Forever Yours

U tattoo studiju Anje Ferenčić nastaju tetovaže koje išetaju u svijet

Edita Burburan

Anja Ferenčić / Foto Ira & John

Anja Ferenčić / Foto Ira & John

S Anjom Ferenčić, tattoo umjetnicom i vlasnicom Forever Yours Tattoo Studija razgovarali smo o tetoviranju kao umjetnosti

Priča o tetoviranju u Forever Yours Tattoo Studiju započela je pred devet godina, kad su sestra Anja i brat Lukas Ferenčić kao obiteljski posao osnovali Forever Yours Tattoo Studio. Kako nam Anja, danas poznata tattoo umjetnica prepričava, sve je krenulo spontano.


Anja je bila taman završila Akademiju u Rijeci, a njezin brat Lukas već tada je bio zaljubljenik u tetovaže i malo pomalo njihove su tetovaže postale popularne i izvan kruga prijatelja i članova obitelji koji su im bili prvi modeli.


U međuvremenu Anja je prerasla u pravu tattoo majstoricu zahvaljujući svom predanom radu, zanimljivim odabirima predložaka kroz čije se tradicionalne vrijednosti uvijek naziru i individualni pristup i kreacija.


U njihovom studiju nastaju tetovaže koje išetaju u svijet, jer dolaze im upiti i izvan granica Hrvatske. S obzirom na širok raspon stilova koji uključuju realistične crne i sive, tradicionalne, netradicionalne, japanske, fine linije, slova i geometrijske, za svakog poklonika ove rijetke umjetnosti nađe se nešto zanimljivo.


Anja Ferenčić / Foto Ira & John


Anja voli japanske tetovaže, ali najveći joj je izazov napraviti tetovažu koja će živjeti s kožom i svojim vlasnikom i s vremenom izgledati sve ljepše.


Kako bi se to postiglo, prije svakog tetoviranja upoznaje se s budućim vlasnikom, proučava njegove pokrete tijela naročito onog dijela na koji je zatražio tetovažu, pa tek onda predano započinje najprije s probnim predloškom i ocrtavanjem, a onda s višesatnim, često i višednevnim tetoviranjem.


Ljubav prema tetoviranju Anji je dovela i životnog partnera Darjana, inženjera elektrotehnike koji je promijenio i zanimanje te s Anjom danas također radi tetovaže.


Njihov mali obiteljski studio u zadnjih godina sve više širi horizonte dijeli znanja i organizira humanitarne akcije, a odnedavno su platformu djelovanja proširili i na predstavljanje različitih umjetnika na svom YouTube kanalu.


O tetovaži, umjetnosti i otvaranju novih prostora djelovanja različitih kreativaca razgovarali smo s Anjom koja nas je zanimljivo provela kroz svoj svijet tetovaže i umjetnosti.


Prvo »platno«


Uskoro ćete proslaviti deset godina od profesionalnog početka bavljenja tetovažom otkad ste s bratom Lukasom otvorili studio Forever Yours Tattoo? Kako je sve započelo, što Vas je odvelo tetovaži?


– Tetovirati sam počela dok sam studirala na drugoj godini akademije kad je moj brat Lukas izrazio želju da bi se želio baviti tetoviranjem i kupio opremu. Došao je doma i zalijepili smo stencil, predložak glavnih obrisa koji se zalijepi na kožu preko kojeg se tetovaža izrađuje, na njegovu nogu i bila je to prva tetovaža koju smo zajedno napravili.


Kako je meni oduvijek bio vrlo privlačan svaki medij ili oblik umjetnosti kroz koji se mogu izražavati, znatiželjno sam se uputila i u tetovažu. Studio Forever Yours otvorili smo zajedno 2016., na početku smo radili zajedno, a onda je on u jednom razdoblju više putovao i posvetio se drugim studijima dok sam ja ostala više posvećena tetovaži i našem studiju.


Pred godinu dana Lukas se ponovno vratio raditi u studio i ponovno doprinosi kulturi i zajednici na razne načine kroz dizajn i umjetnost.


