Kad postoji strast u nečemu što čovjek radi, onda se ta strast neminovno prelijeva na okolinu. Recimo, glazba nalazi uvijek put do nekog srca, ako je se izvodi s ljubavlju i strasti. Ako nešto dugo tinja u nutrini, a ekspresivno je i materijalizira se u svojim najboljim oblicima, to nikada nije strast koju onaj koji je osjeća može »sačuvati« samo za sebe. Tako je to i s kuhinjom. Pjevati ili slušati glazbu dok se stvara čarolija na tanjurima, može samo onaj koji stvorivši vlastitu oazu kreacije objedinjuje svoje strasti i priča svoju priču. Ona ju je odlučila ispričati.

Vesna Nežić Ružić poznato je ime našeg kraja, ali i šire. Prva asocijacija uz njeno ime je pjevačka karijera, pa i ona voditeljska. Ali ono što je donedavno bilo poznato najvećim dijelom ukućanima i dijelom upućenima u njenu drugu strast, objelodanila je promocijom svoje knjige – kuharice u kojoj je objedinila njoj omiljene recepte.

Vrlo sugestivnim naslovom  »Žlica puna ljubavi« naglasila je svoju ljubav za kuhanjem. Intencija je bila da ovom knjigom, upravo svojim omiljenim receptima, da kreativni poticaj ili ideju čitatelju za pripremu nekog jela. »O, vidi ovo jelo, otkad to nisam radio. Baš me dobro podsjetila Vesna na ovaj recept«, opisuje ona lakoću kojom se obraća ljubiteljima kuhinje i želju da pobudi kod čitatelja osjećaj prepoznavanja.

Recept za sreću

Ne krije s koliko se predanosti posvetila redovima svoje »kuharice« i koliko je sretna da je ona ugledala svjetlo dana.

– Imam već povratne informacije, budući da je knjiga već neko vrijeme »vani«, da nikako nije riječ o jednoj običnoj kuharici već ona ima priču i dušu. Od jednostavnih do složenih jela, svega ovdje ima;, što god nam srce poželi. Naravno, u skladu s našim vremenom i željama te voljom.

Najvažnije je da su to sve namirnice s našeg podneblja. To su jela koja se lako mogu napraviti s namirnicama koje se mogu pronaći na našoj tržnici ili nekom OPG-u. Definitivno jest mediteranska kuharica, u glavnini recepata.

Ima tu, očekivano, puno maslinovog ulja, peršina, češnjaka, lovora, svega onoga što i uspijeva na Mediteranu, govori nam Vesna.

Na upit je li potreba da izda ovakvu kuharicu tinjala u njoj duže vrijeme, bez imalo oklijevanja odgovara potvrdno.

– To je kao nekakav vulkan. Ukoliko nema strasti u onome što čovjek radi, rezultati su prosječni. Mora to biti neki živac, jedan adrenalin koji te pokreće, slikovito opisuje.

Život uglavnom čine male stvari, a Vesna im se od srca zna veseliti. Svatko onaj tko je poznaje prepoznat će to u njenom iskrenom osmijehu. To je njen recept za sreću. Osim strasti i ljubavi u kuhinji, kao i u glazbi, potrebna je i kreativnost, smatra, a zajednički nazivnik je svemu ovome i smionost, tj. hrabrost da se čovjek usudi.

– Uvijek se u našoj kući, kroz cijelo moje djetinjstvo, kvalitetno jelo. Odlazila sam i kod moje none na selo u Donju Buzeštinu, a ona bi zamijesila njoke, pa ispekla domaći topli kruh. Pod traveršom bi donijela poskrivečki, da nidan ne vidi, feticu pršuta sa šufita ili ispekla kukuruz u ognju, pa i napravila palačinke koje volim, puno takvih detalja te oblikuje i razviju tu ljubav u kuhinji i prema njoj.

