Foto: Pixabay
Novo istraživanje pokušava dublje razumjeti što se krije iza tog mehanizma
povezane vijesti
- Na području Krka, Klane, Šmrike, Klenovice, Delnica, Ravne Gore i Vrbovskog brojni naleti na srne, jelene i divlje svinje
- Vlasnik hrvatskog ovčara ostavio bez nadzora. Pas izišao iz dvorišta na ulicu, ugrizavši 79-godišnjakinju
- Nije držao psa pod nadzorom pa istrčao na cestu i skočio na 49-godišnjaka. Zajedno s mopedom pao i ozlijedio se
Tumačenje jezika vašeg psa nije uvijek jednostavno. Iako nam je životinja u potpunosti poznata, neka komunikacijska ponašanja koja dijele ove vrste su, u najmanju ruku, zagonetna i u očima znanstvenika i udomiteljskih obitelji.
Jedno od takvih je svakako mahanje repom. Zašto pas maše repom? Što ga tjera da podvija rep u toliko situacija?
Riječ je o sreći, uzbuđenju, stanju tjeskobe, ali zašto je pas prije više tisuća godina počeo mahati repom? Na ova pitanja pokušao je odgovoriti tim istraživača.
To proizlazi iz novog znanstvenog istraživanja objavljenog u časopisu Biology Letters. Rad sažima podatke i rezultate iz prethodnih publikacija kako bi se bolje razumjelo mahanje psećim repom, od mehanizma do evolucije.
Postoje dvije hipoteze koje su iznijeli znanstvenici iz Torina, Beča i Nijmegena, kojima koordinira profesor Andrea Ravignani sa Sveučilišta Sapienza u Rimu.
Za znanstvenike, mahanje repom imalo bi veze s pripitomljavanjem psa jer bi se pojavilo tijekom ovog složenog procesa, ali bi išlo dvama različitim putovima.
Prva hipoteza, definirana kao “sindrom pripitomljavanja”, smatra mahanje repom ponašanjem koje je proizašlo iz selekcije drugih osobina kao što su poslušnost i prijateljstvo životinje prema ljudima.
Iz ove perspektive može se smatrati “nusproizvodom” ovih.
Treniranje je moglo izazvati i promjene u ponašanju i anatomske promjene kod životinja, što je navelo pse da mašu repom više od drugih nepripitomljenih kanida.
To bi također sugerirale prethodna istraživanja o lisicama. Stoga se ne može isključiti genetska veza između poslušnosti i anatomije repa.
Čovjek je, međutim, mogao više ili manje ciljano odabrati pseće mahanje repom jer je bio fasciniran brzim ritmom repa . Ovo je druga mogućnost o kojoj stručnjaci razmišljaju, hipoteza o “ukroćenom ritmičkom mahanju repom”.
Neuroznanstvena istraživanja su zapravo dokazala da ljudski mozak posebno voli ritmičke podražaje. Pokret repa bio bi među njima jer bi proizveo pozitivan odgovor u ljudskom biću.
“Ova sklonost izokronim ritmovima možda je potaknula ljudsku selekciju za upadljivo ritmičko mahanje repom kod pasa i može objasniti zašto ga psi tako često pokazuju u interakcijama između ljudi i pasa,” ističu istraživači u svom radu.
