Skupinu cvjetnica koje popularno nazivamo lukovicama, botaničari nazivaju geofiti. One nepovoljno doba godine preživljavaju pod zemljom u obliku lukovice ili gomolja, skladišteći hranjive tvari i vodu, slično kao što baterije skladište energiju. Zbog toga su lukovičaste i gomoljaste biljke prve koje niču u proljeće. No, za to ih je potrebno posaditi već sada, osim ako ih kao kod dalija, nismo morali ukloniti na sigurno preko zime. Najčešće lukovičaste biljke koje sadimo u jesen su: tulipani, narcisi, zumbuli, kockavice, puškinije i presličice. Od gomoljastih biljaka najčešće se sade šafrani, šumarice i frezije.

Postoji mnogo specijalnih alata uz čiju je pomoć olakšana sadnja lukovica, ali zapravo je sasvim dovoljna obična lopatica ili motika. Važno je samo lukovicu ne okrenuti naopako, jer njena šiljasta strana mora biti okrenuta prema gore. Ako vam je to teško odrediti, ravnajte se prema korjenčićima. Trenutačno geofiti ponovo pune baterije, pa dalije ne treba vaditi dok im se stabljika ne osuši ili uvene, ali onda gomolje svakako treba izvaditi iz zemlje jer bi tijekom zime smrzli. Pametno je koncem različitih boja ili sličnim, obilježiti koja je dalija kojom bojom cvjetala, kako bismo u proljeće znali kako ih razmjestiti. Iskopane dalije treba očistiti od ostatka zemlje, pospremiti u sanduk s pijeskom i preko zime držati u prohladnoj prostoriji zaštićenoj od mraza. Prije sadnje sljedećeg proljeća, veće gomolje možete podijeliti nožem na dijelove, od kojih svaki treba imati po nekoliko stabljika.

Zumbuli

Što se pak lukovica tulipana, presličice, šafrana i kockavice tiče, njih nije nužno izvaditi iz zemlje, ali treba računati s tim da će se svake godine pomalo spuštati u tlu. I množit će se, pa će ih s vremenom ipak trebati razdijeliti.
Neke lukovice najljepše će doći do izražaja na travnjaku. Visibabe, šafrani, niski sunovrati znaju se čak razmnožiti u velike cvjetne tepihe. Možete ih spontano razbacati po travnjaku i zatim ukopati tamo gdje su pale. No, travnjak u proljeće nećete moći kositi sve dok listovi na tim cvjetnicama ne požute, jer iz njih skupljaju hranu za iduću sezonu. Ove cvjetnice najljepše djeluju kada su posađene u skupinama, a mogu se kombinirati njihove vrste uz skladan odabir boja.

Ukrasni luk

Prije nego se započne sa sadnjom, lukovice bi bilo dobro zaštititi od bolesti, tako da ih potopimo u 0,3 % otopinu (30 ml/10 l vode) fungicida na osnovi propamokarb-hidroklorida (Proplant SL). Lukovice u otopini potapamo oko 15-20 minuta, a nakon toga prosušimo i sadimo. Sredstvo se može primijeniti i na način da se tretira supstrat ili tlo zalijevanjem s 15 ml sredstva u 1 l vode po m2. Da bi lukovice zaštitili od štetnika u tlu (grčice, žičnjaci, sovice pozemljuše…), koji se mogu ubušiti ili izgristi lukovice, mogu se primijeniti zemljišni insekticidi na osnovi klorpirifosa (Dursban E-48, Nufos, Kentaur 5 G).

Procjepak

Geofiti su veoma raznovrsna biljna skupina, premda su kod nas najčešći narcisi, tulipani, zumbuli, visibabe, gladiole, dalije i perunika. Prije njihove sadnje potrebno je dobro pripremi tlo prekopavanjem do dubine od 30 cm i uklanjanjem svog korova, jer tlo za sadnju treba biti rahlo i propusno. Ako je teško i zbijeno, možemo ga poboljšati dodavanjem pijeska, organskog gnojiva ili komposta. Ako lukovičastim biljkama osigurate dobro drenirano tlo, onda su vrlo lagane za uzgoj, a danas postoji veliki broj kultivara i vrsta koje mogu uspijevati u svim uvjetima, osim u dubokoj sjeni.
Mnoge vrste lukovičastih biljaka potječu iz predjela mediteranske klime, stoga je preporučljivo uzgajati ih na sunčanim mjestima. No, postoji i veliki izbor lukovica koje će uspijevati i pri drugačijim klimatskim prilikama, kao što su recimo, one u šumama, odnosno na sjenovitim i vlažnim mjestima.

