Gusjenice borova prelca (Thaumetopoea pitoyocampa) počele su se spuštati s borova na tlo i ono šumsko i na ceste koje ih okružuju, pa i na okućnice. Doticaj s njima može izazvati neugodne reakcije kod ljudi, ali i kod životinja, posebno pasa koje vlasnici vode u šetnju šumom. Kod takovih je promjena vrlo važno kožu oprati i namazati protuupalnom kremom, a ako se javi oticanje kože, jaki svrbež kože cijelog tijela, promuklost i oteženo disanje svakako je potrebno što prije se javiti liječniku. Ova vrsta gusjenica, koju veterinari nazivaju još i borov povorkaš jer uvijek idu u povorci, prikačeni jedni na druge, izaziva naime teške alergije. Alergijska reakcija ljudskog tijela kada dođe u dodir s gusjenicama najčešće se manifestira u obliku crvenila, osipa i svrbeža, u težim slučajevima može doći i do otoka glasnica i resice u usnoj šupljini. Na koži se najčešće javlja žarko crvenilo i svrbež kože na kojem se pojavljuju sitni mjehurići.

Borov prelac je vrsta leptira. Leptiri koji se nazivaju još i četni prelci, u jednoj fazi razvoja, u proljeće izlegu gusjenice, koje zajedniči ispredu među granama drveća veliki zapredak. Danju se u njemu zaklanjaju a noću odlaze brstiti lišće u dugačkoj koloni. U zoru se vraćaju u svoje sklonište. Dlakave gusjenice koje se kreću u kolonama dugim i po nekoliko desetaka metara su samo razvojni oblik ovog inače dosta neuglednog leptira. Leptir radi gnijezda na borovima, iz kojih se legu gusjenice koje se onda spuštaju na tlo i formiraju kolone prije nego što će se zakukuljiti. To je obično u periodu od veljače do travnja. Gusjenice potraže rahlu zemlju u koju se zakopaju i pretvore u leptira koji će ponovo naseliti borove. Gusjenice mogu ostati u gnijezdu i po nekoliko godina, jer čekaju povoljne klimatske prilike, pa kada krenu silaziti s borova, obično je to masovna pojava. Prirodni neprijatelj ovog leptira su kukavice.

Gusjenice borova prelca imaju razvijenu obranu od predatora. To su njihove dlačice koje u dodiru s kožom izazivaju jaku lokalnu iritaciju za koju se pretpostavlja da nije vezana na imunološke mehanizme, već da se radi o otrovnoj supstanci koju sadrže. Osim toga, dlačice su i jaki alergeni pa kod osjetljivih ljudi i pasa mogu izazvati i vrlo jake alergične reakcije, pa čak i anafilaktičku reakciju. Reakciju može izazvati i mrtva, ne samo živa gusjenica.

Gusjenice predstavljaju neponovljiv prizor za našeg psa. Malo, dlakavo, ide po podu te naprosto mami na malo njuškanja i gurkanja nosićem. Imaju i slatkasti miris koji navodi pse na to da je probaju pojesti. Međutim, pri kontaktu dolazi do nagla oticanja gubice, zatvaraju se oči, cijela glava psa počinje strahovito svrbjeti, a ponekad je reakcija toliko snažna da psi i povraćaju. Ukoliko je u trenutku kontakta s gusjenicom psu otvorena gubica, utoliko jezik može tako nateći da za nekoliko minuta zatvaranje gubice više nije moguće, a može doći i do nekroze jezika te zbog toga do otpadanja dijelova jezika.

U takvim je slučajevima veterinarska intervencija hitno potrebna jer prijeti opasnost od oticanja ždrijela i zatvaranja dišnih puteva.

Mjere suzbijanja provode se kada je kukac najranjiviji. Najbolji su rezultati suzbijanja u razdoblju između lijeganja iz jajašaca i izgradnje zimskih gnijezda. Najučinkovitijim se pokazao mikrobiološki insekticid Bacillus thuringiensis. Ako je napadaj mali, moguće je mehaničko suzbijanje skidanjem, odnosno rezanjem zimskih gnijezda, koja se zatim obavezno spaljuju.

Neki se ljudi koriste i feromonskim klopkama za opažanje, motrenje i masovno hvatanje. Velik je broj predatora i uzročnika bolesti koji igraju veliku ulogu u suzbijanju jajašaca. Predatori gusjenica su ptice. Tu osim kukavica spadaju mravi rod Formica (ova metoda je više preventivna), ose parazitoidi, neki predatori iz reda ravnokrilaca (Orthopterae), parazitoidi i predatori iz reda dvokrilaca (Diptera), zatim gljivice, virusi i bakterije.