Foto: Pexels
Volite li sjajne klasike ili ironičnije i bezobzirnije božićne filmove, nije važno
povezane vijesti
- Ceste lani u Hrvatskoj odnijele 237 života. Najgora je bila 1979. sa zastrašujućih – 1.605 poginulih
- HHO upozorava na pretjeranu revnost režima sigurnosti u školama: “Ugrožavaju se temeljna ljudska prava”
- Zaštitari u školama ostaju nenaoružani: “Od škola ne treba raditi tvrđavu i djeci izazivati nelagodu”
Ima onih koji vole velike klasike i onih koji više vole ironiju, no u ovo su doba godine božićni filmovi neizostavan termin, ali zašto ih toliko volimo?
Zato što bude uspavane emocije i stara sjećanja, potičući sentimentalne i melankolične asocijacije vezane uz prošlost.
Tako se ponovno aktivira kognitivna predrasuda nostalgije koja nas navodi da vjerujemo da je prije bilo bolje.
Da ne spominjemo da siguran, jednostavan i nevin svijet koji karakterizira toliko božićnih filmova čini da se osjećamo sigurnima, voljenima, zaštićenima, povezanima s drugima, postajući utočište od bjesnila i pritisaka svakodnevnog života.
Gledajući ih u društvu također pomaže da se osjećamo bolje jer je to način stvaranja zajedničkih sjećanja, pojačavajući pozitivne emocije i jačajući veze.
No, ironični i bezobzirni božićni filmovi također donose utjehu jer ovaj blagdan može pogoršati financijske napetosti i učiniti da se osjećamo užasno usamljeno i izolirano, pogotovo ako odnosi s rodbinom i prijateljima nisu idilični.
Ukratko, na ovaj ili onaj način božićni filmovi čine da se osjećamo dobro: opuštenije, trenutno ispunjeni slatkim i ljubavnim emocijama ili jednostavno manje sami.
I nemojte se žaliti ako su zapleti predvidljivi i očiti, i oni su dio igre jer naš mozak nalazi utjehu u obrascima.
Ukratko, predvidljiv sretan završetak zapravo je upravo ono što nam treba.
