OPG

Inspirativna priča mladog kozara Piera Glavičića s Labinštine: ‘Sve je počelo spontano prije tri godine’

Branko Biočić

Foto Branko Biočić

Foto Branko Biočić

Za sve je kriva samo jedna koza - alpinka Bepa

Tri i pol kilometra od labinskog starog grada nalazi se selo Kranjci, a u njemu OPG Dol, malo obiteljsko gospodarstvo koje se bavi uzgojem koza i proizvodnjom mliječnih proizvoda. Cijela priča započela je nedavno, 2021. godine, i to sa samo jednom kozom, alpinkom Bepom koja danas ima pet godina.


Prvobitna ideja uvelike se razlikuje od sadašnjosti. Njihova prvijenka Bepa udomljena je preko noći i to kako bi bila spašena od kobne sudbine. Tek nekoliko mjeseci bilo je potrebno da Bepa pokaže puni potencijal svoje vrste i da zarobi srca obitelji Glavičić. Nakon Bepe, stado se proširilo za par jedinki, a ono danas broji 25 grla, među kojima je dosta mladih, a neke se još nisu ni jarile.


Trud se isplatio


Polovina njih daje mlijeko i prosječno dva jarića godišnje. Među njima je i jedina bijela, burska koza stara 12 godina koja je još u proizvodnji. Mladi 29-godišnji kozar Piero Glavičić, inače je zaposlen u Holcimu, a ovo mu je hobi koji ga sve više zaokuplja.


Foto Branko Biočić


– Sve se dogodilo spontano prije tri godine, kada sam udomio jednu kozu, nismo imali neki cilj baviti se kozarstvom, ali kako je stado raslo, tako se širilo i moje znanje te moje obitelji. Počeli smo musti i raditi sir, prve reakcije bile su pozitivne a kako sam uvijek želio vratiti onaj dašak sela – a inače sam lokalpatriot i vezan sam za starinu – rekao sam, ajmo nešto probat’ pa ćemo vidjeti.


Na gospodarstvu radi cijela obitelj, otac Robi koji je radio u turizmu i na kojeg glasi OPG, sada je zadužen za proizvodnju sira jer je završio tečaj koji je organizirala savjetodavna služba AZRRI-ja u Vodnjanu, ja sam pastir, čistač i sve što treba, a pomažu majka Helena, sestra Marta u Zagrebu studira na Prehrambenom tehnološkom fakultetu, pa imamo i stručnjaka za proizvodnju sira i praćenje kontrole kvalitete mlijeka i sira, a tu je i moja djevojka Katarina koja se bavi marketingom.


Foto Branko Biočić


Također, tu je i naša desetomjesečna prinova, mala Luce koja će se tek uključiti kad odraste. Učili smo putem o stočarstvu i proizvodnji sira, čitali svakojake knjige i članke, tražili savjete od poznanika, prijatelja, pohađali smo i radionice.


Puno je truda i vremena uloženo u stvaranje OPG-a, no kako to obično i biva, trud se isplatio. Stvoren je jedan poseban način života, sjedinjen s prirodom. Ulažemo vrijeme i trud, a dobivamo radost. Stado cijeni svaku minutu uloženu u njega, i vraća nam to kvalitetnom sirovinom, mlijekom od kojeg radimo sir, uglavnom za naše potrebe i prodaju na kućnom pragu.


Mi nemamo takve količine za trgovine, restorane, hotele i trgovačke lance. Dnevno preradimo od 30 do 40 litara mlijeka i proizvedemo od 2,5 do 4 kilograma sira. Dosta se pojede, nešto se pokloni, imamo i kuću za odmor pa malo ostaje za prodaju na kućnom pragu.


Foto Branko Biočić


Za sada je to sve na razini hobija. U budućnosti planiramo napraviti i jedan gospodarski objekt gdje će ljudi moći doći kušati i kupovati, da mogu doći i djeca iz vrtića i škola, da se mogu igrati s kozama i vidjeti odakle dolazi mlijeko, da se ne zaboravi duh sela. Nadam se da će u budućnosti biti većeg uspjeha i da ćemo nešto i zaraditi. Sve nas to tjera naprijed jer moraš imati neki plan i viziju, govori Piero.


