Keltski druidi među prvima su započeli s tradicijom korištenja imele, i to prilikom ceremonija prije nekoliko tisuća godina. Doduše, nisu se ljubili ispod nje!

Vjerovali su da imela, posebno rijetka vrsta koja raste na hrastu, ima svete moći koje uključuju liječenje bolesti, zaštitu od noćnih mora i predviđanje budućnosti.

Druidi su skupljali imelu tijekom ljetnog i zimskog solsticija, a prvi su i koji su je koristili za dekoraciju doma uoči Božića, iako njihova tradicija nema nikakve veze s ovim kršćanskim blagdanom.

Tradiciju ljubljenja ispod imele pokrenuli su stari Grci tijekom održavanja Saturnalija, a kasnije i u vjenčanim ceremonijama. Razlog tome je taj što se biljka povezivala s plodnošću.

U doba Rimljana, ratni neprijatelj mirili bi se ispod imele koja im je predstavljala mir. I Rimljani su dekorirali kuće i hramove imelom tijekom zime da bi zadovoljili svoje bogove.

Oko imele se razvio i nordijski mit prema kojemu je biljka bila sveta Friggi, božici ljubavi. Međutim, Loki, popularno znan kao bog nevolja, ubio je Friggina i Odinova sina Baldra kopljem ili, prema nekim vjerovanjima, sa strijelom izrađenom od imele.

Frigga je svog sina oživjela ispod imele i kazala da svatko tko stoji ispod nje, zaslužuje ne samo zaštitu od smrti već i poljubac.

U viktorijanskoj Engleskoj, ljubljenje ispod imele shvaćano je vrlo ozbiljno. Ako bi djevojka odbila poljubac, ne bi trebala očekivati prosidbu minimalno godinu dana, a brojni ljudi bi je ogovarali, govoreći da će vrlo vjerojatno završiti kao neudana stara cura.

Foto: Pexels

U ponudi manje imele

Nekoliko tisuća godina kasnije, u suvremenom i modernom društvu, ljudi su se nastavili ljubiti ispod imele diljem svijeta. Tradicija se uvukla u gotovo sve države, postala blagdanski običaj, a mnogi su svoj prvi poljubac sa simpatijom uz smijuljenje, doživjeli upravo ispod imele.

Ove godine, na jedinoj britanskoj godišnjoj aukciji imele u Tenbury Wellsu (Worcestershire), očekuje se da će u ponudi biti manje imele u usporedbi s prošlim desetljećima, piše Independent.

Nick ‘Mr Mistletoe’ Champion, poznati aukcionar koji održava dražbu posljednjih 47 godina, očekuje da će u prodaju ići oko 500 lotova biljke, u usporedbi s 2000 lotova prethodnih godina.

“Nekada su se radnici ljubili ispod imele na božićnim zabavama, ali u današnjoj bi kulturi bili optuženi za  zlostavljanje. Imali smo četiri aukcije, ali je prodaja imele dosegla vrhunac ranih 90-ih.

Mladi ljudi više nisu zainteresirani za ljubljenje pod imelom, a starija generacija koja ju je sjekla i skupljala u snopove izumire i ne može se zamijeniti”, rekao je.

Istraživanje iz 2015. godine, kojeg prenosi GB, otkriva da se 71 % ljudi mlađih od 35 godina, nikada nije niti poljubilo ispod imele.

Foto: Pexels

Poruka

Irska policija je u zimu 2017. godine objavila: “Ako večeras ispod imele naiđete na nekog posebnog, sjetite se da je bez pristanka – silovanje”.

Njihova se objava brzo proširila društvenim mrežama, a neki su bili bjesni jer policija umanjuje silovanje i uspoređuje ga sa blagdanskom tradicijom.

Neki su se smijali, a neki komentirali da se policija obratila “s visoka” jer “ljudi koji se pronađu ispod imele valjda znaju da ne smiju poljubiti osobu bez njezina pristanka”.

Kasnije su uklonili objavu, ali ostali su dosljedni svojoj originalnoj poruci. “Objavili smo poruku na Twitteru koju su neki izvukli iz konteksta, ali poruka ostaje ista: ako se družite tijekom blagdana, sjetite se da je – bez pristanka, silovanje”, napisali su.

Njihova je poruka objavljena u vrijeme kada je pokret #MeToo počeo dobivati na snazi, temeljeći se na pričama o spolnom uznemiravanju i pristanku, odnosno manjku istoga.

