Znanstvenici su upravo otkrili novu teoriju o tome zašto se zbog zelene boje osjećamo dobro.

Postoje mnoga istraživanja koja pokazuju kako boravak na otvorenom ili život u blizini zelenih površina ima nevjerojatne prednosti za mentalno zdravlje.

No sada, novo istraživanje objavljeno u Britanskom ekološkom društvu predložilo je novu teoriju nazvanu “hipoteza zelenila” – hipotezu da je naša potreba za “zelenim” ukorijenjena upravo u evoluciji.

U svakoj povijesnoj eri, ljudi su uvijek imali koristi od kontakta s prirodom, a čak i u urbanim kontekstima uvijek su tražili tu vezu.

Razne vrste prirodnih instalacija, zapravo, korištene su od osvita urbanih naselja za uljepšavanje privatnih i društvenih mjesta te za poboljšanje dobrobiti građana.

Vrtovi su arhitektonska komponenta koja se nalazi u svim kulturama, a uzgoj sobnih biljaka također je popularan hobi diljem svijeta.

U ovom novom istraživanju istraživači iz Japanskog društva za promicanje znanosti objasnili su snažnu povezanost ljudskih bića s bujnom prirodom – ali ne samo: ona bi također pokazala da su uvjeti suše i ekološkog siromaštva uzrok pogoršanja našeg psihološkog zdravlja.

Prema japanskim istraživačima, kada vegetacija nestane tijekom razdoblja suše, kod ljudi se aktivira signal degradacije okoliša.

To može dovesti do negativnih psiholoških reakcija, pa čak i do osjećaja depresije.

Naprotiv, obnova bujnog zelenila izazvala bi pozitivan mentalni odgovor.

Ali zašto postoji ta veza između zelenila i psihofizičkog blagostanja?

Prema istraživačima, ovi psihofiziološki odgovori bili su ključni za ljudski opstanak tijekom promjena okoliša koje su naši preci doživjeli u prošlosti.

U praksi, bujno i raskošno okruženje jamčilo je veće šanse za preživljavanje (pristup vodi i hrani, blaža i umjerenija klima), a psihološko blagostanje koje se osjećalo poticalo je zajednicu da se naseli na tom mjestu.

Naprotiv, sušno mjesto ne samo da nije jamčilo dobre šanse za preživljavanje zajednice, već je imalo i negativne učinke na njezine stanovnike s psihološkog gledišta.

U modernim urbaniziranim društvima, gdje je pristup vegetaciji ograničen, ovo psihološko nasljeđe predaka može uzrokovati negativne učinke, poput povećanog stresa i depresije.

Drugim riječima, nastavak gubitka zelenih površina (osobito u urbanim sredinama), zbog klimatske krize i ekstremnih vremenskih nepogoda, mogao bi imati ozbiljne posljedice na ljudsko zdravlje i dobrobit.

Ova otkrića mogla bi dovesti do zanimljivog razvoja ne samo u poljima psihologije i psihijatrije, već prije svega u urbanom planiranju i očuvanju biološke raznolikosti.