FOTO: Vedran Karuza
Neraskidiva je veza između Istre i njenih stanovnika, između tradicije i onoga što je ona danas.
povezane vijesti
Istru vežemo uz bogatu povijest, predivnu prirodu i vrhunsku gastronomiju koja često zna biti glavni razlog posjete ove naše poznate turističke regije. No, isto tako se uvijek sa širokim osmijehom prisjetimo i njenih stanovnika, srdačnih, ljubaznih, prizemnih i radišnih ljudi koji čine samo srce Istre.
Neraskidiva je veza između Istre i njenih stanovnika, između tradicije i onoga što je ona danas. Osjetiti istinsku srž Istre jest upoznati se s tradicijom njenih stanovnika i kušati autohtone proizvode koji ne pričaju samo povijest ovog dijela Hrvatske nego prenose i štoriju onih koji je kreiraju.
Takvu priču sa svojim brendom mliječnih proizvoda Vesna Loborika već dvije generacije stvara obitelj Grubešić iz Loborike, malog mjesta u blizini Pule.
Danas u njihovoj sirani nastaju razne vrste mliječnih proizvoda, a njihovi tradicionalni i autohtoni istarski sirevi osvojili su brojne nagrade i, ono najvažnije, mnogobrojna nepca ljubitelja ukusnih i kvalitetnih sireva.
U njihovoj sirani nas dočekuje Tone Grubešić koji s ponosom priča o mukotrpnom i uspješnom radu svojih roditelja, majke Vesne i oca Antona koji su se izradom sireva počeli baviti davne 1985. kada je kći Fuma za rođendan od kumova dobila jedan posve drugačiji poklon – kozu.
“Kumovi su kozu kupili za foru, a onda su im mamini roditelji poklonili dvije krave i od svega toga je krenuo posao. Roditeljima se svidio taj posao te su uskoro imali sve više životinja. Do 1992. smo imali između 80-100 koza i 20-ak muznih krava. U tom periodu je krenula i prodaja na tržnici u Puli gdje trgovinu imamo i dan danas.
Sve smo sami proizvodili. Roditelji su u poslu bili sami te nisu sve stizali. Moje sestre Fuma i Ana i ja smo tada bili još mali, no pomagali smo koliko smo mogli.
Ubrzo je počelo nedostajati sirovina, odustajemo od vlastitih životinja te počinjemo mlijeko uzimati od kooperanata kojih je nekoć bilo 60-ak. U 2000-im je taj broj počeo opadati jer su se stadima većinom bavili stariji ljudi čiji posao nisu nastavljala njihova djeca.
Danas imamo oko 20-ak kooperanata od čijeg kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka izrađujemo svježe proizvode te razne sireve”, objašnjava u početku Tone dok nas uvodi u siranu kako bismo uživo doživjeli proizvodnju sireva.
Kako je prvenstveno majka Vesna prodavala njihove proizvode na pulskoj tržnici, svi kupci su znali za njeno ime. Stoga je naziv Vesna Loborika došao posve prirodno.
Danas ovaj brend nudi veliki raspon mliječnih proizvoda. U svježem asortimanu nude svježi sir i vrhnje, kravlji i kozji jogurt, kravlju, kozju i ovčju skutu, maslac i mlijeko.
Nezaobilazne su razne vrste sireva, poput kravljeg, ovčjeg, miješanog, sira s tartufima i kravljeg sira s ljutom paprikom, maslinama ili paprom koje izrađuju za brend Andro Euro delikatese. Njihovi sirevi su osvojili i mnogobrojne nagrade što govori o njihovoj izvrsnosti i kvaliteti.
Dok se pripremamo za ulazak u pogon, Tone objašnjava kako su krenuli s kozjim sirom, no ubrzo je primat preuzeo njihov kravlji sir koji je danas broj jedan ako se pitaju njihovi kupci.
“Ako gledamo od početka definitivno tvrdi kravlji sir star tri mjeseca je najtraženiji, kupci obožavaju i miješani kravlji i ovčji sir koji se najbolje prodaje. Kada gledamo svježi asortiman, skuta i kravlji jogurt su najtraženiji. Prošle godine smo počeli raditi i kozji jogurt, što se ispostavilo kao pun pogodak”, ističe Tone dok nas uvodi u prostor gdje nastaje čarolija njihovih proizvoda.
Nekoć je Vesna Loborika bio mali obiteljski biznis, no danas je tu zaposleno 18 ljudi, od čega čak osam radi u pogonu. Prosječno dnevno kroz njihov pogon prođe oko 2.000 litara mlijeka.
Trenutak koji je bio ključan za širenje posla je bila odluka da se krene s prodajom kroz kombi trgovinu. Obitelj početkom 2000-ih kreće na sajmove diljem Istre koji su omogućili da što više ljudi kuša i zavoli njihove proizvode. Mjesečno je Vesna Loborika kombi obilazio preko 10-ak sajmova i lokacija te uskoro kreće prodaje na pulskoj tržnici Veruda.