Doduše, ova poruka policije je nešto što bi trebalo pisati na svim plakatima, uvijek i zauvijek.

Pogledamo li samo suđenje u Francuskoj gdje je suprug godinama drogirao suprugu i zatim ju seksualno zlostavljao sa drugim muškarcima dok je bila u nesvijesti, od brojnih zlostavljača se moglo čuti da “nisu znali da im treba pristanak žene”. Neki su rekli da su mislili da je “dovoljan pristanak njezina muža”.

I to su rekli danas. Ne prije tisuću godina u nekom nerazvijenom plemenu. Danas. U Francuskoj.

Tako da, poruka policije stoji.

Foto: Pexels

Sluge

Ono što je mnogima zasmetalo je spominjanje pristanka ispod nečeg naizgled trivijalnog, kao što je poljubac ispod imele. I naravno, ako se dvoje ljudi pronađe ispod imele na nekoj božićnoj zabavi, i oboje pristanu na poljubac, to može biti lijepa uspomena.

No, zagrebemo li malo dublje u povijest ove tradicije, vidjet ćemo da doista otvara vrata raspravi o pristanku.

Naime, britanski povjesničar Ronald Hutton, predavač na Sveučilištu Bristol, kazao je za portal Jezebel da tradicija ljubljenja ispod imele u Engleskoj potječe s kraja 18. stoljeća.

Nakon industrijske revolucije, bogataši su dodavali imelu blagdanskom dekoru, ne bi li im domovi izgledali još luksuznije. “Običaj ljubljenja ispod imele započeo je među slugama.

Kada su to otkrili ljudi koji su imali sluge, umjesto da im to zabrane, preuzeli su običaj”, kaže Hutton.

Ljubljenje ispod imele postalo je tada poput svojevrsne igre, ali ono što počne kao dobra zabava, nerijetko nema jednak ishod za sve sudionike.

Dickensonov “Pickwick Papers”,  opisao je kako je ljubljenje ispod imele izgledalo za koji spol. 

U jednom poglavlju, protagonist romana Sam Pickwick i njegovo društvo, provode blagdane na farmi Wardle gdje uživaju u blagdanskim radostima, ali čini se da je uživanje bilo rezervirano samo za muškarce.

Opisano je da su mlade djevojke, od kojih mnoge služavke, bile prestravljene radi obješene imele i zbog toga bi bježale, bojeći se posljedica koje ih čekaju ako stanu ispod biljke. Starije žene koje su ostale ispod imele, pristale su na poljubac da bi “ispale pristojne”.

U vrijeme kada je Dickens pisao o imeli, moral oko nje već se učvrstio, a mlade žene su malo toga mogle učiniti da izbjegnu “tradiciju”.

Foto: Pexels

Krivnja i odgovornost

“Za mladu ženu svakako je to bilo vrijeme i mjesto u kojem se od nje očekivalo da će se podvrgnuti poljupcima muškaraca koji su navaljivali.

Osjećaj je vrlo neugodan, u bilo kojem stoljeću”, objašnjava Hutton.

“Uvijek se pretpostavljalo da žene imaju pravo odbiti poljubac, ali postojao je moralni pritisak da se predomisle”, dodaje.

Pojašnjava da, iako nema ničeg inherentno prisilnog u ljubljenju pod imelom, neizgovorena pravila otežavaju odstupanje od norme – za djevojke je odbijanje poljupca izazvalo optužbe da imaju loše manire ili još gore, da su razborite.

Za dječake je bilo gotovo potpuno suprotno: Božić je postao “otprilike jedino godišnje doba u kojem su mogli poljubiti prilično velik broj mladih žena.”

Ponekad su koristili imelu kao izgovor za prikrivanje neželjenih poteza jer je tradicija bila jednostavan način da izbjegnu krivnju i preuzimanje odgovornosti za svoje postupke.

Moramo li zbog toga bojkotirati imelu? Ne.

Moramo li pristati na poljubac samo zato što to “nalažu običaji”? Ne.

Moramo li u slučaju odbijanja poljupca osjećati sram ili krivnju? Ne.

Moramo li se smijati nekome tko je odbio poljubac ispod imele? Ne.

Moramo li nagovarati nekoga na poljubac samo zato što smo ispod imele? Ne.

Moramo li u svakoj situaciji tražiti pristanak osobe na bilo kakav tjelesni kontakt? Da.

Znamo bolje od Sama Pickwicka.