Mimoza je brzorastuće vazdazeleno drvce ili grm, ovisno o tome kako je želimo uzgojiti. Poznata je još i kao srebrna akacija (lat. Acacia dealbata), a pripada porodici mahunarki.

Potječe iz jugoistočne Australije, a raste i u mediteranskim područjima i u vlažnim planinskim područjima, gdje se na kori pojavljuju bijeli lišajevi, zbog čega je i dobila naziv »Srebrna akacija«. Cvijeće mimoze ima opojan i intenzivan miris i najavljuje kraj zime i početak proljeća. Drvo raste na niskim do umjereno visokim nadmorskim visinama, a može narasti do 30 m.

Mimoza je prilično otporna na niske temperature, sve do -10°C, ali samo ako ne traju dugo i ako raste na osunčanom položaju, zaštićenom od jakog vjetra, s kiselim ili neutralnim tlom, koje ne sadrži vapno i ima pH u rasponu 5,5 – 6,5.

Na vapnenastim tlima biljke postaju klorotične, a dobro uspijevaju na vrućim i suhim položajima. Osim tople klime, mimoza voli pjeskovita i silikatna tla jer sadnjom na vapnenastim tlima manje cvjeta, slabije raste, a listovi počinju žutjeti.

Vole dobro drenirano tlo, ali i vlažniji uvjeti su joj dragi, pa pritom brzo raste. Ako se biljka i smrzne, niknut će ponovo iz matične biljke, no uvijek je možemo zaštititi dok je mala agrotekstilom, a kasnije i malčem. Želimo li imati visoko cvatuće drvo, mimozi trebaju vruća i sunčana ljeta.

Mimozu je najbolje posaditi u vrt krajem proljeća ili početkom ljeta, kada prođe opasnost od mrazeva, jer je važno da je sadnica na toplom sve dok biljka ne postane dovoljno otporna na hladne zime.

Foto: iStock

Budući da spada u mahunarke, mimoza ima simbiotski odnos s određenim bakterijama u tlu koje tvore kvržice na korijenu i fiksiraju atmosferski dušik.

Dio ovog dušika koristi sama biljka, dok drugi dio koriste druge biljke koje rastu u njezinoj blizini zbog čega je idealna kultura za sadnju uz mnoge druge biljne kulture, kao što je maslina.

Sadnice sadite što dalje od zida ili betoniranih staza. Iskopajte duplo veću i širu rupu od sadnice, stavite u zemlju, zagrnite i zalijte. Tijekom prve zime na otvorenom potrebno im je omogućiti zaštitu malčem oko stabla kako bi se zadržavala toplina tla.

Mimoze se mogu uspješno razmnožavati reznicama, od napola očvrslog drva, dugačke oko 5 – 15 cm. Za reznice se također može koristiti i stabljika uzeta iz bočnog rasta i otvrdnuta stabljika nakon cvatnje.

Reznicu je potrebno odrezati ispod čvora oštrim škarama i ukloniti donje 2/3 lišća bez kidanja kore kako bi se smanjio gubitak vode i stres, ukloniti sve cvjetove ili pupoljke i umočiti bazu reznice u hormon za ukorjenjivanje.

Mimozu ne treba previše orezivati i nema skoro nikakve zahtjeve za čestim ili većim održavanjem, pa je zato dobrodošla u vrtovima u kojima vlasnici imaju prečeg posla.

No, mlade sadnice treba redovito zalijevati. Orezivanje je potrebno samo dok su biljke mlade, neposredno nakon cvatnje, i to ne grane deblje od debljine olovke.

Rezidba vrhova pomaže održati gustu i zbijenu krošnju, produžuje im život i sprječava širenje glavica sjemena. Ako se obrezuje ujesen ili tijekom zime, tijekom sljedeće sezone će izostati cvatnja, slično kao i kod oleandera.

Lagano se režu samo one grane koje su već imale cvjetove i koje strše u razini ili vodoravno s tlom. Također se uklanjaju mladice oko matične biljke.