U Poljanama, visoko iznad mora i blizu neba, na stijenama obraslim šumom s nezaboravnim pogledom na cijeli Kvarner, nekoliko je vrtova koji zaustavljaju dah.

Jedan od njih je vrt Gordane Zorić, koju smo posjetili za kratke pauze u sezoni ljetnih kiša. Ovo je zapravo njen drugi dom, jer inače živi na Krnjevu, ali iz poljanske vikendice se ne da istjerati i tako je već 10 godina.

Uglavnom zbog vrta i velike slobode koju ovdje osjeća, pa joj civilizacija uopće ne fali. Iako, civilizacija je u Poljane došla na velika vrata, ali u drugačijem smislu no što je to na riječkom betonu, među visokim zgradama. Tu vrijede neka druga pravila.

– Ne bih mogla odovuda ići, nema šanse da ovo zamijenim za život na 4. katu. Tu pijem kavu i slobodna sam, govori o ljetnoj kuhinji s pogledom.

– Dođu prijatelji, nisam usamljena, a u vrijeme korone ovdje je bio spas. Kažu prijatelji: »Idemo na kavu«, ma nema šanse, dođi ti kod mene, idemo kopati.

Od topijarija do raznobojnih noćnih frajla

Velika privatnost, moćna priroda i puno prostora, omogućavaju baš ono što čovjeku u mirovini treba, govori nam ova vrtlarka, porijeklom iz Like, kojoj sasvim razumljivo, treba barem 1800 četvornih metara okućnice da bi se osjećala kao kod kuće. Naravno, ne može sve obraditi, pa je za sada uredila nekih 400 četvornih metara, ali pomno, do u detalje.

– Ujutro ustajem u 4.30 i radim do oko 14 sati, a poslije mi ponestaje snage i ostatak dana se odmaram, kaže nam ova vrijedna vrtlarica, koja na izboru ima čak pet terasa uređenih za odmor, dvije fontane, jezerce i bazen te obilje lijepo održavanih biljaka. Sve ih sama uređuje, od topijarija do raznobojnih noćnih frajla i četrdesetak vrsta ostalih biljaka.

Posebno su uočljive banane, hortenzije, ruže bez bodlji i ostalih tridesetak ruža, mandevile, indijski jorgovan, petunije, surfinije, geraniji, pelargonije i jasmin.

Naravno, u ovom vrtu ima i ukrasnih trava: lavande, smilja i drugih tipičnih mediteranskih biljaka. I svuda oko njih je nekakva voda. Sama je napravila fontanu i kaže kako voli svuda vidjeti vodu.

Šljive, kruške, jabuke…

No na plažu ide samo kada se može ukrcati na barku. Ljepši joj je prizor u vrtu s biljkama i eventualno – bazen. Dok nam pokazuje cvjetnice cinije, begonije, božur, kale, ljiljane, gliciniju, magnoliju, fuksiju i ostale, Gordana kaže da uživa gledati kako sve to bilje raste.

– Najljepši dio vrtlarenja mi je zapravo kada promatram kako sve to bilje raste. Najlakše je posaditi već razvijenu biljku, ali pravo uživanje stiže tek kada ste vi sami pomogli u tom procesu. Volim raditi oko biljaka, jer mi to rasterećuje um, odmara me i čini sretnom. Poludjela bih ovdje gore da ništa ne radim, a ovako uživam u svakom novom danu, iskreno će naša domaćica.

Kada se ne bavi ukrasnim biljkama, ova već četiri godine umirovljenica, radi oko voćaka. Na njenoj okućnici posađene su šljive, kruške, jabuke i smokve, ali ove sezone nisu baš najbolje rodile zbog magle, kiše i općenito neuobičajeno lošeg vremena.

Vrt u Poljanama i inače je izložen valovima kiše i udarima vjetra s brda u pozadini, što mi u ljetnoj kuhinji nismo osjetili, dok smo uživali u pogledu na Kvarner i intimi prostora za sjedenje i odmor.

Deset kokica

Strop dekoriran ribarskom mrežom i školjkama Gordana je također sama uredila, a obitelj je pritom u svemu podržava, ne remeteći joj želju da sama oslika sve što želi i kako želi.

Pri obilasku ovog vrta ispod neba u stopu nas je pratila Boni, velika kuja rase cane corso, valjda najumiljatije stvorenje iz te inače opasne vrste. Pratio bi nas vjerojatno i pijetao, da nije upravo tog jutra uginuo.

Gordana je još bila neutješna kada smo stigli, jer je taj kućni ljubimac ovdje bio ukras i budilnik punih 13 godina. Zbog njega je ona nabavila i deset kokica, ali, eto, priroda je nepredvidiva i čovjek zapravo, malo toga može kontrolirati. Jedino što može, a to čini i naša domaćica, jest davati sve od sebe da joj pomogne da preživi.

AKCIJA PGŽ-a I NOVOG LISTA