Važnost suradnje


Prije tri godine završio je studij Mediteransku poljoprivredu na Veleučilištu u Rijeci, odsjek Poreč, a zatim je magistrirao vinarstvo i vinogradarstvo.


Foto Branko Biočić


– Sada smo u pozitivnom problemu, imamo 25 koza, a nismo veliki profesionalci i veliki kozari, nego mali OPG-ovci kojima je cilj promocija naših proizvoda i globalno surađivanje s ostalim lokalnim OPG-ovima jer smatram da smo na takvom geografskom položaju gdje imamo male terene pa rijetki od nas mogu postati veliki.


Stoga je vrlo važna suradnja jer ne možeš imati sve, a ni ne stigneš. Ako to nije primarna djelatnost, nešto pati, ili obitelj ili posao. Mi smo se odlučili za koze, a imamo i vinograd isključivo za naše potrebe te potrebe kuće za odmor. Više vina poklonimo nego prodajemo, kaže Piero.


Njegov otac Robert do mirovine je radio u rabačkoj Maslinici.


 


– Težak je to, ali i zanimljiv posao. Iziskuje puno strpljenja, pažnje i upornosti. Velika je nagrada čuti pohvale, no ja sam vrlo samokritičan i težim nekim svojim standardima. Sam sam sebi najoštriji kritičar. U vođenju OPG-a sudjeluje cijela obitelj, svatko doprinosi na svoj način, od mužnje, vođenja stada na ispašu, sve do proizvodnje i usavršavanja proizvoda, kaže Robert kojeg svi znaju kao Robi.


Najpoznatiji proizvod OPG-a Dol je svježi kozji sir s ljutim papričicama nazvan Forto. Ovaj je sir plod suradnje dvojice mladića, Piera i Stefana Petrovića iz OPG-a Forto iz Viškovića pored Koromačna. Stefano sam uzgaja papričice te spravlja svakojake zanimljive umake i dodatke jelu. Njegovi se proizvodi mogu pronaći u brojnim restoranima diljem Hrvatske.


Foto Branko Biočić


– Važna je potpora kolega u ovome poslu. Iznimno je bitno dijeliti iskustva, poticati jedan drugoga i pomagati si međusobno. Veliku potporu imam i u susjedu Lariju Juričiću, vlasniku vinarije u obližnjim Bartićima koji je uvijek spreman uskočiti u pomoć.


On prodaje moje sireve, a ja njegovo vino. Tu smo se našla nas trojica, družimo se, izlazimo zajedno prema ljudima i imamo neke planove. Istra je turistička regija i moraš imati kvalitetan proizvod i dovoljne količine da bi uspio.


Kad si u suradnji s drugim lokalnim proizvođačima nekako i tebi bude lakše jer znaš da nisi sam i prepušten sam sebi, kaže Piero koji ističe da vođenje OPG-a nije baš jednostavno jer puno toga otpada na papirologiju, ali nastoji sve ispuniti i zadovoljiti, uključivši i sve potrebe, od koza, do hrane i uvjeta, a higijena mu je na prvom mjestu.


Seoski način života


Čisti štalu vrlo često, postavlja higijensku prostirku kako bi sve probleme sveo na minimum i demantira one koji kažu da kozji sir ima neugodan miris. Problema uvijek ima, ali nastoji ih svesti na najnižu razinu.


Foto Branko Biočić


Pohvalio je Grad Labin koji posljednjih godina podržava lokalne OPG-ove, Turističku zajednicu koja promovira lokalne proizvode te Istarsku županiju koja nastoji putem AZRRI-ja zaštititi i očuvati istarsku kozu i boškarina.


Ne razmišlja o nekom velikom stadu u budućnosti, već povećanju do 40 koza zbog malih terena, a i velikom potrebom za ispašom. Obitelj Glavičić i troje mladih Labinjana ispisalo je veoma posebnu priču.


Objeručke su obgrlili seoski način života, okrenuli se prirodi i svim blagodatima koje ona daje. Mukotrpnim radom stvorili su proizvode koje svima donose uživanje. Papričice, vino i sir skladno putuju dalje, od OPG-a do stolova