Foto: Privatna arhiva
Kroz spoj riječi, ilustracija i dizajna, zbirka potresa, provocira i potiče na razmišljanje, ali i otvara prostor za empatiju i dijalog, kaže Zlata Bilić
povezane vijesti
Želim da se mom nevjenčanom suprugu izreknu mjere zabrane prilaska, uznemiravanja, dok se situacija oko našeg djeteta ne riješi putem nadležnih institucija, a ja više ne želim živjeti sa Sulejmanović Nerminom, izašla sam iz njegove kuće s djetetom, a imajući u vidu da je Nermin nasilna osoba, prijetio je pozivima da se vratim što prije i da će me naći gdje god se nalazim, tako da se ja bojim njegovog prisustva, pisala je pokojna Nizama Hećimović nadležnim institucijama u nadi za pomoć, prije nego ju je njezin nevjenčani suprug ubio ispred vikendice u Sibovcu, nedaleko od Gradačca, prenoseći ubojstvo na društvenim mrežama dok je njihova kći ležala u lokvi krvi i plakala.
– Slučaj Nizame Hećimović bio je jedan od najpotresnijih primjera femicida jer se dogodio pred očima javnosti, u prijenosu na društvenim mrežama, dok je njezino dijete bilo prisutno. Brutalnost tog čina i činjenica da su ljudi svjedočili zločinu u stvarnom vremenu ostavili su dubok trag, kaže Zlata Bilić, jedna od autorica poezije femicida naslova »Svijetom hodaju djevojke«.
Projekt je to koji je nedavno ugledao svjetlo dana i na kojem je radila s Danielom Borovnjak iz Bosne i Hercegovine i Valentinom Talijan iz Srbije.
»Taj događaj bio je okidač za autoricu Danielu Borovnjak, koja je napisala svoju prvu pjesmu na ovu temu. Kada sam je pročitala, shvatila sam da ta pjesma ne smije ostati usamljena – da ona treba biti početak nečega većeg i glasnijeg. Tako je nastala ideja o zbirci poezije koja neće samo obilježiti jedno ime, jednu priču, jedan zločin, već će stvoriti prostor u kojem će biti glasovi svih onih koje više ne mogu govoriti«, nastavlja Bilić.
Za djevojke koje hodaju svijetom»Iz tiska je izašla knjiga ‘Svijetom hodaju djevojke’. O ženama kojih više nema. Tri bitne stvari moram reći o toj knjizi«, napisala je u objavi na Instagramu Daniela Borovnjak pod korisničkim imenom Vjetar je sretan. Kao prve dvije, navela je Zlatu Bilić i Valentinu Talijan, a kao treću – žene. »O njima i za njih je ova knjiga. Za one kojih više nema, da ih se ne zaboravi, da ih se makar postumno razumije, da više nikad nitko ne postavi pitanja: ‘Zašto nije otišla?’ i ‘Čime je izazvala svoju smrt?’. I za djevojke koje hodaju svijetom. Da ih se upozori da širom otvore oči jer zvijeri često izgledaju pitomo. Da ih se zamoli da paze na sebe jer, nažalost, društvo ih slabo pazi. Da budu svjesne da ih nitko nema pravo ugrožavati i maltretirati, psihički ili fizički. I da, ako sutra budu u situaciji kad se pitaju ostati ili otići – da odu. Obavezno neka odu. Ponosna sam na ovu knjigu, (iako, ja sam samo napisala pjesme, sve drugo je odradila genijalna Zlata) i tužna sam što postoji potreba da stvaramo ovakve knjige. Ako samo jednu ženu ova knjiga potakne da ode, da se spasi, da izbjegne postati dio tragične statistike, to je sve što smo htjele, to je najveća nagrada koju smo mogle dobiti«, napisala je Borovnjak, zahvalivši svima na podršci. |
I ispričane, i upamćene
U želji da ispričaju njihove priče i osvijeste čitatelje da te žene nisu samo inicijali i broj godina u zagradi crne kronike već osobe sa svojim životima, snovima i identitetima, zbirka poezije »Svijetom hodaju djevojke« nastala je kao glas koji ostaje, kao podsjetnik da svaka od tih priča zaslužuje i mora biti ispričana i upamćena.
