Jeste li znali da se 17. travnja obilježava Dan ravnopravnosti? Bez obzira na brojne promjene koje su se tijekom zadnjih desetljeća dogodile i dalje su poražavajući podaci na polju jednake ekonomske neovisnosti žena i muškaraca. I dalje se na tom polju diljem svijeta vode borbe, a Hrvatska nije izuzetak. Dijele li se i dalje poslovi na one “muške” i “ženske”, kako to promijeniti i kako je na koncu raditi na jednoj “muškoj” poziciji, popričali smo s Anamarijom Kolonić koja radi u Hrvatskom Telekomu u Sektoru za planiranje i inženjering pristupnih mreža. 

Ako ste morali malo zastati i povezati gore navedene riječi kako biste donekle shvatili čemu se to točno dotični sektor bavi, niste jedini. Anamaria kroz smijeh prilikom upoznavanja ističe da često mora pojašnjavati čime se točno bavi – i muškarcima i ženama. 

“Naš sektor ima zadatak omogućiti ono bez čega je danas nemoguće zamisliti život. Bavimo se strateškim planiranjem pristupnih mreža, a u mojemu odsjeku činimo to za fiksnu mrežu. Odnosno, brinemo se za planiranje pristupa našem fiksnom internetu. Mi smo ti koji provode optiku do vaših domova”, za početak objašnjava Anamaria. 

U prijevodu to znači mnogo organizacije, koordinacije, suradnje, sastanaka i odlazaka na teren. Kako je Anamaria jutarnji tip, njen radni dan započinje u sedam ujutro. 

“Srećom, imamo klizno radno vrijeme, tako da svaki zaposlenik može birati kada će početi raditi. Ja volim dan započeti rano jer u tih nekoliko sati dok se kolege ne priključe, napravim uistinu mnogo toga. Telefoni ne zvone, manje je gužve i puno je mirnije. Kako je Hrvatski Telekom podijeljen na četiri regije – dvije morske i dvije kopnene – dan je ispunjen sastancima. Definitivno su najzabavniji oni radni dani koji su provedeni na terenu. Dosta je živo kod nas i uvijek se nešto događa”, kroz smijeh objašnjava Anamaria i pri tome nam pokazuje na računalu sustav mreža u našim riječkim kvartovima.

Vjerujemo da je dinamično jer je samo u 2021. uvedeno 100.000 optičkih priključaka. Kako bismo bolje dočarali tu brojku, HT-ova optička mreža se procjenjuje na 700.000 kilometara, što predstavlja čak dvije udaljenosti od Zemlje do Mjeseca. 

“Figurativno, kada bismo HT-ovu infrastrukturu ‘razmotali’, dobili bismo optički kabel toliko dugačak da bi se njime moglo 17 puta opasati Zemlju oko ekvatora, tj. ‘povratnu kartu’ za gotovo cijeli put od Zemlje do Mjeseca i nazad. Bitnije od dužine optike je sama činjenica kako je za više od 460.000 kućanstava u RH dostupna optička mreža Hrvatskog Telekoma. Sve je veći interes naših sugrađana za optičkom infrastrukturom, što je dodatno potaknuto pojavom rada od kuće.”

Anamaria je u Hrvatski Telekom stigla u jedno, kako ga danas rado nazivamo, zanimljivo vrijeme. Nakon završenog Tehničkog fakulteta u Rijeci, radila je pet godina u jednoj manjoj privatnoj firmi, a odskočna daska u njenoj karijeri se dogodila u listopadu 2019. kada se priključila regiji 3 Sektora za planiranje i inženjering pristupnih mreža u Rijeci.

“Stigla sam kod kolege Borisa Bilića koji je na neki način moj mentor. Iako jesam inženjer, ne bavimo se svi istim poslom. Telekomunikacije su specifične i trebalo mi je neko vrijeme da počnem povezivati sve elemente. I onda se dogodila korona godina…”, prisjeća se Anamaria. 

Zbog pandemije koronavirusa mijenjaju se i naše radne navike. Sve više se radi od doma što je povećalo i interes za optičke pakete. 

“Započela sam koordinirajući iz Rijeke širenje optičke mreže na području naše županije, a najviše me radovalo što smo veliki naglasak stavili na otoke. Ponosna sam što se možemo pohvaliti da imamo i prvi optički otok u Hrvatskoj te da je gotovo 90 posto otoka Raba pokriveno našom optikom.”

Krajem 2020. Anamaria biva “virtualno” prebačena raditi isti posao, ali za područje Zagreba, što je označilo napredak u njenoj karijeri.

“Ponosna sam na svoj karijerni rast u Hrvatskom Telekomu. Kroz ove godine rada, uvijek sam imala osjećaj da smo muški kolege i ja jednako prepoznati i vrednovani te da sinergijom ostvarujemo odlične rezultate. Moram napomenuti da imamo mnogo sjajnih kolegica koje rade na ICT pozicijama i vode ključne projekte u Hrvatskom Telekomu.

