Uređaji poput pametnih telefona, pametnih satova i prijenosnih računala postali su dio naše svakodnevne rutine, a brojni znanstveni eksperimenti pokazali su da mnogi ljudi osjećaju kako bez njih ne mogu normalno funkcionirati.

Ipak, kao rezultat konzumerizma, većina nas nema problema s odbacivanjem svojih naprava čim je u na pomolu kupovina novih, naprednijih i “pametnijih”.

Ali što ako postoji način da se osjećamo još više privrženima ovim gadgetima, bi li nas to natjeralo da dvaput razmislimo prije nego što ih zamijenimo?

U pokušaju odgovora na to pitanje, te istraživanja odnosa ljudi i njihovih modernih tehnoloških spravica poput pametnih telefona i satova, znanstvenici sa Sveučilišta u Chicagu nedavno su izradili pametni sat koji pokreće živi organizam.

Inspiraciju su preuzeli od popularnog Tamagochija, no u ovom satu nije se nalazio digitalni ljubimac, već sluzava plijesan.

Jasmine Lu i Pedro Lopes, dvoje znanstvenika sa Sveučilišta u Chicagu koji stoje iza ovog intrigantnog pametnog sata, htjeli su vidjeti hoće li unošenje stvarnog života u tehnologiju (t to na doslovan način) promijeniti ljudski odnos s njima.

Tako su kućištu pametnog sata nadodali kapsulu u kojoj se nalazi vrsta sluzave plijesni poznata kao Physarum polycephalum, a kako bi korisnici mogli koristiti mogućnosti sata poput mjerenja otkucaja srca, moraju održavati plijesan na životu tako da je hrane i brinu se o njoj.

Čitav proces funkcionira na sljedeći način: plijesan se nalazi na jednoj strani kapsule, te sve dok se hrani mješavinom vode i zobi raste na drugoj strani, tako stvarajući strujni krug koji aktivira funkciju monitora otkucaja srca. Ako se briga o plijesni zanemari, ona postaje neaktivna i krug se prekida.

Ono što je znanstvenike ponajviše zanimalo je utječe li samo saznanje da se u satu nalazi živi organizam na odnos ljudi sa uređajem.

Lopes je ovaj projekt nazvao “napola umjetničkim djelom, a napola istraživačkim radom”.

Nakon što su testirali gadget, znanstvenici su odlučili provesti mali eksperiment pa su petorici ljudi dali pet “živih” pametnih satova na dva tjedna.

Tijekom prvog tjedna, sudionici su zamoljeni da hrane plijesan dok ne naraste dovoljno da aktivira funkciju praćenja srca, a zatim, tijekom drugog tjedna, zamoljeni su da ju prestanu hraniti dok se ne osuši. Tijekom eksperimenta, zamoljeni su da napišu svoje osjećaje o gadgetu i odgovore na neka pitanja.

Rezultati su pokazali da su ljudi postali znatno više privrženi svojim pametnim satovima, a neki su im čak davali imena ili tražili od drugih ljudi da ih hrane kada oni to nisu mogli.

Još su šokantnije bile reakcije na drugu fazu eksperimenta sa sudionicima koji su izražavali krivnju ili čak tugu kad su vidjeli kako njihova sluzava plijesan zamire.