Od naplavina radim skulpture brodova, lampe. I poneku ribicu! Slažem ih onakve kakve sam ih našao – naprosto im nalazim smisleno mjesto na skulpturama, a da pritom zadržavaju istu boju i oblik
Novinar nikad ne zna gdje ga čeka zanimljiva tema. Tako je bilo i prigodom nedavnog boravka u Puntu, kada sam slučajno upoznala Gordana Šnajdera, profesora tjelesne i zdravstvene kulture iz Zagreba, zaljubljenika u more, ljetnog stanovnika Punta od 1962. godine. U formativnom periodu, Gordan Šnajder bio je odbojkaš, potom asistent na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu gdje je studirao, a nakon čega je otpočela njegova trenerska karijera: dvadeset je godina vodio reprezentaciju muških juniora u Francuskoj!
Robinzonsko skupljanje
Ljeta je međutim uvijek provodio u Puntu. U staroj jezgri njegovi su djed i baka davnih šezdesetih kupili kuću i to je i danas njegov ljetni dom. – Školske ferije su vrijeme za moje hobije koji su razni, ali posljednjih pet-šest godina me jako okupiralo sakupljanje naplavina. Od njih radim skulpture brodova, lampe. I poneku ribicu! S tim što ne obrađujem ili modeliram naplavine, već ih slažem onakve kakve sam ih našao – naprosto im nalazim smisleno mjesto na skulpturama, a da pritom zadržavaju istu boju i oblik. Tako moje brodiće čine djelovi vesala, poneki slomljeni pajol, dio drvene oplate, rebro nekadašnje barke… Naplavine koje nalazim ljeti na plažama ali i na žalima otočića u uvali, gdje robinzonski odlazim u »sakupljanje«, odnosim s krajem ljeta u Zagreb i tamo se njima bavim čitavu zimu, kaže Gordan Šnajder. A sljedećeg ljeta, te živopisne brodice završavaju na zidu njegove puntarske konobe, gdje imate osjećaj da su potpuno spremne za nove plovidbe.
More priča
Ljubav Gordana Šnajdera prema moru tu se ne završava. On ju neprestano dijeli s drugima, pa je tako u Zagrebu utemeljio udrugu »More priča«, vezanu uz Dom za nezbrinutu djecu u Laduču, kod Zaprešića. Štićenike Doma Gordan je zarazio morskim aktivnostima, pa ih tako već treću godinu dovodi u Punat.
– Ovdje imam mnogo prijatelja koji razumiju moja htijenja i ideje, pa tako ova djeca ljetuju u Puntu besplatno, a priključujemo se svi skupa čišćenju Puntarske vale, što je naš doprinos ljepoti mjesta. Ali idemo i korak dalje! Pri čišćenju uvala, skupljamo naplavine, a tijekom godine – jednom tjedno – održavam radionicu u Zaprešiću, gdje štićenici doma iz sakupljenog materijala izrađuju umjetničke predmete. Na kraju godine priredimo prodajnu izložbu, od koje prihod ide opet njima. To ih stimulira i zabavlja. I nismo vezani samo uz Punat. Nastojimo, koliko nam to financijske mogućnosti dopuštaju, čistiti i druga mjesta na Jadranu – boravili smo tako i u Puli, a imamo i drugih planova. Odnedavno sam stupio u vezu sa štićenicima Doma umirovljenika »Sveti Josip« u Zagrebu. I njih sam uključio u radionice djece iz Laduča, tako da zajedno stvaraju, a onda izlažu svoje radove, kaže Šnajder, čiji hobiji – iz godine u godinu – okupljaju nove sudionike i imaju sve više smisla . A humanitarni rad donosi nemjerljiva zadovoljstva. I neki mir, tako potreban današnjem čovjeku…
