Dobro, čime je Kutjevo ovo zaslužilo, ovo more loze – pitamo glavnog enologa, vinarije Kutjevo d.d. Ivana Marinclina.
On se malo nasmiješio, vidiš i da nismo prvi kojem je to pitanje palo na pamet, a onda reče: »A valjda je onaj gore to tako htio.« Onom gore se nema čovjek što nego diviti na kreaciji, jer pogled s najviše točke kutjevačkog vinogorja na Požešku kotlinu oduzima dah, svaki put nanovo.

I nema pri tome veze je li jesen ili proljeće, ljeto ili zima. Zapravo, zima nas je ovoga puta i dotjerala na lokalitet Hrnjevac, u vinograd u kojem se i ove godine, na 380 metara nadmorske visine, odigrala jedna posve posebna berba, ona ledena! Ledena berba od koje će biti ono visoko kvalitetno i iznimno cijenjeno ledeno vino, jamačno posve nalik onom na Decanteru nagrađenom Tramincu iz berbe 2011. za kojeg su tamošnji suci rekli da je: »čisto, elegantno, s notom karamele, mandarine i naranče i jako intenzivnom aromom marelice, gdje se osjećaju i dinja i limunova korica«.

I ovu godinu za ledenu berbu, brao se traminac. Na njega je, reklo bi se, pala karta.

– Nekada znamo i graševinu ostaviti. Sve ovisi o kondiciji grožđa – pojašnjava Marinclin.

Ove godine se u branje išlo kad je živa na termometru bila -8, Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Smrznute bobice

Odabrati, odnosno prepoznati koje je grožđe u kondiciji, je lakši dio posla, odnosno onaj dio posla na kojeg stručan čovjek i može utjecati. Utjecati se zato ne može na osnovni preduvjet da ledene berbe uopće bude, a taj je da je temperatura kad se bere minus sedam stupnjeva i niže. Ove godine se u branje išlo kad je živa na termometru bila -8!

– Gleda se da se temperatura ne digne iznad minus sedam, pa naši vješti ljudi to brzo odrade kroz dva sata kako bi grožđe ostalo u smrznutom stanju – pojašnjava Marinclin.

Berba po debelom minusu, pri čemu je ovih – 8 zapravo bilo malo i ništa u odnosu na godine kad su ruke mrzle i na -20. Ali, berači su to koji cijeli svoj život rade u vinogradu i njima to ne da nije muka, nego je veselje. Jer, nema ledenu berbu svatko. Po završetku berbe grožđe se transportira u podrum vinarije Kutjeva, gdje se u smrznutom stanju cijedi, a tako dobiven mošt stavlja se na fermentaciju, za koju će glavni enolog reći da je otežana zbog samih uvjeta, gustoće i velikih sladora. Taj slador je onaj drugi kriterij bez kojeg nema ledene berbe. Slador mora biti iznad 127 oechslea (mjerna jedinica za težinu mošta).

– Kod nas je ova berba bila na minus osam stupnjeva i zabilježili smo slador od 145 oechslea. Po svim kemijskim parametrima i ovom što smo ocijedili, vino će sigurno biti ekstra kvalitete, što se tiče same kategorije. Količine su male. Ako budemo odradili 300 litara tog eliksira, bit’ će super – ističe Marinclin.

Ledene bobice daju medeni eliksir, Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Raskošna paleta

Eliksir! Ne može riječ biti primjerenija toj tekućini medne boje. Samo, kad je nešto eliksir onda mora dobro i koštati!?
– Koliko god da košta mislim da košta nedovoljno. To je više marketinška priča kojom pokušavamo s jednom paletom proizvoda pokazati veličinu i vinogorja i vinarije – naglašava Marinclin.

Stvar je prestiža vinarije i vinogorja, jer se, kako veli Marinclin, malo koje vinogorje može pohvaliti da u jednoj godini može podariti i pjenušac, i bazno vino, i vrhunska moderna vina, pa kasne berbe i predikate, odnosno i ledenu berbe. Možda je, tko zna, ‘onaj gore’ baš tu paletu vina imao na umu kada je Kutjevu dao raskošne vinograde.

Prva ledena berba krenula je u Kutjevu 90-tih godina.

– Tada je enolog bio Ivica Perak. On je odradio, baš ovdje na položaju Hrnjevca, prvu ledenu berbu i od onda smo je uspjeli sačuvati gotovo svake godine. Tek su nas katkad, unazad par godina, vremenski uvjeti prisilili da je nemamo. Pokušavamo svake godine ostaviti dio vinograda za ledenu berbu, ali ako ne dođu minusi, niske temperature, onda odradimo druge kategorije – priča Marinclin.

– Ne propadne ništa? – pitamo.

