Drukčije danas

Prilika za zgodan predah od svakodnevice i da se barem na par dana »otkanta« sustav je posjet Recikliranom imanju Vukomerić, edukacijskom centru za permakulturu, poligonu za igranje s održivim načinom života na kojem se gradi, uzgaja organska hrana, mućka vlastito gorivo…, jer upravo tamo će od 2. do 5. listopada biti održan tečaj keramike »Zemlja voda vatra zrak«.

   Ova radionica je praktično putovanje kroz tehnike izrade keramike raznih naroda s naglaskom na korištenje prirodnih resursa i uporabne predmete kao što su čaše, lonci, čajnici, tarionici, vrčevi, lampe, lampice… Za modeliranje zemlje je potrebna voda, za sušenje zrak i za pečenje vatra. Za prenošenje znanja su potrebni učenici i učitelji koji će ovog puta nastojati prenijeti osnove izrade keramičkih predmeta, od modeliranja do pečenja, kako bi se nakon radionice posjetitelji imanja s lakoćom i samostalno mogli posvetiti svojim kreacijama. Stoga se program sastoji od izrade predmeta krojenjem i lijepljenjem glinenih ploča, utiskivanja struktura, pročišćavanja gline i pripreme »terre sigillate«, rada na lončarskom kolu, izrade gipsanih kalupa, graviranja, pralončarstva, engobe i glazure, pečenja, rakua, pečenja i još pečenja. Cijena radionice i smještaja iznosi 670 kuna, a zainteresirani se mogu prijaviti putem obrasca na internet stranici www.zmag.hr.

   Kada čuju za reciklirano imanje, ljudi obično očekuju neku lekciju ili poduku o tome kako pokrenuti i graditi vlastitu eko-utopijsku priču. A što im reći? Da su udrugari Zelene mreže aktivističkih grupa, kraće rečeno ZMAG, u početku mislili da će u roku od jedne godine useliti na imanje i započeti s edukacijom. Da su htjeli pobacati po imanju i šumi nekoliko iskorištenih građevinskih kontejnera koji bi se na neki njima razumljiv način uklopili u okolinu. Pa zovu se reciklirano imanje, zar ne? Bliže stvarnosti je da na početku nisu imali gdje useliti, niti su imali previše znanja da bi nekog još i educirali. Njihova priča nije započela nekim razrađenim planom, niti su imali dobro promišljenu strategiju, pa su se jednostavno okupili i krenuli. No, njihova poruka nije da ne treba imati plan rada i stvaranja, kratkoročne i dugoročne ciljeve i slično, samo to jednostavno nije bio slučaj s njima. Sve što su imali su živahna srca, a kasnije su naučili da je to zapravo i najvažnije. Da pumpica radi.

   Iako je izgradnja počela još 2001. godine, imanje je i dalje više gradilište nego dovršeni ekološki raj. Na tečaju permakulture 2004. u Lubenicama na otoku Cresu ipak su napravili dizajn imanja, zamišljenog kao ekoselo, poligon za eksperimentiranje, edukacijski centar, životni i radni prostor. Umjesto da budu nezadovoljni, anti i uglavnom protiv nečega ZMAG-ovci su reagirali na ono što ih je smetalo iznalaženjem vlastitih alternativa. Umjesto nekako maglovitih rješenja u dalekoj budućnosti stvorili su reciklirano imanje, prostor gdje mogu pokazivati kako je drukčiji svijet moguć. 

   Imanje se nalazi u selu Vukomerić u Vukomeričkim Goricama, oko 25 kilometara južno od Zagreba, prema rijeci Kupi. Obuhvaća dva hektra poljoprivrednog zemljišta na kojem se proizvodi ili se planira proizvodnja ljekovitog bilja, hrane i svega onoga što ulazi i izlazi iz tla.

  

Ne lutaj, stvori

Na imanju radi oko petnaestak ljudi, a pomažu prijatelji i simpatizeri u vrijeme proljetne sjetve ili kada su u tijeku veći građevinski zahvati. S obzirom da udrugari imaju puno planova, pa tako i puno posla, nisu u mogućnosti primiti iznenadne goste te je prije posjete potrebno najaviti se kako bi si osigurali kvalitetnu prezentaciju imanja, odnosno njihove »kajdanke održivog razvoja«, kako imanje Vukomerić zovu članovi Udruge ZMAG.

   Vrlo često ljudi pitaju zašto baš ta pozicija kad je prvi susjed već ili tek, ovisno o gledištu, na 50 metara, kada je zemlja teška ilovača, kada nema izvora vode niti slapova na imanju, a svi znaju koliko je to važno. A zašto? Željeli su stvarati ljepši svijet, a nitko od njih nije imao novca za kupovinu nekog savršenog zemljišta, izvora i slapova. Sigurno je bolje stvarati nešto divno tamo gdje se to na prvi pogled teško može zamisliti, nego izgubiti nekoliko godina na potragu za netaknutim rajem izoliranim od društva. Nije se biralo nego se uzelo ono što se moglo dobiti u tom trenutku, a bila je to poklonjena zemlja koja nije obrađivana dvadeset godina, od koje su oni sami stvorili jedno od najljepših mjesta na svijetu. A pumpica i dalje rad