Jeste li se ikada zapitali zašto vaš četveronožni prijatelj naginje glavu na jednu stranu, praveći onu smiješnu facu koja djeluje kao da pokušava razumjeti što mu govorimo?

Tim istraživača sa Sveučilišta u Budimpešti pokušao je istražiti ovu naviku pripitomljenih pasa, a prema znanstvenicima, to bi mogla biti instinktivna reakcija na akustične podražaje i način da se bolje čuju zahtjevi ljudi.

Drugim riječima, životinja naginje glavu kao reakciju na riječi ili predmete koji aktiviraju sjećanja u njezinom mozgu – poput omiljene igračke ili vlastitog imena.

U programu obuke, koji je bio namijenjen i darovitim psima i normalnim psima, s ciljem učenja imena dviju igračaka, daroviti psi su naginjali glavu mnogo češće od normalnih pasa – 43% u usporedbi s 2% .

To je zato što daroviti psi brže uče prepoznavati nove riječi, a to se može smatrati jačim signalom pažnje i/ili razvijenijom memorijom, što omogućuje životinjama da slušanje riječi povežu sa slikom u svom umu.

Za istraživanje je odabrano 40 domaćih pasa, od kojih su 33 bila istrenirana na normalan način, a 7 istreniranih da prepoznaju nazive predmeta označenih njihovim zvukom.

U prvom eksperimentu promatrani su svi psi koji su naučeni imenima dviju novih igračaka: svaki pas je uvijek imao isti par igračaka na raspolaganju tijekom cijelog razdoblja pokusa.

Tijekom testa, volonter je zamolio psa da donese jednu od dvije igračke iz susjedne sobe dozivajući ju imenom: nakon što je čuo zahtjev, pas je ušao u sobu, izabrao igračku i vratio je volonteru. Test je ponovljen nekoliko puta mjesečno, a ukupno 3 mjeseca.

U drugom eksperimentu sudjelovali su samo psi koji su naučili nazive igračaka, te su stoga “prošli” prvi eksperiment.

Postupak je bio sličan onom iz prethodnog eksperimenta, ali je uključivao korištenje novih igračaka koje su volonteri pokazivali životinjama.

Broj predmeta varirao je od psa do psa, ovisno o sposobnosti učenja životinje – raspon je bio između 2 i 13 novih igračaka. Zauzvrat i nasumično, svaka igračka je zatražena od psa dva puta.

Posljednji eksperiment  uključivao je samo darovite pse i dogodio se nekoliko mjeseci nakon završetka drugog testa.

U ovom slučaju, životinje su imale sedam dana da nauče imena 6 novih igračaka (prva faza) i još sedam da nauče imena 12 drugih predmeta (druga faza). Postupak testiranja bio je sličan prijašnjim testovima, s tim da je jedan dobrovoljac tražio predmet u drugoj sobi.

Ovo je prvo istraživanje na tu temu koja se ograničilo na proučavanje kretanja glave pasa u odnosu na slušne podražaje: čak i ako su rezultati do kojih su istraživači došli uzbudljivi, potrebna su daljnja istraživanja na tu temu – također diferenciranjem sposobnosti slušanja različitih pasmine pasa.

Naime, većina pasa korištenih u eksperimentu zapravo je bila pasmine Border Collie.