“Imam nekoliko stabala dunje koje odlično rađaju, ali svaki put ih dosta moram baciti jer plodovi posmeđe i dobiju nekakve mrlje pa ih ne mogu iskoristiti ni za jelo, ni za zimnicu. Ne znam kako da ih spasim”, pita naš čitatelj iz Klane.

Smeđa pjegavost, monilija i pepelnica najčešće su bolesti dunje. Zaštita je učinkovitija tek kada znamo protiv čega je štitimo. Stoga moramo znati prepoznati simptome bolesti i tek tada odrediti kada ćemo primijeniti zaštitne mjere.

Smeđa pjegavost lista dunje

Bolest se najčešće uočava na zapuštenim stablima i to u proljeće s čestim i obilnim kišama. Izaziva je gljivica Stemphylium vesicarium. Najprije se na listovima javljaju pjege, a ako je zaraza jaka, stablo može čak ostati i bez listova. U tom slučaju možemo očekivati manju rodnost u idućoj godini jer je ometen razvoj pupoljaka.

Ako nakon ovakvog gubitka lisne mase krajem ljeta i početkom jeseni voćka ponovo krene u vegetaciju, što se zna događati, to će je dodatno iscrpiti, pa će i zimu teže podnijeti.

Simptomi ove gljivične bolesti su karakteristične pjege na listovima, koje mogu biti brojne. Sivkaste su i promjera od 2 do 3 mm, a ponekad se mogu i spojiti te prekriti list što dovodi do smanjenja asimilacije hranjiva. Kako se boriti protiv uzastopnog zaražavanja ovom gljivicom iz godine u godinu?

Higijena zaraženog stabla je vrlo važna, pa najprije treba sakupiti i spaliti sve opalo lišće, jer gljivica prezimljava u lisnoj masi. Naravno, treba poskidati i sve zaražene plodove koji su eventualno ostali na granama i njih spaliti ili ukloniti podalje od voćnjaka. Želimo li biti sigurni da se bolest neće javiti iznova, zaštitu treba obaviti u rano u proljeće prije nego što se pojave prvi listovi. Koriste se preparati na bazi bakra ili na bazi sumpora, kao i njihove alternative. Voćku je potrebno potpuno prekriti ovim pripravkom, kako se gljivice ne bi na nekim dijelovima zadržale i počele novi ciklus razmnožavanja u predstojećoj sezoni.

Monilija dunje

I ova je bolest gljivičnog porijekla pa ju je jednako teško suzbiti. Izaziva je gljivica Monilinia linhartiana, koja se javlja isključivo na ovoj voćnoj vrsti. Simptomi se uočavaju na cvjetovima krajem perioda cvjetanja kao palež i na plodovima dolazi do pojave truleži. Na mladim listovima na početku cvjetanja se javljaju promjene. Oni počinju venuti, dobivaju smeđu boju i nekrozu duž lisnih žila. Ako je vrijeme kišovito, na njima će se formirati micelije mirisom koji podsjećju na bademe i tako privlače kukce. Ti kukci dalje prenose spore na cvjetove. Spore gljivice rastu kroz tučak i dospijevaju do plodnice cvijeta i poslije u plod. Mladi plodovi se razviju do veličine lješnjaka i ostaju mumificirani na krošnji, pa ili opadaju, ili ih kasnije treba skinuti jer će gljivica na njima prezimljavati.

Moniliji dunje pogoduje vlažno vrijeme i temperatura od 15C. Uzročnik bolesti se širi pomoću insekata, kiše i vjetra.

Bolest je teško suzbiti, a najvažnije je najprije iz nasada ukloniti sve mumificirane plodove kako sa stabala, tako i s površine zemlje, kao i zaražene grane. Sav takav biljni materijal treba iznijeti iz voćnjaka i spaliti.

I kod ove bolesti zaštita se provodi prije kretanja pupoljaka, odnosno nakon rezidbe, i to sredstvima na bazi bakra. Bakarnim pripravcima dunje se može prskati i nakon cvjetanja jer ih one dobro podnose.

Pepelnica dunje

Gljivica Podosphera oxyacanthae izaziva pepelnicu na dunji. Simptomi se pokazuju na listovima u vidu pepeljaste prevlake, a u slučaju jake zaraze ona se javlja na plodovima. Razvoju pogoduje vlažno i toplo vrijeme.

Za suzbijanje ove gljivične bolesti koriste se preparati na bazi sumpora, zatim organski insekticidi. U ekološkoj poljoprivredi se upotrebljavaju pripravci namijenjeni suzbijanju ove pojave, a to su soda bikarbona, preslica, apta te biopreparati na bazi bakterija.

Ervinija dunje

Erviniji, odnosno bakterioznoj plemenjači jabučastog voća, pogoduje gnojidba s većim količinama dušika. Bakterija ulazi u biljku kroz cvijet pa je preporuka da se u prve tri godine ne dozvoli prinos, odnosno da se odstrane cvjetovi. No, što raditi kada je voćnjak već zahvatila ervinija?

Bakterije miruju tijekom zimskih mjeseci, kada su temperature -5 do -10 stupnjeva, pa tada treba odstaniti sve zaražene dijelove do 10-ak cm zdravog tkiva oštrim škarama koje dezinficiramo poslije svakog rezanja. Sve odstranjene dijelove voćaka treba spaliti.