Medonosna ljetnica

Zijevalica je ponovno najpopularnija vrsta u vrtu. Vrlo je jednostavna i nezahtjevna

Jelena Sedlak

Foto: iStock

Foto: iStock

Neobičan izgled i oblik cvijeta naročito uveseljava djecu.

Lijepa i nezahtjevna medonosna ljetnica iz porodice trputaca, koja naraste od 20-30 cm do 1 m visine i cvjeta u svim mogućim bojama osim u plavoj, vrlo je česta u našim vrtovima, a naziv joj je prikladan obliku cvijeta, zijevalica (Antirrhinum majus).


Neobičan izgled i oblik cvijeta naročito uveseljava djecu, koja ga na pritisak sa strane otvaraju kao usta i nerijetko u njega ubacuju muhe i druge insekte, misleći da time hrane biljku. Vjerojatno su čuli za biljke mesožderke, pa tako upražnjavaju svoju radoznalost. Ipak, ova je cvjetnica vrlo pitoma i cvjeta od lipnja do listopada velikim ili malenim cvjetovima.


Zijevalica se može uzgojiti iz sjemena, od sredine veljače pa sve do travnja, na temperaturi od 15 do 20°C. U vrt se presađuju krajem travnja do sredine svibnja, na sunčano ili polusjenovito mjesto i na razmak od 20 do 25 cm. Može se razmnožiti i pomoću drvenih reznica koje se uzimaju početkom jeseni ili u proljeće, te ukorjenjuju u propusnom supstratu. Moguća je i izravna sjetva na vrtnu gredicu u travnju ili srpnju. Presađujemo na razmak od 40-80 cm. Kada biljka naraste oko 10 cm, uklonimo vrh da bismo potaknuli rast bočnih izboja i grmolik rast biljke.


Redovnim uklanjanjem ocvalih cvjetova postižemo dugotrajniju cvatnju. Ako zijevalice na vrijeme zalijevamo i povremeno pognojimo, bit će jedan od najljepših ukrasa vrta. Gnojidba često i nije potrebna jer ova cvjetnica sama nalazi dovoljno hranjiva iz zemlje u vrtu. Najpogodnije tlo za zijevalicu je ono lagano i dobro drenirano.


Foto: iStock


Postoje brojne vrste zijevalica


Kada biljka naraste oko 10 cm, uputno ju je pincirati, odnosno zakinuti vrh, kako bismo je potaknuli na rast bočnih izboja i grmolik izgled. Prve godine je biljka niža rastom, premda cvjeta, a sljedeće godine naraste u visinu i širinu i još obilnije cvjeta. Uspješno se sama zasijava, pri čemu se križa.


Zijevalica je otporna na sušu, no mladim biljkama, naročito ako su posijane u posude, zalijevanje je neophodno. Izbjegavajte ih zalijevati po nadzemnom dijelu kako bi dulje ostale zdrave. Prije zalijevanja dopustite zemlji da se osuši na oko 2,5 cm dubine. Malčiranje oko biljaka je uvijek preporučljivo.


Postoje brojne vrste zijevalica, niske i visoke, a sve su vrlo izdržljive na mraz, pa često u našem klimatskom području prežive zimu, poput nevena. One su zapravo trajnice koje mogu živjeti više godina. Visoke vrste će često trebati potporanj kako bi ostale uspravne. Kada zbog ljetne žege cvjetovi postanu manje atraktivni, zakinite biljkama trećinu do polovinu visine i one će ponovo obilato cvjetati kada u jesen nastupe svježiji dani.


Srne ne vole biti u blizini zijevalica, pa ih je dobro posaditi među povrće i na druga mjesta u vrtu koje srne rado posjećuju. U svakom slučaju nećemo pogriješiti ako zijevalice posadimo na prazna, osunčana mjesta u vrtu.