Svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje. Poanta dječje pjesmice upotrijebljene u jednoj od najpamtljivijih YU reklama (za jaja istarske Agrokoke),  dovedena je u pitanje više puta u zadnjim desetljećima kroz znanstvena istraživanja koja su upirala prstom u jednu od najčešće korištenih namirnica kao odgovornu za porast razine kolesterola u krvi, što pak može dovesti do bolesti krvožilnog sustava. Pa su onda neke ugledne organizacije poput Britanske zaklade za srce koja godišnje troši sto milijuna funti na istraživanja vezana uz srčana oboljenja, početkom milenija preporučivale ljudima da ne jedu više od tri jaja tjedno. No, daljnja istraživanja pokazala su da stvari oko kolesterola nisu jednoznačne i da jaje čiji žumanjak njime obiluje ne sadrži zasićene masne kiseline koje su postale nova zdravstvena baba roga. Pa je jaje prestalo biti sporno, postalo je važnije kao se sprema. Kuhano je preporučljivo, prženo nije jer ćete upotrijebljenim uljem u sebe ubaciti više zasićenih masti negoli ga ima u samom žumanjku.

Jaje je doživjelo skoro punu rehabilitaciju, opširna znanstvena istraživanja dokazala su da umjereno konzumiranje kod velike većine populacije neće dovesti do po zdravlje opasnog rasta razine kolesterola. Jaje je napokon opet postalo ono što jest:  jedna od nutritivno najvrjednijih namirnica koja sadrži visoku razinu proteina, vitamine A, B, B12 i D. Čak je i Hrvatski zavod za javno zdravstvo nakon izbijanja pandemije koronavirusa u svojim smjernicama kako živjeti zdravo kod kuće i strateški raspolagati s namirnicama kad nam je ograničeno kretanje, izričito spomenuo jaje kao „odličan izvor proteina i hranjivih tvari i čest su sastojak raznih jela. Odlučite se za kuhanje ili pečenje umjesto prženja.“

Ali, avaj, znanstvena radoznalost nikad ne spava, pa i kad su jaja u pitanju. Naime, dugotrajno istraživanje (od 1991. do 2009. godine), poduzeto od strane Sveučilišta Južne Australije u partnerstvu s Kineskim medicinskim sveučilištem iz Shenyanga i Sveučilištem Qatara, išlo je za tim da utvrdi kako povećana konzumacija jaja djeluje na kinesku populaciju. I čini se da da djeluje loše, barem što se tiče potencijalne mogućnosti razvoja dijabetesa.

Nalaze istraživanja objavio je MedicalXpress ne navodeći zašto je australskim, kineskim i katarskim znanstvenicima trebalo toliko dugo da dođu do zaključaka nakon što je 18 godina dug pokus s Kinezima završen.

Otkrili su naime da dugotrajna konzumacija jaja veća od 38 grama dnevno, kod Kineza povećava rizik od dijabetesa za 25 posto, a konzumacija 50 grama dnevno, što odgovara težini jednog jajeta, povećava rizik od dijabetesa za čak 60 posto.

Ovo je važno otkriće ako se zna da 11 posto Kineza ima dijabetes, a svjetski prosjek iznosi 8,5 posto. Kad se ove brojke „prevedu“ na financijski jezik to izgleda ovako: u svijetu se 10 posto svih troškova liječenja troši na posljedice dijabetesa, vrtoglavih 760 milijardi dolara, dočim se u Kini ti troškovi penju na više od 100 milijardi, točnije 109 milijardi dolara. Nema sumnje, dijabetes je ogroman problem javnog zdravlja.

“Prehrana je poznati faktor za razvoj dijabetesa tipa 2 na koji se da utjecati, pa je razumijevanje raspona prehrambenih faktora rizičnih za širenje dijabetesa od odsutne važnosti“ – kaže ekspert za javno zdravstvo i epidemiolog na Sveučilištu Južne Australije, dr. Ming Li.

U posljednjih nekoliko decenija Kina je prošla kroz duboku prehrambenu tranziciju s tradicionalne prehrane u kojoj prevladavaju žitarice i povrće ka više obrađenoj hrani s više mesa, grickalica i visoko-energetske hrane.

„U isto vrijeme, konzumacija jaja je stalno rasla, utvrdili smo da se broj onih koji ih jedu redovito između 1991. i 2009. gotovo udvostručio“ – prenosi riječi doktora Lija MedicalXpress.

Doktor Li kaže da iako ovi rezultati sugeriraju da je veća konzumacija jaja pozitivno povezana s rizikom od dijabetesa kod odraslih Kineza, potrebno je više istraživanja kako bi se istražile uzročno-posljedične veze.

“Da bi se pobijedio dijabetes, potreban je višestrani pristup koji ne obuhvaća samo istraživanja, već i jasan skup smjernica koje pomažu u informiranju i usmjeravanju javnosti. Ova je studija jedan korak ka tom dugoročnom cilju.”