U prostorima Fakulteta zdravstvenih studija u Rijeci otpočelo je drugo izdanje Festivala menstruacije. Kao i prethodnik, u organizaciji riječke udruge Pariter, ovogodišnji nastavak festivala još jednom u fokus stavlja žensko seksualno i reproduktivno zdravlje.

“Ove godine htjeli smo se fokusirati na jednu širu temu, ne specifično samo na menstruaciju iako nam je ona i dalje važna i uvijek će nam biti važna, kao i tema menstrualnog siromaštva.

Htjele smo se fokusirati na tretman žena u zdravstvenom sustavu i na žensko seksualno i reproduktivno zdravlje kao takvo jer smatramo da se sve više javlja tradicionalizacija gdje je žensko reproduktivno zdravlje tabuizirano, marginalizirano i o čemu se ne priča.

Imamo klečatelje koje zagovaraju čednost žena, dok se istovremeno iz udžbenika briše ženski spolni organ tj. To ostavlja posljedice, zbog čega nam je važno da se priča o svim tim stvarima u javnom prostoru”, izjavila je članica udruge Pariter Petra Čargonja.

Medicinski gaslighting

Festival je otpočeo u 15 sati okruglim stolom, pod nazivom “Nije ti ništa: tretman žena u zdravstvenom sustavu”, otvaranjem važnog pitanja o tome kako su žene tretirane u današnjem, suvremenom zdravstvenom sustavu, osobito kad se radi o pitanjima reproduktivnog zdravlja i na koji način odnosi moći u institucijama utječu na njihovo zdravlje i dobrobit, osvrćući se na sve češće upotrebljavan termin medicinski gaslighting kojim se označavaju štetne i diskriminatorne prakse unutar zdravstva.

Na okruglom stolu govorile su psihologinja Mia Rogić, aktivistkinja iz udruge Roda – Roditelji u akciji Branka Mrzić Jagatić, te predsjednica udruge žena oboljelih od endometrioze Ja sam 1 od 10, Zorica Martić, dok je razgovor moderirala Marija Trcol.

Svijest o ginekološkom nasilju

Konteksta radi, na okruglom stolu dao se načuti podatak kako je broj internetskog pretraživanja samog termina gaslighting porastao za čak 1740%, što itekako govori o tome da postoji svijest o tom problemu koja se na razini informiranja pokušava podići.

Govoreći o informiranju i podizanju svijesti, Mrzić Jagatić osvrnula se na samu činjenicu da je pred tek desetak godina svijest o ginekološkom i opstetričkom nasilju bila još uvijek pod tepihom. Prisjetila se također i 2018., kada je saborska zastupnica izašla u javnost sa mučnim iskustvom kiretaže, a na što je dobila zgražanje i omalovažavanje.

Govoreći o kampanji #PrekinimoŠutnju, Mrzić Jagatić kazala je: “To njeno iskustvo potaknulo je žene da se jave sa svojim iskustvom. Mi smo im dale platformu da progovore o tome, te je to bio prvi puta u Hrvatskoj da je pristiglo toliko prijava”.

Komentirajući da je slučaj završio jednom “kozmetičkom inspekcijom” u zdravstvenom sustavu, istaknula je kako je upravo to jedan od primjera gaslightinga, odnosno, “sluđivanja”.

Unatoč svemu, to je bila kampanja koja je mnogo promijenila u samoj svijesti ljudi te se kao rezultat pojavila konkretna svijest o samom ginekološkom nasilju, kao i mnogim drugim vrstama tog nasilja kojima je zajednički nazivnik to da se ženama nije vjerovalo.

Ne treba šutjeti i trpjeti

Dok je Mrzić Jagatić progovarala o porastu svijesti na razini društva, Zorica Martić istaknula je važnost osvješćivanja samih zdravstvenih djelatnika, pogotovo kada je u pitanju jedna od “nevidljivih”, ali itekako stvarnih stanja, endometriozi.

“Endometrioza se teško dijagnosticira, ali zapravo se može dijagnosticirati te nije potrebno čekati do devet godina (koliko žene prolaze taj period od same dijagnoze pa do prve operacije). Zašto se toliko čeka? Ne možemo reći da nemamo liječnike, ali možda se ne žele time baviti. Tko ih zapravo može natjerat na edukacije?”, kazala je, istaknuvši da kroz djelatnost svoje Udruge žele osvijestiti sam sustav.

