Riječanka Uršula Tolj, urednica jednog od najgledanijih televizijskih show programa HRT-a »Zvijezde pjevaju«, u svojoj dugogodišnjoj karijeri gledateljima i slušateljima HRT-a ostala je u pamćenju kao televizijsko lice u ulozi voditeljice brojnih TV emisija, ali i kao radijski glas popularnog »Glazbenog megahertza«.

Osim uspješne novinarske karijere Uršula Tolj bila je i urednica zabavnog programa. Svestrana Riječanka osim što se posvetila novinarstvu, autorica je i nekoliko glazbenih tekstova koje izvode hrvatske pjevačke zvijezde poput Maje Šuput, Minee, Davora Radolfija, Renate Sabljak i Igora Delača te grupe Kas, Patria, Posegana, Vranac i drugi.

Napisala je i nekoliko knjiga »Prvi put mama«, »Šaptalica« te hit-knjigu »Uz kavu i čokoladu«, a najavljuje i roman. U razgovoru Uršula otkriva svoje strasti i želje vezane za karijeru, ali i one osobne, te priznaje iako već skoro 25 godina živi na relaciji Rijeka – Zagreb, još se uvijek nije zasitila pogleda na Kvarner s maminog balkona.

Uveli ste novost u emisiji »Zvijezde pjevaju«, stalno nešto smišljate, je li kod vas u svemu tako?

– Pa, da! Ne volim kad je sve stalno isto, mala osvježenja čine čuda i u poslu i u životu.

Imate li još koji tajni as u rukavu, primjerice da ubacite neke karaoke iz gledateljstva ili …?

– Pa, ako se ovaj show nastavi i nakon ove 12. sezone, zašto ne?!

Hoćete li i vi kao urednica zapjevati jednu pjesmu, jesu li mentori pokušali utjecati na vaše glasovne mogućnosti?

– Zvali su mene u ovaj show kada još nisam bila urednica, ali tada sam procijenila da ne pjevam dovoljno dobro. Sad bih možda malo duže razmišljala jer je uređivanje »Zvijezda« proširilo je moja glazbena znanja.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

Najteža zadaća

Zanimljivo je što za sebe kažete da ste pomalo štreberica, ali opet bavite se neozbiljnim tematikama, kako to ide zajedno?

– Ide itekako! Iza svega onoga što je naizgled neozbiljno i lako, stoji pomno planiranje, osmišljavanje i rad. Lako je uredski posao dovesti u red, ali dovedite vi stotinjak ljudi u red zajedno sa 16 zvijezda… nije to lako, vjerujte mi hahaha…

Radili ste u gotovo svim redakcijama, od zabavne, sportske do informativne, gdje je »najopakije«?

– U zabavi je najteže. Tu stvarate sve. Od početka do kraja, od ideje do realizacije. Informativni crpi sadržaj iz politike i života, sport iz sportskih događaja, a u zabavnom programu morate smisliti emisiju ni iz čega. Ili je realizirati po postojećoj shemi, ali tako da iznenadite, dodate, oduzmete svake sezone ponešto da biste trajali. Evo, primjerice 12. sezona »Zvijezde pjevaju«.

Kad već spominjemo druge redakcije, izjavili ste da ste u zabavnoj, a ne u sportskoj, redakciji završili zbog većeg honorara, je li vam žao?

– Ponekad se pitam što bi bilo kad bi bilo, ali ni za čime ne žalim. Zabava me dovela do ove sadašnje pozicije s kojom sam zadovoljna. Naučila me puno, a i tu sam okružena izvrsnim kolegama i prijateljima. Vjerojatno bi tako bilo i u sportu, ali ne isplati se trošiti energiju na nešto što se nije dogodilo.

Trenutačno ste urednica na HRT-u, a bili ste i 25 godina u eteru i vrlo poznato lice malih ekrana, čini se da svaki zadatak odradite s velikim uspjehom. Kad biste sagledali ulaganja u projekte i karijeru, do kojeg biste broja od 1 do 10 ocijenili svoj trud?

– Moj je trud uvijek bio na najvišoj razini, uvijek sam nastojala dati najviše od sebe… Možda se još nisu ostvarili svi snovi, a možda niti neće, ali puno je uspješnih projekata iza mene, lijepih emisija i druženja. Mogu biti zadovoljna.

Jeste li ikada razmišljali o nekom vlastitom projektu, vlastitoj produkciji? Je li to uopće moguće u našim uvjetima?

– Jesam. Jako volim ideju podcasta i voljela bih nešto više u tom smjeru napraviti… vidjet ćemo.

Foto: Davor KOVAČEVIĆ

Puno učenja

Izravni ste, otvoreni i široki, s visokom samodisciplinom, odakle vam sve te odlike? Koriste u životu?

– Ne koriste uvijek hahaha… pogotovo izravnost, ali takva sam. Mislim da se rodimo s nekim osobinama i jedino što možemo je naučiti ih koristiti kad su potrebne, a potisnuti ih kada nisu toliko važne.

Gdje ste, od koga, najviše profesionalno naučili, na radiju, televiziji?

– Od svih sam učila, od prvih urednika na Radiju Rijeci, preko prvog urednika u Zagrebu Ljube Karamatića, do današnjeg šefa Marija Sedmaka. Od puno njih sam učila, a bilo je i pravih legendi HRT-a poput Milana Mitrovića, Zorana Nikolića, Gorana Milića, Vedrane Međimorec, Jasmine Nikić… ma od svih!