U toj atmosferi sam i sama jako puno kuhala, testirala, isprobavala recepte, a bilo je i različitih ishoda, ali upravo se tako uči. Kad ti nešto ne ispadne kako treba, dođe ti ona grinta – a danas ću to napraviti k’o je vrag u meni, uz smijeh oslikava ono što je svatko onaj, koji je »ukrstio« kuhaču s loncem, pomislio kod šporeta.

Pokušaji i promašaji

Jer svaka osoba koja se naziva vičnom u kuhinji mora imati određenog iskustva. Nakon puno pokušaja pa i promašaja, rezultati se jednostavno iskristaliziraju, a kuhanje postaje vladanje vještinom.

– Preko 20 godina imala sam jednu bilježnicu s receptima, pa sam došla do njih četiri. Dakle, ja sam stalno u njih upisivala recepte koji sada imaju i svoje posvete; prvo za kćer, potom zeta, pa i unuka. Prvobitno je bilo da smo kuhali po kuharicama, koje još mnogi imamo po svojim policama, pa tako i ja.

One recepte, koji su mi se najviše svidjeli, upisala bih u svoju bilježnicu, a onda sam počela pisati prema svojim nekim recepturama; kada bih nešto izmijenila, izmislila, spojila neka dva recepta, promijenila sastojke, tako da su nastajali i autorski recepti. Jednog sam dana sve te recepte mislila ostaviti kćeri, međutim, u međuvremenu se sve moderniziralo, a recepti su dostupni na internetu.

Bez obzira na to, te bilježnice imaju vrijednost, pisane su mojim rukopisom i nose osobni pečat. Posljednjih desetak godina objavljivala sam ih u nekim specijaliziranim časopisima, ali su oni tražili fotografije cijelog procesa nastanka jela, kako bih pouzdano mogla reći da su moji. Dakle, sve faze pripreme. Tih sam godina, zato, sva svoja jela fotografirala, a skupilo se nekih 2.500 fotografija sa svim fazama.

U doba korone, kako se nije moglo ni nastupati, a glazbenici su i inače kreativci, to se negdje kod mene moralo kanalizirati. Pored svih ostalih aktivnosti, došlo je vrijeme i za sređivanje recepata. Počela sam s probirom najboljih od njih i nekako se spomenula priča, pa i kroz neke intervjue, da bi se mogla napraviti neka kuharica, što je uvijek negdje i tinjalo u meni. Bilo je tu izazova kako sve sortirati, ali u konačnici kroz 128 stranica i stotinjak recepata, podijeljenih na kategorije – predjela, hladna i topla, glavna jela, priloge, deserte te kruh i peciva – jela su poredana i abecednim redom te je sada tu finalni proizvod.

Dosta su mi u nastanku knjige pomogli lektorica Nataša Dragun, recenziju su napisali vrhunski profesionalci Dragica Lukin i Budimir Žižović Žižo, naslovnicu potpisuje fotograf Zoran Burazerović Zoka, a grafički dizajn potpisuju moja kćerka i zet, Romina i Dean, sa svojom firmom WOW Factor, koji su je oblikovali u ovaj konačan, praktičan dizajn.

Naravno da je uslijedila i promocija u Gradskoj knjižnici i čitaonici Pula, koja je bila vrlo lijepa, a osim toga imali smo promociju i u Lokalitetu na Verudi, Gradskoj knjižnici Umag, te sam je predstavila ispred BPW-a, gdje smo sve mi, članice, predstavile svoje novitete nastale protekle godine. Knjiga sad živi svoj život, opisuje ukratko put od ideje do realizacije Nežić Ružić.

Radim što volim

Knjiga se može nabaviti u knjižarama diljem Istre te na nekoliko mjesta u Puli. I bez obzira na sve prednosti koje nudi moderno vrijeme, mnogi će najradije uzeti kuharicu baš u ruke. Vesna je i sama jedna od takvih.

– Knjiga u ruci je poseban osjećaj, a iako ovo nije klasična kuharica, s obzirom na to da sam ja i pjevačica, za jedan dio javnosti ovo je i iznenađujuće, komentira uz smijeh. Jer Vesna je sve samo ne tipična i stereotipna estradna umjetnica.