Sjećate li se svoje prve tetovaže, tko je bio Vaš prvi klijent, prvo »platno«?


– Prvo »platno« mi je bila sestra koja je tada već imala neke tetovaže, ali dovoljno povjerenja u moje sposobnosti te mi dala priliku da na njoj izvedem svoju prvu tetovažu. Taj rad uopće nije loše ispao, štoviše, a nakon njega krenuli su se redati upiti.


U to vrijeme nije bilo puno onih koji su tetovirali što je bilo povoljno za nas.


Anja Ferenčić / Foto Ira & John


Vi ste zapravo akademska slikarica koja je slikarsko platno zamijenila ljudskim tijelom, odnosno kožom. Koje su specifičnosti Vašeg »platna«, čini se prilično izazovnim?


– Tijelo je u suštini forma koja je u pokretu. Svaki pomak ruke, noge ili trupa može deformirati sliku tako da surađuje s tijelom i pokretom ili može stvoriti potpuni nesklad između tijela i tetovaže. Tetoviranje je na jedan način spoj kiparstva i slikarstva.


Mi stvaramo dvodimenzionalan rad na trodimenzionalnoj podlozi koja mijenja svoj oblik, a i samu teksturu i kvalitetu. Koža kao medij donosi i puno nepredvidivih promjena koje se manifestiraju kroz vrijeme te u većini slučajeva potrebno je igrati na sigurno i predvidjeti najgore moguće ishode te dizajnirati tetovažu koja je u stanju »pretrpjeti« i takav scenarij.


U ovoj vrsti umjetnosti postoji i taj vremenski aspekt, nešto kao Land Art. Tetovaža je nakon izrade prepuštena na milost i nemilost uvjetima u kojem to platno živi i stari. To je možda jedini oblik umjetnosti čije je platno živi organizam.


Danas primjerice mogu vidjeti neke svoje radove stare i 15 godina. To je također važno, jer mogu vidjeti kako se tetovaže ponašaju kroz godine i kako napraviti dizajn koji će uvijek izgledati dobro. Mislim da je itekako moguće postići taj bezvremenski efekt i to je ono čemu težim.


Tetovaža privlačna oku


Poznato je da su se tetovaže radile kroz povijest i imale svoje značenje, osim onih intimnih značenja imaju li tetovaže danas i šire značenje, primjerice kao znak nekih zajednica, sljedbenika?


– Na tetovaže treba gledati kao i na ostale oblike umjetnosti. Primjerice poput osoba koje posjeduju umjetninu i pripadaju određenom stilskom razdoblju. To očito znači da tu osobu ili privlači estetika tog razdoblja ili ta umjetnina ima neko značenje za nju ili je to nešto treće.


Tako je i s tetovažama. Netko će jednostavno vidjeti ljepotu određenog stila, a netko će pronaći određeni motiv ili stil koji ima neko dublje značenje za tu osobu. Opet, možda i ima neka skupina ljudi koja s vremenom stvori određene simbole ili prisvoji neke postojeće koji onda postanu i simbol tih zajednica.


Sve je to moguće i sve je stvar preference i ukusa. S time se ne treba zamarati u smislu da tetovaža mora imati poveznicu ili značenje za vlasnika. Tetovaža mora biti privlačna oku i to je za mene dovoljan razlog za tetoviranje.


Na kraju krajeva jedan od osnovnih ciljeva bilo koje umjetnosti i dizajna je da nam uljepša i oplemeni život ili, u ovom slučaju, tijelo. Dalje od toga ne treba tražiti razloge da nešto »stavimo« na svoju kožu.


Anja Ferenčić / Foto Privatna arhiva


Ipak čini se da su Vam najdraže one tradicionalne japanske tetovaže, zbog čega?


– Mislim da je to stil koji je maksimalno pojednostavljen da savršeno izdrži ispit vremena i starenja kože, a dovoljno kompleksan da uspije dočarati i prenijeti ljepotu folklora iz kojih većina tih dizajna vuče inspiraciju.