Stepska svijeća

U pravilu lukovice treba posaditi na dubinu koja je dva do tri puta veća od njihove visine. Preduboko posađene lukovice kasnije će niknuti i cvjetati, a preplitko posađene mogu stradati od hladnoće. Razmak sadnje ovisi o veličini lukovica, a u pravilu treba biti dva do tri puta veći od širine lukovica. Manje lukovice sadimo na razmak 5 do 7,5 cm, a veće na 15 cm. Prije zime je poželjno tlo prekriti slojem lišća ili sitnijih grančica.
Ako lukovičaste biljke posadimo na miješanoj gredici produžava se razdoblje cvatnje i unosi živost i šarolikost boja u periodu od kasne zime pa sve do početka ljeta. Možemo oživjeti prednji dio gredice niskim sunovratima, tamnoplavim ili blijedoplavim perunikama te visibabama i zlatnim cvjetovima ozimnica, te plavim i ružičastim cvjetovima grčkih šumarica. Nakon toga dolazi vrijeme za cvatnju zumbula, tulipana, kockavica…

Šafrani

Lukovičasto bilje se odlično slaže s ukrasnim drvećem koja imaju prozračnu listopadnu krošnju, ispod koje ono može stvoriti privlačni cvjetni sag. Kako je na proljeće tlo ispod stabala vlažno, to je idealno mjesto za šumarice, sunovrate i procjepke, a i sunčeva svjetlost im pogoduje.
Lukovice se mogu saditi i u posude. Ako pažljivo odaberete lukovice možete uobičajeno razdoblje cvatnje produžiti i na kasnu zimu te na ljeto. U tom slučaju u svaku posudu posadite samo jednu vrstu, primjerice zumbule i postavite ih u blizinu ulaza u kuću jer će ondje njihov miris najviše doći do izražaja. Kada lukovice uvenu, presadite ih u vrt.

Kockavica

Perzijska kockavica također je prelijepa proljetna biljka, koja cvate u travnju i svibnju, a najviše bi joj odgovarali uvjeti Gorskog kotara, jer treba vlažna, hranjiva tla, na obali jezerca ili na poplavnim livadama.
Procjepak također dobro uspijeva pod listopadnim grmovima i drevćem i lako se širi. Cvjetovi su mu bijele ili plave boje.

Mrazovac

Mrazovac niče u jesen, a tobolci sa sjemenom pojavljuju se u proljeće, ali treba paziti jer je u pitanju otrovna biljka.
Kana cvjeta jarkocrvenim, žutim ili narančastim cvjetovima od lipnja do listopada, ali gomolje joj valja izvaditi u jesen, poput dalija i pohraniti na sigurno.
Gladiola se dobro kombinira s dalijama, ali njene gomolje valja uskoro iskopati i skloniti u konobu. Cvjeta od srpnja do listopada u svim bojama osim plave i crne.

Drijemovac

Drijemovac uspijeva na polusjenovitim, vlažnijim tlima. Dobro izgleda ispod grmova, pogotovu u društvu rododendrona.
Stepska svijeća naraste oko 2 m, no osjetljiva je na mraz, pa je po zimi treba prekriti crnogoričnim granjem. Cvjeta u lipnju i srpnju, dugačkim cvjetovima bijele, ružičaste,narančaste ili žute boje. Odgovaraju joj sunčana, propusna tla.
Ljiljan se za razliku od ostalih, sadi u proljeće, osim bijelog ljiljana, koji se sadi u ljeto i to vrlo plitko. Cvjeta od svibnja do rujna, bijelim, ružičastim, žutim, narančastim i crvenim krupnim cvjetovima.
Anemone nam mogu cvjetati i tijekom zime u kući, ako lukovice poslažemo blizu jednu drugoj, ali se ne smiju dodirivati, prekrijemo zemljom, tako da im samo vrh malo viri i posudu stavimo na tamno i hladno mjesto (4 ºC). Lukovice treba umjereno zalijevati, a nakon 8 do 14 tjedana, kada su izdanci visine 2 do 5 cm, premijestiti ih u svjetlu i hladnu prostoriju, na sjenovito mjesto. Za nekoliko dana premještamo ih na svjetlije i toplije mjesto.
Ciklame su vrlo otporne, cvatu u jesen i dobro podnose suha ljetna razdoblja, a uspijevaju ispod i oko ukrasnih stabala jer vole polusjenovita mjesta. Lukovice mogu cvjetati u različitim bojama.
Crocosmia ima predivne narančaste i crvene cvjetove, a cvjeta od ranog ljeta do jeseni. Privlači pčele i leptire.

Presličica