– Ovo je trenutak u životu u kojem ja doista radim ono što volim, po mnogočemu. Izdati ovakvu kuharicu jest kreativan trenutak, koji je za mene vrlo poseban. Vođenje emisije »Volin te Istro«, ispunjava sve moje strasti na jednom mjestu. Uz to, pjevam još uvijek, s dovoljnom dozom posvećenosti koja me čini sretnom, sažima sve sastojke ove »žlice pune ljubavi« naša pjevačica.

– Ljubav je najvažniji začin svakome jelu, a u kuhinji ne unosimo samo ljubav prema hrani već i prema onima za koje kuhamo. U kuhinji okupljamo svoje najdraže, kako u sretnim, tako i tužnim trenucima, veli ona te poziva one koji će kuharicu imati u ruci, da pročitaju nekoliko uvodnih napomena koje će svakako pridonijeti užitku čitanja njene knjige.

Totalni zaokret

Da joj emocija određuje životni i karijerni put, ova je umjetnica više puta dokazala samoj sebi, ali i svojoj okolini. Premda je karijeru nakon školovanja nastavila s pravom te istovremeno pjevala cijelo to vrijeme, nakon 13 godina, netko bi rekao potpuno hirovito, napravila je totalni zaokret i u potpunosti se posvetila glazbi koja je uvijek bila njena apsolutna strast.

– Jedno sam se jutro probudila i na poslu rekla svojoj tadašnjoj šefici da želim dati sporazumni otkaz i posvetiti se glazbi u cijelosti, opisuje Vesna ključnu odluku svog života, koju nikad nije požalila. Do zadnjeg dana krila je to od svoje obitelji. U to vrijeme ostaviti tako sigurno mjesto, reklo bi se – do mirovine, bila je iznimno hrabra odluka, ali koju je prvenstveno podržala njena obitelj.

– Htjeli smo si organizirati naš život, upravljati svojim vremenom, a kako je moj suprug netom prije ostavio, također, svoj siguran posao, mi smo s tom odlukom to i napravili, prepričava Vesna. Nakon toga vrlo je brzo stekla status profesionalca te umjetnika, a uslijedio je i prvi LP pod nazivom »Ti si moje jedro«, koji je bio odlično prodavan u to vrijeme.

Melodije Istre i Kvarnera svakako su joj značajni dio pjevačke karijere, a osim na čakavštini, ona pjeva i na književnom jeziku. – Tad je bilo puno manje radio postaja i moglo se puno lakše postići da pjesma postane hit, dok ih je sada jako puno kao i drugih elektroničkih medija. Puno se toga promijenilo u glazbi, kao što se promijenilo i samo tržište, uspoređuje ona glazbeni svijet nekad i danas.

Ono što bez imalo dileme može ustvrditi jest da su njena duša i srce ispunjeni: glazbom, svim doživljajima, putovanjima, ljudima i prijateljima vezanim uz njen život. Posebno ističe svoju obitelj koja joj daje puno podrške, koja joj je primarna u svemu.

– Dosta čvrsto stojim na zemlji i nisam nikad dozvolila da me zanese čar bavljenja glazbom, u smislu javnih nastupa, otkriva ona formulu svoje istrajne karijere. – Još dandanas ja se bavim pjevanjem iz ljubavi prema glazbi, zato što volim raditi. To je još uvijek moj motiv i pokretač, ispušni ventil.

Mislim da mi je najveća vrijednost to što sam uspjela sačuvati sebe. Nisam se izgubila i shvaćala sam prolaznost svega. Kad ovo jednog dana ne budem više mogla raditi, ostat će mi moja obitelj, koju nikad nisam zapostavila. Čak i kad sam odlazila na turneje, kod kuće bih sve napravila prije toga kako se ne bi osjetilo da me nema, opisuje. Planove o budućnosti ne otkriva, premda zagonetnim smiješkom daje naslutiti da su tu. Nimalo nema sumnje da će Vesna svoju strast pronaći u još ponečem kreativnom.