Biste li ponovili radijsku emisiju poput nekad popularnog Glazbenog megahertza?

– Bih! Radio je moja tiha patnja, ali već dugo nemam vremena za paralelnu karijeru.

Kako vidite budućnost televizije kao medija, naime sve je više onih koji radije sami biraju sadržaj koji će gledati na internetu od ovog ponuđenog TV programom? Podrazumijeva li to puno više kreativnosti i truda?

– Televizija je već preživjela udar interneta i dobro se drži. I na televiziji se veliku većinu sadržaja može pratiti individualno, u vremenu kad to nekome odgovora. Emisije imaju svoje »produžetke« na društvenim mrežama… Ide to dobro još uvijek. Kreativnost i trud uvijek su se podrazumijevali, a danas pogotovo.

U tom smislu je li budućnost radijskih postaja bolja?

– Ne bih rekla, mislim da radio još uvijek traži svoj put u novoj budućnosti. Jer i glazbu danas slušate na steaming servisima i kreirate si slušaonicu po guštu i bez reklama. I oni se bore s internetom itekako.

Foot: Vedran Karuza

Samo Rijeka

Volite i društvene mreže, i na njima ste jedna od rijetkih žena koja se fotografira u kupaćem kostimu u cijeloj figuri, bez dodavanja filtera, je li riječ samo o ekspresiji ili to ima i neku poruku ?

– I jedno i drugo. Da, evo me u kupaćem, u ovim godinama, može se! I da, cure, može se bez umjetnih dodataka u naše tijelo, ako tako izaberete. Moja je poruka mladim djevojkama da samo budu strpljive, sve će doći na svoje mjesto. Volite se kakve jeste, nemojte težiti biti samo još jedna slična lutka. Ali opet, to je samo moje mišljenje. Podržat ću i drukčiji izbor ako je pravi, a ne nametnuti. Zato i ne želim filozofirati, nego samo pokazati.

Ipak, poznata je i anegdota zbog koje ste dobili i naslov »vlasnice najboljih nogu na HRT-u«, zasad još uvijek niste predali titulu?!

– Hahaha… s obzirom na to da je nisam sama sebi dala, neću je ni predati sama… doći će netko i odšetati s tom titulom jednom hahaha.

Po završetku studija u Rijeci bavili ste se, osim novinarskim poslom, i manekenstvom, biste li danas bili spremni stati pred nečiji fotoobjektiv, sudjelovati u nekoj kampanji?

– Da, pogotovo ako je riječ o nekoj dobroj priči.

Znam da je bilo davno, ali kako ste odlučili iz Rijeke otići u Zagreb, nedostaje li vam pogled na Kvarner?

– Ja sam tijekom cijele godine svako malo u Rijeci i hranim se tim veličanstvenim pogledom s balkona moje majke. Baš se hranim.

Objavili ste i tri knjige, zbirke kolumni te knjigu za mame i djecu, a najavljujete i roman. Hoćete li nam otkriti barem njegovu temu ili neku sitnicu ?

– Ma, već sam sebi dosadna što to najavljujem, a nikako da se posvetim pisanju. Imam ideju, imam dva ili tri početka već, imam želju, ali… Možda još i nije vrijeme, jer uvijek kad sam pisala, samo je izlazilo iz mene. Tako da čekam taj trenutak kad će to ponovo krenuti.

Svestrani ste, čini se, zabavno je s vama, što kažu vaša djeca, Petar Krešimir i Ewa?!

– Ah, njima nije uvijek zabavno sa mnom, pogotovo kad ih tjeram da operu suđe hahaha… Ali ukupno mislim da mi daju prolaznu ocjenu i da misle da nisu loše prošli sa mnom. Ja sam s njima jako sretna. Ponosna sam na svoju djecu.

 … a što biste vi njima rekli? Kakva ste mama?

– Trudila sam se biti majka kad je potrebno i prijateljica kad je potrebno. Najvažnije mi je da znaju da se uvijek mogu osloniti na mene, kao i da postanu pošteni, pristojni i odgovorni ljudi, što mislim da već jesu.

Foto: Mateo Levak

ŠČ je najbolji odabir

Kao nekadašnja urednica Dore, kako komentirate ovogodišnje pobjednike Let 3 i »Mamu ŠČ«?

– To je sigurno bio najbolji odabir ove godine. Osobno, žao mi je što se nije dogodio nekoliko godina ranije, ali i sad svim srcem navijam za njih.

Napisali ste i nekoliko tekstova koji su uglazbljeni i pjevaju ih poznati estradni umjetnici, kakvi su honorari na estradi za tekstopisce?

– Puno manji nego za autore glazbe, ali O.K. Nije loše, pogotovo ako se dogodi hit. Ponosna sam na Hrvatsku što su autorska prava u glazbi doista dobro riješena.

Dugo ste u glazbi, imate li neke glazbene favorite među našim ili stranim estradnjacima, što primjerice volite slušati dok vozite autoputom?

– Neću nikoga izdvajati, jer je tu jako puno imena, jako puno različitih žanrova, glazbenih epoha… Slušam skoro sve.