»Emocije koje su nas vodile tijekom stvaranja bile su bol, bijes, tuga, ali i odlučnost. Znali smo da svaka riječ u ovoj knjizi nosi težinu sudbina koje su nepravedno ostale neispričane i zaboravljene«, kaže Bilić.
Dodaje da je kao autorica koncepta knjige imala viziju stvoriti djelo koje će povezati riječi, ilustracije i emocije u jedinstvenu cjelinu. »Osmislila sam temeljnu strukturu i napisala citate koji vode kroz zbirku, dajući joj širi kontekst, dok su druge dvije autorice imale potpunu slobodu da svojim umjetničkim izrazom doprinesu priči na autentičan način. Knjiga je nastala kroz duboko promišljen proces suradnje, gdje su se naši različiti umjetnički izrazi susreli u zajedničkoj misiji – ispričati priče koje ne smiju biti zaboravljene«, pojašnjava.
Iako autorice dolaze iz različitih zemalja i umjetničkih disciplina, povezala ih je zajednička potreba i odgovornost da progovore o femicidu na način koji nadilazi brojke i statistike. Bilić naglašava da je svaka od njih u projekt dovela svoj autentični glas te da je upravo ta raznolikost dala knjizi slojevitost i emotivnu dubinu.
»Daniela Borovnjak napisala je poeziju u kojoj same žrtve progovaraju, dajući glas onima čije su priče često zanemarene. Valentina Talijan ilustrirala je zbirku, pridružujući svakoj pjesmi biljku čija simbolika odražava temu stihova, čime je vizualno produbila emocije i poruke knjige. Ja sam osmislila koncept zbirke, napisala citate koji hrabre, upozoravaju i potiču na promišljanje, te dizajnirala knjigu, povezujući tekst i ilustracije u jedinstvenu cjelinu«, dodaje Bilić.
Prema njezinim riječima, glavni cilj ovog projekta je podizanje svijesti o femicidu na način koji nadilazi statistike i medijske izvještaje – kroz umjetnost, emociju i osobne priče. Ideja je da čitatelj sudbine žrtava ne samo pročita, već i osjeti.
»Kroz spoj riječi, ilustracija i dizajna, zbirka potresa, provocira i potiče na razmišljanje, ali i otvara prostor za empatiju i dijalog. Cilj nije samo osvijestiti brutalnu stvarnost femicida, već i razbiti ravnodušnost, podsjećajući da žrtve nisu samo imena u vijestima, već životi prekinuti nasiljem. U knjizi se nalazi i edukativni tekst nezavisne stručnjakinje Dunje Bonacci Skenderović, koja se bavi rodnom ravnopravnošću i suzbijanjem nasilja nad ženama«, objašnjava Bilić.
Dobrotvorni projekt na kojem se ne zarađujeKnjiga se poklanja donatorima uz podršku Zaklade Krug Ljudi. Knjige će biti dostupne za fizičko preuzimanje na određenim lokacijama, a sve informacije o budućim događanjima i preuzimanju knjiga, autorice će objavljivati na svojim Instagram profilima. Kako ste se povezale sa zakladom i koja je njihova uloga u projektu? – Projekt je započeo spontano, iz osobne potrebe da progovorimo o ovoj temi, iako nismo članice udruga niti smo se ranije aktivistički bavile ovom problematikom. Knjiga je u potpunosti dobrotvorni projekt, a na njoj ne želimo zarađivati. Sredstva za tisak prikupile smo same, donacijama bliskih ljudi, želeći osigurati da knjiga ostane neovisna i dostupna onima koji žele podržati borbu protiv nasilja nad ženama. Kako bismo osigurale potpunu transparentnost, podršku nam je pružio Odvjetnički ured Jujnović, Lučić, Ivandić, Marković, koji nas je povezao sa Zakladom Krug Ljudi. Umjesto klasične prodaje, odlučile smo da se knjiga daruje svakome tko donira simboličan iznos zakladi, a sva prikupljena sredstva usmjerit će se u projekte koji konkretno pomažu žrtvama obiteljskog nasilja. Tako knjiga nije samo sredstvo podizanja svijesti, već i izravna podrška onima kojima je najpotrebnija. |
Crvena naslovnica
Poput trna u oku i pljuske svima koji ne reagiraju na vrijeme te onima koji osuđuju žrtve nasilja, ističe se snažno crvena naslovnica knjige koja je, prema riječima autorice, zamišljena kao spomenik žrtvama, odnosno zid boli. U naslovnicu knjige otisnuta su imena stvarnih žena koje su usmrćene na našim prostorima.
