brzo shvatile da nitko zapravo ne dostavlja ekološki uzgojeno povrće.
– Zaključile smo da ukoliko sve više ljudi bude naručivalo ekološki proizvedenu hranu, povećavat će se proizvodnja, a što se više bude promoviralo, to će više ljudi biti zainteresirano baviti se takvom vrstom proizvodnje. Proizvođača koji ne koriste pesticide ima, ali mnogi koje smo kontaktirali nisu toliko jaki da bi nam mogli garantirati količinu kojom bi pokrili naše potrebe. Tako je za sada naš glavni dobavljač povrća gospođa Marica Jakoliš iz Stankovaca. Osim nje, otkupljujemo vina vinarije Vrsaljko, maslinovo ulje nagrađivanog proizvođača s Dugog otoka, OPG Žampera, a suradnju smo dogovorile s gospodinom Mićićem iz Rijeke, proizvođačem meda, koji pčele »vodi« po ekološki čistim nasadima na Cresu i Gorskom kotaru i ne tretira ih insekticidima. U Gorskom kotaru smo pronašle proizvođače borovnica i jagoda, Borisa Matkovića iz Kupjaka. Do ekološkog voća je općenito jako teško doći jer je zbog osjetljivosti ploda, takva vrsta proizvodnje vrlo rizična, priča nam Višnja i dodaje kako većina proizvođača ekološkog povrća sama plasira svoju robu te povrh toga eventualno raspolaže viškovima koji se teško mogu predvidjeti.
Živimo u gradu i tu nemamo mogućnost da se same bavimo poljoprivredom. Možda kad budemo starije, negdje zasadimo svoj vrt, kaže Biljana. Za sada ovo doživljavamo kao povratak prirodi, na ovaj način u grad vraćamo prirodu, objašnjavaju Višnja i Biljana.
Ništa bez Marice
Njih pak njihova gospođa Marica do sada nikad nije iznevjerila.
– Narudžbe pristižu od nedjelje do srijede navečer, kada šaljemo popis proizvođačima, kako bi se na vrijeme mogla organizirati berba. U petak nam roba stiže, potom je razvrstavamo po narudžbama. Subotom tijekom jutra vršimo dostavu robe našim kupcima – objasnila je Biljana cijeli proces dostave.
Posao sve više raste, ali ovo nije roba koju će kupiti svatko, priča nam Biljana i otkriva tko su zapravo njihovi najvjerniji kupci.
– Naši kupci su ljudi koji žele jesti zdravo. Iako smo, prije nego što smo krenule u posao, smatrale da će se za našu robu opredijeliti mlađi kupci koji nemaju vremena niti volje obilaziti štandove na tržnici, ispostavilo se da to nije baš tako – priznaje Biljana.
Višnja dodaje:
– Na početku smo htjele da Facebook bude naš glavni medij za oglašavanje, a na kraju se ispostavilo da se naši najvjerniji kupci uopće ne koriste tom društvenom mrežom, niti su nas putem nje otkrili. U našem je slučaju ispalo da je usmena predaja jači medij od Facebooka, koji se pokazao kao prilično nepouzdana baza potrošača jer nije rijedak slučaj kupaca koji eksperimentalno naruče namirnice, a nisu ozbiljno zainteresirani za promjene životnih navika – priča Višnja.
– Kad smo krenule s prvim dostavama, shvatile smo da postoji i profil kupaca na koje nismo uopće mislile, ljudi koji su bolesni i koji bi zbog svog zdravlja trebali jesti povrće koje nije tretirano pesticidima. Ispostavilo se da oni vrlo teško dolaze do takvih namirnica. Naime, nitko ne ide za tim, ali onima koji su teško bolesni, sirovo povrće i voće iz shopping centara može više odmoći, nego pomoći. Postoje slučajevi gdje su ljudi u želji za ozdravljenjem prešli na konzumiranje sokova od sirovog voća i povrća, a umjesto ozdravljenja, doveli su se do trovanja zbog unosa prevelike koncentracije pesticida – objasnila je Biljana.
Globalni fenomen
Popularnost ekološki uzgojene hrane sve je veća i to je zapravo globalni fenomen koji polako, ali sigurno zahvaća Hrvatsku. Sve većom popularnošću trebale bi pasti i cijene proizvoda. Namirnice koje se nalaze u ponudi web shopa uberiovo.hr isključivo su sezonske pa tako kupci sada, između ostalog, mogu kupiti tikvice, rajčice, cherry rajčice, krastavce, patlidžane, a od kad su krenuli, niti jedna narudžba nije bila bez blitve koja je definitivno najtraženija.
– Kada bi ljudi vidjeli koliko se truda i rada ulaže u ekološku proizvodnju, tada bi shvatili zašto je cijena ekoproizvoda još uvijek viša od one iz supermarketa. Većina cijene je njihov rad, a i zbog manje iskorištenosti zemlje imaju i manje proizvoda. Kada se jednom odluče na prodaju u trgovačkim centrima, proizvođači će se suočiti s činjenicom da se njihova roba otkupljuje po preniskoj cijeni – obrazložila je Višnja razlog zbog kojeg je ekološki čista hrana još uvijek skuplja.
Ekološkog povrća i voća nedostaje, i to ne samo u Hrvatskoj, već i u Europi, govore nam naše sugovornice i dodaju kako u našoj zemlji postoji mnogo obradivih površina koje godinama stoje netaknute te su idealne za ekološku prizvodnju.