One su pravi uzor meni i svim sadašnjim i budućim generacijama menadžerica, voditeljica i liderica.”

“Kada sam bila mala htjela sam biti dalekovod!”

Anamaria je oduvijek bila fascinira tehnologijom i od malena ju je zanimalo kako uređaji oko nje funkcioniraju, a njenu znatiželju su poticali i razvijali upravo njeni roditelji. 

“Kada bi se vozili autom, uvijek bi kao dijete govorila da kada odrastem želim biti dalekovod”, kroz smijeh se prisjeća Anamaria i objašnjava: 

“Mama je liječnica, kapa joj do poda, ali to nije bio posao u kojem bih se pronašla. Tata je projektant elektroinstalacija i radi u struci pa sam jednostavno krenula njegovim stopama. Kako sam odrastala tako je on na svako moje pitanje imao odgovor i protupitanje te je tako utjecao na moj način razmišljanja i promatranja svijeta.”

Roditelji su joj uvijek bili velika podrška, a kada je odabrala svoj poslovni put, samo su rekli da bude svjesna što želi, da proba i gura naprijed. Anamaria je to i učinila. 

Nekako je bilo logično da 2007. upiše Tehnički fakultet za strojarstvo i brodogradnju u Rijeci, smjer elektrotehnika na kojem je diplomirala 2013. godine. 

Objašnjava kako se nadala da će na fakultetu ipak biti nešto više kolegica, no brojka je bila poražavajuća – svega deset djevojaka je bilo s njom na godini, dok je s druge strane isti fakultet upisalo dvjestotinjak kolega. 

“Očekivala sam na fakultetu možda i veću podršku. No, čini mi se da smo se mi cure morale više truditi, biti upornije i ne odustajati od onoga što želimo jer su nas ponekad doživljavali neozbiljno. Moraš se tri puta više dokazivati kako bi bila ravnopravna s muškim kolegama”, prisjeća se Anamaria.

“Brojne kolegice danas se bave strukom, imaju odlične pozicije i pomiču granice. One opovrgavaju stereotip da STEM karijere nisu prikladne za žene. Više od 35 posto STEM diplomanata u svijetu su žene. Također, moram naglasiti da me veseli što i mi kao kompanija radimo na poticanju mladih žena da se odluče za karijeru u ovom području.

Već niz godina sudjelujemo u etabliranom međunarodnom programu Deutsche Telekoma ‘Women’s STEM Award’. Na međunarodnom natječaju od radova studentica završnih godina fakulteta diljem svijeta bira se najbolji diplomski ili magistarski rad i disertacija iz STEM područja i najbolje studentice se podržava u daljnjoj karijeri, a provodimo i brojne edukativno-informativne projekte s ciljem poticanja najmlađih generacija”, objašnjava Anamaria. 

No, to nažalost nije slučaj u svim tvrtkama. Anamaria ističe kako je jedino na razgovoru za posao u Hrvatskom Telekomu bila gledana kao potencijalna kandidatkinja pa je razgovor išao u tehničkom smjeru, a nije bila promatrana kroz prizmu “žene”. Naime, na drugim razgovorima za posao jedno od prvih pitanja je redom bilo: “Je  li udana i kada planira roditi?”. 

“Spojiti karijeru i obiteljski život, posebice majčinstvo i moderne oblike poslovanja veliki je izazov za svaku ženu. Kako bi nam bilo lakše izbalansirati privatni i poslovni život, posebnu ulogu ima radno okruženje koje bi se trebalo prilagođavati potrebama žena kako bi imale balans između oba života.

Istina je da je, nažalost, jedno od područja koje žene ‘košta’ u smislu bržeg rasta karijere upravo porodiljni dopust s kojim žene imaju različita iskustva. Neki normalni scenarij bi bio da se žena s rodiljinog uvijek vrati na radno mjesto na kojem je i ‘stala’ prije rodiljinog, u smislu rasta u karijeri i da ne bude zanemarena. U dobrim tvrtkama je to slučaj i sretna sam što radim u jednoj od takvih tvrtki.

U Hrvatskom Telekomu već imamo niz pogodnosti, poput fleksibilnog radnog vremena, mogućnosti rada od kuće, zatim plaćenog dopusta za prvi dan škole, novčane naknade za rođenje djeteta, a tu su i brojne inicijative, poput Božića za klince i Dana s mamom i tatom na poslu. Također, uzimanje očinskog dopusta je opcija koja je sve interesantnija kolegama.

Foto: Mateo Levak

Ističe kako se vide pomaci, no da i dalje ima puno mjesta za napredak. 