»Željela sam je potpuno posvetiti njima, pa sam namjerno izostavila imena autora, dok je naziv zbirke ispisan što sitnije – da ne bi nadglasao one čiji su glasovi zauvijek utišani«, priča Bilić i dodaje da utiskivanje imena nije samo vizualni element, već konceptualna odluka koja naglašava taktilnost – imena nisu samo zapisana, ona su fizički prisutna, utisnuta u površinu knjige baš kao što su sudbine ovih žena utisnute u kolektivno sjećanje.
»Dodirivanjem naslovnice čitatelj ulazi u interakciju s memorijom žrtava, podsjećajući da one nisu apstraktni simboli, već stvarne osobe čija imena zaslužuju biti zapamćena«, kaže. Uz zid boli kao spomenik žrtvama, i prva stranica zbirke poezije otkriva naoko suptilan, a na dublji pogled itekako značajan broj – 140 umjesto jedinice.
»Prema posljednjim statistikama UN Women i UNODC, u svijetu je prosječno 140 žena i djevojčica dnevno ubijeno od strane intimnog partnera ili člana obitelji. Paginacija u knjizi stoga nije klasično numeriranje stranica od jedan nadalje, već odbrojavanje. Knjiga počinje brojem 140 da bi simbolizirala brutalnu stvarnost femicida, a završava na nuli – što predstavlja krajnji cilj borbe protiv nasilja nad ženama.
Ovakva paginacija nije samo oblik vizualne prezentacije, već simbol nade, poruka da bi jednog dana taj broj trebao nestati, da bi svaka stranica trebala voditi prema svijetu u kojem nijedna žena više ne postane dio ove strašne statistike«, objašnjava Bilić.
Umjetnički doprinos borbi»Kroz knjigu se isprepliću ilustracije akademske slikarice i ilustratorice Valentine Talijan, a kroz odabrane biljke, svaka ilustracija simbolički odražava temu pjesme – iscjeljenje, zaštitu, traumu ili sjećanje. Biljke nisu tek dekoracija, već vizualni produžetak poruke zbirke, podsjetnik na snagu, bol i otpor žena«, napisala je prilikom izlaska knjige Zlata Bilić na Instagramu. Valentina Talijan, na Instagramu pod korisničkim imenom According to Val, napisala je da je knjiga posvećena žrtvama femicida i borbi protiv istog. »Crvenu koricu prekrivaju imena skorašnjih žrtava, taktilnošću dodajući na ideju – osjetiti biće iza statistike. Za dizajn i kratke poetske crte, kao i organizaciju projekta na koji me je pozvala, bila je zadužena Zlata Bilić. Poeziju je pisala sjajna Daniela Borovnjak, proživjela sam svaku njenu misao crtajući. Ilustracije sam radila ja, kombinirajući ljekovite biljke s motivima iz pjesama«, napisala je, dodavši da je počašćena pozivom na suradnju koji ju je spojio s dvjema ženama nevjerojatne energije. »Mislim da smo zajedničkim snagama kreirale nešto što kroz umjetnost doprinosi borbi na specifičan način«, zaključila je. |
Poštivanje teme
S obzirom na tešku i traumatičnu tematiku knjige, zanimljivo se osvrnuti na balans umjetnica između njihova umjetničkog izraza i nužnosti da se zadrži ozbiljnost i osjetljivost narativa.
»Pristupile smo ovoj knjizi s velikom pažnjom i poštovanjem prema temi, svjesne da umjetnički izraz ne smije umanjiti težinu stvarnosti, već je prenijeti na način koji pogađa, osvještava i ostaje u čitatelju. Balansirale smo između emocionalne snage i suptilnosti, izbjegavajući senzacionalizam i patetiku. Poezija je omogućila da glasovi žrtava budu jasni i snažni, bez uljepšavanja, ali i bez dehumanizacije. Ilustracije su dale dodatnu simboliku, citati širi kontekst. Cilj nam je bio ne šokirati radi šoka, već probuditi svijest i empatiju. Knjiga ne nudi laka rješenja, ali pruža prostor za razmišljanje, suočavanje i djelovanje«, kaže Bilić.