Stvoriti taj balans i istovremeno sklad s anatomijom, smatram da je najveće umijeće u tetoviranju. Postoje još neki stilovi koji u suštini primarno rješavaju istu problematiku, ali su manje figurativni pa i samim time imaju veću slobodu fokusirati se da dizajn prati anatomiju.


U japanskom tradicionalnom stilu postoji i taj aspekt povijesti i tradicije koji je potrebno ispoštovati u određenoj mjeri čime se na jedan način odaje počast starim majstorima i njihovoj vještini te činjenici da su postigli maksimalno se približiti formuli za izradu najboljeg mogućeg dizajna na ljudskom tijelu.


Japanske tradicionalne tetovaže kriju mnoge zamke u koje tattoo majstor može upasti, jer je to stil koji najčešće obuhvaća velike površine na tijelu. Pravilnim pristupom i poznavanjem anatomije tijela taj stil može dostići potencijal koji smatram ne može postići niti jedan drugi stil, ali zato ne tolerira i ne prašta greške.


Što Vas iz tradicionalnog predloška odvede u vlastitu kreaciju?


– Ili poštujem smjernice stila ili se upustim u konceptualniji pristup i tražim rješenja koja će prenijeti ideju u rad. Volim u tetovažama provući i konceptualni aspekt te pristupiti radu kao što bi pristupila i platnu.


Zbog toga se u budućnosti želim više fokusirati na stvaranje tetovaža bez kompromisa. Cilj mi je odmaknuti se od tetoviranja po narudžbi i isključivo tetovirati prema mojim idejama i predlošcima koje bi klijenti mogli odabrati.


Zadivila me je i jedna Vaša realistična tetovaža koja djeluje toliko stvarno da se čini da pri pokretu podlaktice istetoviran portret, lice, mijenja izraze? Je li važno kojem dijelu tijela pripada neka tetovaža?


– Da to je jako važno i na to treba jako paziti. Određeni dijelovi tijela su podložni većoj rotaciji i iskrivljenju te samim time i tetovaža na koži prati taj pokret i poprima različite forme. Najzahtjevniji dijelovi kože su na zglobovima gdje su rotacije najizraženije.


Zbog toga su umjetnicima najdraži dijelovi tijela prsa ili leđa jer su to dvije plohe s najmanje izvijanja i savijanja.


Dijeljenje znanja


U svom studiju osim što radite Vi, Vaš suprug i brat često ugošćujete i inozemne tattoo majstore, čini se kako Vam je važno i razmjenjivati znanja i ideje?


– Svakako je to važna stvar da jedni druge inspiriramo i učimo određenim tehnikama, tako cijela struka može i maksimalno napredovati. To je pozitivno i potrebno, dijeliti s kolegama znanje i iskustva kako bi svi brže napredovali.


Na kraju krajeva svima nam je u cilju pružiti klijentima što kvalitetniju uslugu kako bi tetoviranje dobilo na vrijednosti i prestalo biti na margini umjetničkih normi gdje se i dalje, s razlogom, raspravlja o pripadanju tetovaža likovnom svijetu.


Anja Ferenčić / Foto Ira & John


Jeste li zbog toga nedavno osnovali i platformu za umjetnike, odnosno često priređujete dobrotvorne evente, snimate dokumentarce o umjetnicima, osim svoje promovirate i druge umjetnosti?


– Voljela bih s Forever Yours studijom stvoriti platformu za razne projekte i kolaboracije s drugim umjetnicima te s vremenom oformiti kreativnu zajednicu gdje svi možemo rasti kao umjetnici. Jako mi je važno pružiti ljudima i jednu vrstu edukacijske platforme.


Kroz naš sadržaj trudimo se upoznati ljude s raznim povijesnim aspektima tetoviranja, s tradicijom i simbologijom te kroz takav edukacijski sadržaj stvoriti određeni senzibilitet prema ovoj grani umjetnosti.


