Svi smo prošli kroz adolescenciju u kojoj su prištići i miteseri bili problem koji se činio nerješivim i koji nas je tjerao na modne dijete, ekstremne i bizarne lijekove, čudotvorne masti – bilo što kako bismo se riješili tih odvratnih gnojnih bubuljica s lica.

No, za mnoge ljude istiskivanje prištića perverzno je zadovoljstvo koje se nastavilo i u odrasloj dobi.

Koji su razlozi koji nas tjeraju da kompulzivno istiskujemo prištiće?

Ljudima koji su navikli brinuti o svojoj koži gadi se pogled na golemi prišt ili miteser: za njih je riješiti ih se što je prije moguće izvor ogromnog zadovoljstva (također signalizirano otpuštanjem dopamina, hormona sreće).

Drugi su, s druge strane, jednostavno fascinirani osjećajem gađenja i užasa koji proizlaze iz vizije gnoja koji izlazi iz prištića, dok je nekima borba protiv mitesera i prištića (svojih ili tuđih) opuštajuća i antistresna.

Fenomen uništavanja prištića nekima je toliko ugodan za gledanje da stvara zadovoljstvo čak i ako se vidi na videu.

Naime, na društvenim mrežama (prvenstveno na TikToku) vrlo su popularni videi koji prikazuju pražnjenje inficiranih pora blokiranih sebumom i gnojem, a koji dobivaju milijune pregleda.

Slično tome, postoje milijuni sadržaja na webu (video i tekstualni) koji se bave ovom temom, jednom od najtraženijih među mladima.

U stvarnosti, zadovoljstvo “cijeđenja” prištića (i gledanja kako se to radi) puno je starije od pojave društvenih mreža.

Već u 1800-ima medicinska literatura govori o “kompulzivnom uklanjanju” prištića i taj problem svrstava u mentalne poremećaje uključene u opsesivno-kompulzivnu sliku.

U praksi, radnja uklanjanja prištića bila bi posljedica neukrotive i neizbježne potrebe, ponavljajuće misli koja obuzima um subjekta i koja se ne može spriječiti.

Opsjednutost prištićima i miteserima, međutim, također može odavati emocionalno stanje tjeskobe ili depresije: često ljudi uznemireni dosadom, tjeskobom ili usamljenošću kompulzivno pritiskaju mitesere i prištiće – slično onima koji grizu nokte ili zanoktice.

Čak i žudnja za perfekcionizmom i želja da uvijek izgledate najbolje razlozi su koji dovode do ove prakse koja se dobro uklapa u druge estetske prakse koje u ozbiljnijim oblicima mogu postati prava patologija: čupanje dlačica s obrva, uklanjanje mrtve kože i dr. male nesavršenosti koje našu reflektiranu sliku čine ružnom.