“Žena je osoba koja šuti i trpi i zauzela je stav da može – dok šuti i trpi. Uvjerena sam da nitko ne treba trpjeti; da treba reći i na sva vrata kucati i tražiti pomoć”, rezolutno je kazala.

Također, istaknula je i zabrinjavajuć podatak da mnoge žene koje se nose s endometriozom u procesu i tijekom vremena gube podršku obitelji, do te mjere da su neke odlučile biti same, a neke su i dale otkaz.

“Želimo li takvo društvo? Želi li sustav da bolest uništava zdravu okolinu žene?”, pitanje je koje je postavila, a koje je itekako odjeknulo, a koje je ostavilo podsjetnik koliko je podrška okoline važna i koliko je žena s tom podrškom jača u borbi sa ponekad iznimno krutim zdravstvenim sustavom.

Borba s medicinskim sustavom

Psihologinja Mia Rogić je, nadovezujući se na tematiku same borbe sa zdravstvenim sustavom pružila metaforu Davida i Golijata u okviru svoje uloge kao psihologinje i pružanja pomoći.

“Zamislite da je Golijat medicinski sustav, a David je jedna od klijentica koja drži u svojim rukama praćku i kamen. Moja je uloga kao terapeutkinje da potegnem tu praćku i daju stalno vraćam ženi u ruke”, ispričala je.

Na pitanje moderatorice koliko su, prema njenom iskustvu same žene osviještene oko toga što su prošle i u kojoj mjeri razumiju da su kroz gaslighting prošle zlostavljanje, Rogić je kazala da na taj problem gleda unutar dva konteksta; kao psihologinja osoba s invaliditetom unutar državnog okvira te privatno, kao psihoterapeutkinje.

“Iz uloge rada s osobama sa invaliditetom, mogu reći da su to žene koje iza sebe imaju puno godina medicinskog gaslightinga i dijagnostičkih obrada, a rezultat je takav da su u jednom obliku zbog toga došle do invaliditeta. Te žene znaju što su prošle, redovito dolaze bijesne, a jedino što im može pomoći je da ih se razumije.

Kao psihoterapeutkinji, vidim da su žene nesvjesne toga što se zbiva i ne razumiju što se događa već ih je strah da se to ne ponovi”, ispričala je.

Razumijevanje i podrška

Za promjenu je unutar zdravstvenog sustava potrebno izuzetno puno godina, ali potreba za promjenom je prepoznata. Rogić je iz svoje ekspertne strane naglasila da iako psiha teži tome da održavamo status quo, potrebno je odbaciti stare scenarije i kategorije unutar medicine kojima u današnjoj, suvremenoj medicini više nema mjesta. Potreban je holistički pristup unutar zdravstvenog sustava, te razumijevanje, podrška i – vjerovanje sebi.

Bogat nastavak programa

Nakon okruglog stola slijedi i službeno otvorenje festivala. S početkom u 18:30 sati, publika i prolaznici moći će pogledati performans “Ja nisam luda” umjetnice Nike Rukavine, koji je baziran na svjedočanstvima žena oboljelih od endometrioze i njihovoj borbi sa zdravstvenim sustavom.

Na otvorenju će također bubnjati aktivistička bubnjarska sekcija Feministički tamburaški front, te će se moći pogledati festivalski program, popiti piće i uzeti svoju festivalsku majicu.

Za kraj prvog dana u Book caffeu Dnevni boravak u 20 sati održava se Pub kviz “I trivia krvari”! Kviz spaja najrazličitija područja; od umjetnosti i znanosti, preko povijesti do filma, a sve to kroz prizmu – menstruacije i ženskog užitka. Prijave timova od maksimalno četiri osobe odvijat će se na početku samog događaja, a pobjednički tim očekuju vrijedne nagrad.

Festival se nastavlja tijekom cijelog vikenda na brojnim lokacijama u gradu, a svi programi su u potpunosti besplatni za posjetitelje. Više o ostatku programa možete pronaći na web stranici udruge Pariter ili na društvenim mrežama.