Smatram da je likovna edukacija generalno jako zanemarena u današnjem svijetu i da su ljudi uskraćeni za velik dio znanja koji bi im omogućio veći i potpuniji užitak u svijetu umjetnosti.


Često ste i organizatori humanitarnih događanja, recite nam nešto o tome, kako ste se našli u tome?


– Pred četiri godine s kolegicom Ivom Davidović iz Barbarossa tattoo studija pokrenula sam humanitarni događaj koji je prerastao u nešto što nismo mogli ni zamisliti. Od nas šest artista koji smo sudjelovali prve godine na Charity Tattoo Partyju ovaj event je prerastao u značajan humanitarni događaj u regiji.


Ideja je da se u jednom danu organizira humanitarni tattoo party gdje odabrani umjetnici iz Hrvatske i inozemstva tetoviraju jednostavne tattoo dizajne po simboličnoj cijeni, a sav se prihod donira skloništima za napuštene životinje.


Sljedeći party održat će se 3. svibnja u Exportdrvu u centru Rijeke na kojem će sudjelovati 30-ak umjetnika iz cijele regije. Ovim putem pozivam sve da dođu i podrže naš cilj te pomognu napuštenim životinjama.


Više o samom događaju možete saznati na službenim stranicama eventa. Tako je nastao i Artist showcase serijal gdje smo u obliku kratkog dokumentarnog filma odlučili predstaviti razne umjetnike i njihov rad.


Kako najveći utjecaj i doseg trenutačno imamo preko naših društvenih mreža taj način predstavljanja je i imao najviše smisla.


Već smo snimili dvije epizode, prvu s Radovanom Kunićem našim mladim i talentiranim riječkim slikarom, a druga je bila sa mojim bratom Lukasom Ferenčićem o njegovoj strasti i odnosu s graffiti scenom iz koje je krenula njegova karijera.


Treća se epizoda upravo snima s našim talentiranim kuharom Robertom Boštjančićem.


Umjetnost i kreativnost oplemenjuje živote


Zvuči kao prava riječka priča, imate li još neke zamisli vezano uz to? Kakav profil ljudi Vas zapravo zanima, zbog čega smatrate da ih je važno predstavljati i povezivati?


– Moj je generalni stav da umjetnost i kreativnost oplemenjuje živote i donosi mnoge pozitivne stvari u zajednicu. Mi ljudi smo bića koja vole stvarati i biti korisni. U našoj prirodi je razvijati i upoznavati našu kreativnu i duhovnu stranu.


Stoga mislim da je prvi korak kvalitetna podloga i edukacija. Kad imamo prave alate u obliku znanja tada možemo usrećiti sami sebe, time oplemenjujemo mnoge aspekte našeg života.


Umjetnost i kreativna energija su ono što najviše doprinosi bilo kojoj zajednici. Pod time smatram da bilo koja vrsta posvećenosti i promišljanja, čak i u našim svakodnevnim aktivnostima, također može biti čin kreativnosti.


Anja Ferenčić / Foto Ira & John


Tetovaža Vam je čini se otvorila sve životne puteve, čak ste i svog supruga Darjana upoznali preko tetovaže, hoćete li nam ispričati kao je to bilo?


– Darjana sam upoznala dok je on još radio kao inženjer elektrotehnike te je došao u studio u pratnji prijateljice koja je došla napraviti tetovažu kod Lukasa. Kasnije smo se slučajno sreli u izlasku i tako je to krenulo.


Gostovanja po Europi


Darjan je iz ljubavi prema tetovaži promijenio i zanimanje, od inženjera elektrotehnike postao je tattoo majstor zahvaljujući Vašoj edukaciji, koliko dugo je uopće potrebno da netko postane tattoo majstor?


– Da, Darjan je krenuo provoditi sve više vremena u studiju, a ljubav prema tetoviranju je imao i prije nego što smo se upoznali. S vremenom je izrazio želju da i sam krene tetovirati, a određenu podlogu i znanje je već imao pa je to nekako bio i prirodan slijed događaja.


