Tenessee Williams je 1948. godine načinio svoju glasovitu predstavu »Tramvaj zvan čežnja«, a puno ranije, još 1914. godine, Šveđanin Carl Wickman je ustanovio »Greyhound«. Taj »Autobus zvan čežnja« je izniknuo tiho i opstao je do danas simbolizirajući »Ameriku na kotačima« i odolijevajući do dana današnjeg svim izazovima moderne konkurencije. U svemu ima romantike, rađaju se asocijacije na sivo-srebrnastu boju tih vozila, kao na maglu u kojoj nestaju ti autobusi dok prelaze brda Appalachi. U »Greyhoundu« sada obilježavaju stoljeće kako njihova armija putnika svoje nade i brige raznosi diljem Amerike. »Riding the dog«, oliti »jašiti psa« govori se u slengu za takva putovanja na brojnim zabačenim postajama gdje se itekako osjeća zadah iz nužnika, ali isto tako i miris pečenih pilića koji se nude namjernicima. Takav »pionirski« prijevoz je do današnjeg dana odolio modernim pogodnostima kakvi su recimo zrakoplovni letovi i famozni aranžman »low cost«.

 

 Pisanje povijesti 

»Greyhound« je na svoj način pisao američku povijest zamijenivši famozne kočije iz ere Divljeg zapada i slavni »Pony Express« utrkujući se s vlakovima. Vele da su ove autobusne linije toliko pogodne da su u zaborav bacile danas itekako rizični autostop te ovaj klasični prijevoz ostaje iz generacije na generaciju pojam u tamošnjem prijevozu. Vozila tog aluminijskog »stogodišnjaka« godišnje prevezu armiju od čak 20 milijuna ljudi ka 3.800 raznih destinacija spajajući oceane, vozeći od Pacifika do Atlantika i obrnuto.

  Bilo je prirodno, neizbježno da ovaj način transporta predviđen u biti za one koji si ne mogu dozvoliti drugačiji način putovanja, ali ne mogu odustati od bitnog obilježja američkog načina života, od putovanja i kretanja, nastane u poznatom kraju Iron Rangeu, među znanim »Željezznim brežuljcima«, među rudnicima Minnesote, tamo gdje se za Ameriku itekako može reći da je i »zemlja proleterska«. Tamo, na Zapadu, 1914. jedan je švedski imigrant, spomenuti Carl Wickman, dobio otkaz u jednoj rudarskoj tvrtki gdje je radio kao kopač. Prvo je potom pokušao kao prodavač automobila »Hup«, prethodnika »T Forda«. Nije međutim uspio prodati niti jedno vozilo i tada mu je napamet došla ideja da upravo tvrtki koja ga je otpustila ponudi usluge prijevoza između raznih rudnika i mjesta spavanja u Hibbingu sa svojim neiskorištenim vozilima. Nisu mu naravno bili na pameti problemi jadnih rudara i njihov transport nego iskorištavanje »mrtvog veza« vozila. Potez mu je bio pun pogodak i već je prve godine sa sedam vozila »Hupmobile«, koje je sam i popravljao ostvario zaradu od čak 8 tisuća dolara što bi bio današnji ekvivalent za 200 tisuća »zelembaća«.

 

 Američki mit 

Ime, koje je sada postalo besmrtno, »Greyhound« je nastalo kada je tog Šveđanina inspirirala vizija siluete njegovog autobusa koja juri po izlozima dućana u gradu rastegnuta poput hrta. I njemu je veliki svjetski sukob dobro došao jer je tijekom Drugog svjetskog rata »Greyhound« naišao na »zlatni rudnik« pošto je ta tvrtka masovnog prijevoza imala »poluekskluzivna« prava prijevoza vojnika. Bilo je svega kada mu je čak 40 posto vozača bilo pozvano u vojnu službu te se je tvrtka silom prilika morala »feminizirati«. Pozvano je na tisuće žena koje su s vremenom postale vozačice autobusa. Išlo se tom linijom pa mu je u jednoj reklami koristila kuja hrta imenom Grace. Nakon svega dolaskom Hladnog rata Amerika je prionula izgradnji sustava autostrada što je čvrsto forsirao predsjednik Dwight Eisenhowher one 1951. godine.

  Jasno je da su nove prometnice itekako ubrzale ovo »jahanje psa«. Korak po korak autobusi ovog »stogodišnjaka« su postali američki mit, bili su sve više dio tamošnje kulture. Počelo je davno kada je »Greyhound« dobio iznenadni publicitet slavnim filmom »Dogodilo se jedne noći« sa Clarkom Gableom i Claudette Colbert, djelom nagrađenim »Oscarom« 1934. godine, sve do drugog legendarnog američkog glumca Dustina Hoffmana u nezaboravnom »Ponoćnom kauboju« i autobusa koji vozi na sunčanu Floridu. »Greyhound« prati snove o putovanju brojnih američkih generacija od Velike krize preko Beat generacije do danas.