“Zastupljenost žena na tržištu rada i mogućnosti razvoja profesionalnih karijera žena nisu teme koje se tiču samo žena. One su važne za čitavo društvo. Žene ne bi smjele biti u poziciji da biraju između karijere i obitelji. Naša kompanija je u tom pogledu napravila bitne pomake omogućivši zaposlenicima razne modele radnog vremena kao i adekvatno vrednovanje rada i truda svih kroz razvoj karijernog puta. 

Četiri moje kolegice tako su lani bile nominirane na svjetskom izboru za Digital FemaleLeadership Award 2021., kojim se odaje priznanje ženama iz digitalne industrije na njihovim dostignućima te činjenici da su pozitivan primjer koji ruši stereotipe da je ICT muška industrija. Jedna od nominiranih bila je i moja direktorica Nataša Malić.

Među nominiranima su se tako našle liderice iz cijele Europe, SAD-a, itd. i iz najvećih svjetskih firmi poput: Amazona, IBMa, Googlea, Porschea, BMWa, Volkswagena, Cisca, Accenturea, P&G-a, Siemensa, Bayera, Pfizera, Spotifyja, TikToka, s Cambridgea… Na to smo jako ponosni”, ponosno ističe Anamaria. 

U nastavku govori kako ponuđene prilike uvijek trebamo prihvatiti. Ponekad su žene te koje sebe ograničavaju, previše propitkuju i analiziraju. Težimo nekom savršenstvu koje ne postoji, a zapravo bi trebale biti svjesne što je “stvarna” žena. 

“I kada dobijemo priliku, znamo sputavati same sebe. ‘Je li mi to mjesto ponuđeno jer sam žena ili zato što sam stvarno sposobna?’, znamo se pitati. Trebamo objeručke prihvatiti priliku, krenuti dalje, raditi i dalje što smo radile i prije. Sve se može. Trebamo shvatiti da nije loše ganjati karijeru i htjeti biti uspješan, ostvariti se u tome što želiš i voliš raditi.”

Volontiranje je sastavni dio Anamarijinog života

Volontiranje je velika Anamarijina ljubav. Čim smo počeli pričati o toj temi, lice joj se ozarilo i posve je jasno kako je to jedan veoma bitan dio njenog života. Sve je započelo s darivanjem krvi na prvoj godini fakulteta. Odlučila se za taj korak jer su i njeni roditelji bili aktivni članovi Crvenog križa. Do danas je 25 puta dala svoju krv.

“Uvijek se trebamo staviti u poziciju da nama ili nama nekom dragom treba krv, a nema je. Krv se ne može potrošiti, ona se cijelo vrijeme regenerira. Pa zbog čega ne bi izdvojili maksimalno 30 minuta i nekome pomogli?”

Ponosna je na činjenicu kako je upravo Klub volontera Hrvatskog Telekoma, u kojem je također aktivna, ostvario suradnju s Crvenim križem diljem Hrvatske. Upravo 29. travnja od 10 do 13 h u zgradi Hrvatskog Telekoma (Ciottina 17A) se organizira darivanje krvi kojem se možete priključiti i vi. 

“Naš Klub volontera je vrlo aktivan cijele godine i to diljem cijele Hrvatske. Iza nas su brojne zajedničke volonterske akcije: od pomaganja u obnovi, preko druženja s djecom i starijima do ekoloških akcija čišćenja. Početkom travnja uključili smo se i u inicijativu Svjetski dan činjenja dobrih djela (Good deeds day) koju je u Hrvatskoj pokrenuo naš bivši kolega, pa smo tako na više lokacija u Hrvatskoj čitali priče djeci iz domova za nezbrinutu djecu, družili se s psima iz azila, bojali zidove, uređivali parkove, vježbali sa osobama s invaliditetom i još mnogo toga.

Do sada smo udružili smo snage s Caritasom i udrugom Krijesnica na brojnim akcijama, sudjelovali smo u akciji pošumljavanja Maksimira, mališane iz splitskog doma za nezbrinutu djecu Maestral razveselili smo zanimljivom gošćom roboticom Pepper, sa srednjoškolcima smo učili kako napisati CV, prošli smo kroz simulacije razgovora za posao i omogućili im da steknu nova znanja i vještine. Nismo zaboravili ni one najstarije. 

Kroz program Generacije Zajedno smo ih uveli u digitalni svijet, povezali s najmilijima onda kada je to bilo najvažnije i približili im cijeli jedan novi svijet. Izuzetno sam ponosna što sam bila dio tog projekta.”

Anamaria vjeruje da naša zajednica funkcionira poput kotača i da sve ono dobro što jednom učinimo kad-tad nam se i vrati.

“Svi mislimo da nešto dajemo kroz volontiranje, bilo svoje vrijeme, znanje, smijeh ili pozitivu. No, ono što dobiješ zauzvrat ne može se vratiti za tri života. Daješ jedan mali djelić sebe, a dobiješ toliko toga zauzvrat”, za kraj zaključuje Anamaria.