Pitali smo autoricu koliko je, prema njezinom mišljenju, važno da se društvo uključi u borbu protiv femicida i nasilja nad ženama te što smatra potrebnim da bi se postigle promjene. Bilić odgovara da borba protiv femicida i nasilja nad ženama nije individualna, već društvena odgovornost.
»Promjena se može postići edukacijom, jačim zakonskim mjerama i boljom zaštitom žrtava, ali i time da svi prepoznamo nasilje i ne okrećemo glavu. Svaka žena koja strada pokazatelj je propusta sustava i šutnje društva, a promjena počinje kad nasilje prestane biti privatna stvar i postane odgovornost svih nas«, zaključuje.
Društvena svijest
S obzirom na to da autorice dolaze iz triju različitih država, zanimalo nas je i jesu li povukle određene zaključke o tome koja od država ima najveće, odnosno najmanje promjene u tom pogledu. Bilić priznaje da je teško dati jednoznačan odgovor jer su problemi femicida i nasilja nad ženama prisutni u svim trima državama, a promjene se odvijaju sporo i s puno izazova.
»Hrvatska je, u odnosu na Bosnu i Hercegovinu i Srbiju, možda najdalje odmakla u zakonodavnom smislu, s određenim poboljšanjima u pravnoj zaštiti i prepoznavanju femicida kao posebnog kaznenog djela. No, institucionalni propusti i dalje su veliki problem, kao i nedovoljna provedba zakona u praksi.
Ni u jednoj od ove tri države borba nije ni blizu završena. Nasilje nad ženama i femicid i dalje su duboko ukorijenjeni problemi, a ključna promjena neće doći samo zakonom, već promjenom društvene svijesti i odgovornosti svih nas«, objašnjava.
Bilić nastavlja da je svjesna da izlazak iz nasilja nije jednostavan i da strah može biti paralizirajući, ali podrška postoji. »Možda se sada čini nemoguće, ali važno je znati da ima ljudi koji žele i mogu pomoći – bilo kroz prijatelje, obitelj, organizacije ili institucije. Ako ne znate kome se obratiti, prvi korak može biti samo razgovor s nekim kome vjerujete.
Vaše iskustvo ne umanjuje vašu vrijednost. Nasilje vas ne definira, ali izlazak iz njega može postati početak novog i ljepšeg poglavlja vaših života«, zaključuje Zlata Bilić i dodaje da se žrtve obiteljskog nasilja mogu obratiti policiji, centrima za socijalnu skrb, sigurnim kućama i besplatnim SOS linijama te organizacijama koje pružaju pravnu, psihološku i emocionalnu podršku.
ZloglasnaZlata Bilić na Instagramu je poznata pod profilom Zloglasna pa nam je ispričala kako je došlo do stvaranja profila s porukama koje se svakodnevno dijele. »Po struci sam magistra dizajna, no kroz svoj posao pričam kompletne priče brendova, pa mi je i pisanje prirodan dio izražavanja. Prije nešto više od dvije godine, osjetila sam potrebu da se izrazim kratkom pisanom riječi, izvan okvira profesionalnog rada. Tako je, iz hobija, nastala stranica na Instagramu, koja je ubrzo postala popularna i okupila zajednicu žena iz regije – danas me prati 98% žena. Naziv Zloglasna proizlazi iz želje da pišem iskreno i bez filtera, suprotstavljajući se idealiziranoj stvarnosti i toksičnoj pozitivnosti koja dominira društvenim mrežama. Dok mnogi autori promoviraju »think pink« narative, ja pišem o cijelom spektru emocija i životnih stanja – i onih svijetlih i onih mračnih. U tom kontekstu, Zloglasna je bunt protiv površnosti, mjesto gdje se piše o stvarnom, ne samo o lijepom«, pripovijeda Zlata. |