Danas Vesna Loborika proizvode možete naći u trgovinama Veronika u Rijeci i Zagrebu, a u doba lockdowna je krenula dostava po Istri, u Rijeku, Zagreb, Cres i Lošinj koju obitelj Grubešić obavlja redovito i danas.
“Naš radni dan započinje oko pet, pet i pol ujutro, dok otac zna nekad doći i prije. Kada završavamo?”, smije se Tone i odgovara: “Završava se kada se završi, ali to bude negdje oko tri popodne. Proizvodimo šest dana u tjednu. Ujutro se prikuplja mlijeko, cisterna stiže u proizvodnju te odlazi u kotao za sirenje gdje se pasterizira i hladi na određenoj temperaturi.
Dobiva se sirni gruš koji se razbija, grije i obrađuje da bi konačno otišao u kalupe. Tu se ukalupljuje i nastaje sir. Ukalupljivanjem sira se odvaja i sirutka koja ide natrag u proizvodnju te prolazi proces termičke obrade”, objašnjava Tone dok se priprema sa svojim timom pokazati nam dotični proces.
Smjesa uz gromoglasnu buku izlazi iz kotla, a mi postajemo svjedoci sinkroniziranog “plesa” vještih ruku koji u svega par minuta prstima promiješaju i zgnječe sir te tako odvajaju ostatke sirutke iz budućih sireva.
Nakon što smo vidjeli proces izrade sira, Tone nam otvara vrata te ulazimo u prostoriju gdje se oni čuvaju. Mnoge recepture pojedinih sireva skrivaju zanimljive priče i anegdote obitelji Grubešić.
Tako Tone objašnjava da sir Rici krasi slika njegovog prapradjeda. Obitelj je na komadu starog papiru pronašla njegovu recepturu za sir koju je prapraunuk doradio te danas s ponosom nastavlja nasljeđe proizvodnje sira. U ruke uzima sir upečatljivog naziva Pegula koji je nastao posve slučajno i neplanirano, no kasnije je osvojio i nagradu.
“Nakon jednog izlaska, došao sam umoran na posao i slučajno sam pomiješao različite vrste mlijeka, što nisam smio. Dobio sam jezikovu juhu od oca, no onda smo se potrudili spasiti sirovinu. Kreirao sam novu recepturu te je tako nastao tvrdi sir od kozjeg, ovčjeg i kravljeg mlijeka”, kroz smijeh objašnjava Tone.
U prostoriju gdje se režu sirevi, Tone donosi njihove najtraženije proizvode kako bismo ih degustirali. Objašnjava kako ćemo najbolje osjetiti okus sira ako ga prije konzumacije izvadimo iz hladnjaka i držimo 20-ak minuta na sobnoj temperaturi.
Na pitanje je li teško svakodnevno raditi s najbližim članovima obitelji, Tone bez imalo oklijevanja odgovara kako se svi odlično slažu i ono što je najvažnije sve odluke donose zajedno.
“Lijepi je osjećaj nastaviti s obiteljskim poslom, ne bih ga nastavio da to istinski ne osjećam. Nama je toliko dobro jer se dobro slažemo, da to nije slučaj, ovaj biznis ne bi funkcionirao. Nitko ne vuče na svoju stranu. Stvarno nemamo puno svađi, a ako se i dogode uzrok je najčešće velika količina posla i neminovni stres.
Mi se jako dobro slažemo, svatko zna svoj posao i zbog toga je sve dobro posloženo. Sestra i majka su zadužene za financije te vode restoran u sklopu kojeg je i trgovina naših proizvoda, dok otac i ja vodimo proizvodnju” ističe s ponosom Tone.
Nisu dopustili da ih pandemija koronavirusa obeshrabri. Osim dostave koju redovito obavljaju, obitelj trenutno radi na izradi nove web stranice, a sve više pozornost pridaju marketingu i društvenim mrežama. Ističe kako očekuju i dobru turističku sezonu, a za iduću godinu je razrađen i plan slanja sireva na razna natjecanja.
“Od čekanja nema ništa, morate biti aktivni. Ako samo čekate da se nešto dogodi, sve stoji na klimavim nogama”, zaključuje Tone.
Dio obiteljskog nasljeđa i priču svojim domovima nosimo i mi. I dok u vrećici prebiremo Vesna Loborika proizvode, svjesni smo da se u njoj ne nalaze samo prehrambeni proizvodi nego i tradicija, ustrajan rad i zajedništvo. Nešto što ćemo s jednakom ljubavlju za zajedničkim stolom podijeliti sa svojim najmilijima.
___
Sadržaj nastao u suradnji s partnerom SPAR.