– Kod nas se nikada ništa nije bacilo, niti će se baciti, pogotovo na ovim našim, znamenitim, vrhunskim položajima – na to će glavni enolog.
Inače, ovo što se pobralo i iscijedilo, pit će se tek za pet godina, taman da najveći izazov tu bude slatko iščekivanje. Pitamo Marinclina kako bi, da mora, u dvije rečenice izreklamirao ledenu berbu. Čovjek se zamislio malo, nasmiješio, pa rekao: »To je jedino vino koje se ne pije iz čaše.«

– Pa iz čega se pije!?

– Pije se iz ženskog pupka. Tako se mi volimo malo šaliti, ali to je zaista vino koje se pije u malim količinama. Većinom je to, kako mu i ime kaže predikatno, desertno vino koje ide uz malo slađe varijante jela, većinom uz deserte. Kad bih vam rekao da smo s berbom 2011. s tramincem ‘potaracali’ cijeli svijet, to dovoljno govori o priznanju i veličini ovog vinogorja i proizvodnji u Kutjevu. Nisu to velike količine, ali sigurno radimo jako dobru kvalitetu – ističe Marinclin.

Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Nagrada na nagradu

I ovaj spomen ‘cijelog svijeta’ osvojenog valja shvatiti posve ozbiljno. Ledana je berba, primjerice, osvojila i srca i nepca ljubitelja vina u Japanu. Da je pak istina da se vrijedne stvari drže u malim bočicama, svjedoči i činjenica da ledena berba na tržište dolazi u bocama od 0.375 litara. No, neće ova ledana berba na neka nova natjecanja da i opet bude najbolja.

Zaredale su, naime, nekoliko godina kutjevačke ledene berbe s nagradama toliko da im je konkurencija govorila: »Lako vama s ledenom berbom.« Stoga su u vinariji Kutjevo d.d. procijenili da im je sada prestiž da im suha vina osvajaju nagrade. I bome to i čine. Na prošlogodišnjem Decanterovu natjecanju njihova De Gotho graševina 2018. zaslužila je platinu. Ili, kako to lijepo veli Marinclin: »Od 100 bodova osvojila je 97, kud’ ćeš boljeg priznanja.«

Tu priča neminovno ide do činjenice da kvantitetom hrvatski vinari teško mogu u bitku s konkurencijom, već samo iznimnom kvalitetom.
– Treba imati svoj stil, svoj gard, držati kvalitetu. To je jedino što je nama u Hrvatskoj preostalo. Svjedoci smo velikog uvoza jeftinih vina iz Makedonije, Albanije, Italije, Španjolske…

Čak mislim da je pogrešno pokušati se s njima takmičiti, jer smo onda, svi propali. Mi znamo što je cijena koštanja sirovine, što je cijena koštanja kile grožđa, litre vina i mi jednostavno ne možemo u toj slici njima parirati, ali zato možemo parirati debelo u kvaliteti. Kvalitetom to i radimo – ne dvoji Marinclin.

Vrhunski podrumi vinarije Kutjevo, Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Strana tržišta

Koronavirus je Kutjevu nešto otežalo poslovanje, ali ga ni u kojem smislu nije ugrozilo. Vinarija Kutjevo d.d., izvozi u 23 zemlje svijeta, najveći uvoznik je BiH, iza toga s preko 300.000 litara je Njemačka, a slijede, kako nam rekoše, Austrija, Švicarska, Kanada pa države u SAD-u.

– Premium segmenti prodaje idu dobro. Krenulo je nešto čak i u Skandinaviji, Velikoj Britaniji. Pitate me što od našeg vina traže na tim stranim tržištima? Traže nešto što je domaće, iskreno, pitko, što slijedi nekakav trend svjetskih vina. Naša graševina je za njih nepoznanica, a oni žele prezentirati svome narodu vino iz Hrvatske – ističe Marinclin.

Ništa bez graševine, sorte koja je konačno zaslužila satisfakciju, makar smo je znali i podcjenjivati.

– Graševina, kao kraljica vinskih sorata u Hrvatskoj, nikako ne zaslužuje podcjenjivanje nego se trebamo s njom ponositi. Kod nas daje idealne omjere baš zbog nadmorskih visina, sastava tla, mikroklima, dobre kiseline, mineralnosti. Platinasta medalja s Decantera treća je nagrada velikog tipa s Decantera, unazad sedam godina – kazuje Marinclin.

Tako to i mora biti kod takvog lokaliteta i vješte struke. A bome tako to mora biti i kad je tradicije koja će, još malo, biti 800 godina duga. Od godine 1232. datira, naime, vinarija, taman da podrum pamti i da su u njemu burne neke dane i noći proveli onomad barun Trenk i carica Marija Terezija. No, za tu priču čuti valja i doći do vinarije i starog podruma, tamo gdje nema mobitel signala, a ima vina. Bolje od toga teško da i može biti.

Druga najveća drvena bačva u Hrvatskoj, Snimio Davor KOVAČEVIĆ