Kad netko krene tetovirati postoje neke sigurne stepenice koje se redom svladavaju. Mi kao mentori smo tu da se pobrinemo da se te stepenice ne preskaču i da učenici tetoviraju uvijek tetovaže koje im ne predstavljaju prevelik izazov.


Time je progres spor, ali siguran pošto moramo imati u vidu klijente koji kasnije nose te tetovaže. Taj proces, dok naučnik ne postane samostalan, potraje sigurno oko pet godina, ali realnost je da tom procesu nema kraja. Svi smo mi zauvijek učenici.


Gdje ste se Vi učili svemu? Naime tetovaža na ovim prostorima nije uvijek bila popularna kao danas?


– Popularnost tetovaže ovisi i o tome koliko njegujemo tu kulturu i kako je usmjeravamo. Na nama je odgovornost da usmjerimo ovu vrstu umjetnosti na pravi put te educiramo mlade artiste kako mogu biti bolji u svom poslu i da ih uputimo kako pristupiti ovoj struci na ispravan način.


Mi nismo u imali takve prilike i informacije kao što to danas imaju nove generacije. Stvarno bih voljela ohrabriti sve koji planiraju ići u tom smjeru da se maksimalno educiraju i iskoriste sve prednosti koje im se nude kako bi napredak bio što brži. Danas je svakako moguć brži i sigurniji napredak i mislim da treba to iskoristiti.


Anja Ferenčić / Foto Ira & John


Jeste li bili ikada kod nekog tattoo majstora, možda negdje u inozemstvu?


– Radila sam u puno tattoo salona u inozemstvu te po cijeloj Europi, u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Nizozemskoj, Engleskoj, Švedskoj, Češkoj i Švicarskoj. Trenutačno i dalje gostujem u nekim salonima u Europi gdje sam već stekla i određene prijatelje i klijente te se rado vratim u te salone da malo razbijem rutinu i maknem se iz komforne zone.


To je svakako jedna korisna vještina tattoo artista, prilagoditi se raznim uvjetima i opet izvući iz sebe svoj maksimum. U tetoviranju je jako malo stvari koje možemo kontrolirati i predvidjeti, a jedna od vještina je naučiti se nositi sa stresom i iskontrolirati situaciju te izvući najbolje iz sebe.


Postoje li danas edukacije, možda i smjerovi na akademiji koji bi obučavali tattoo majstore?


– Postoje razne edukacije i svakako mislim da su jako korisne ako su kvalitetno pripremljene. Nažalost ima i jako puno edukacija koje su površno odrađene i sami učitelji nisu adekvatni da bi prenosili znanje.


Od smjera na akademiji smo još jako daleko. Tetoviranje je u puno pogleda još uvijek bliže zanatu nego umjetnosti. Ni jedno ni drugo nije loše, ali ako se jednom uspje približiti umjetničkom svijetu u značajnijoj mjeri možda bi bilo zanimljivo uvrstiti i neku vrstu takvog znanja na akademije.


Anja Ferenčić / Foto Ira & John


Hoćete li možda jednog dana organizirati i malu školu tetovaže?


– Ako se jednoga dana odlučim na tako nešto bit će sve samo ne »mala«. Sve što radim želim raditi jako posvećeno i kvalitetno. Ako ću jednom tako nešto oformiti željela bih da bude sveobuhvatno, da doprinose sceni i ostavi utjecaja na buduće tattoo artiste.


Najdraža tetovaža Faraonovi konji


Postoji li neka tetovaža koja Vam je posebno draga?


– To bi bila tetovaža koja se zove »Pharaohs horses« ili Faraonovi konji. To je klasičan dizajn napravljen prema slici Johna Fredericka Herringa koji je postao popularan u 60-im godinama te su ga kasnije interpretirali razni tattoo majstori zadržavajući svoju ljepotu i snagu do dan danas što ga svrstava u nekolicinu sad već legendarnih tattoo dizajna.


Najdraža verzija tog motiva koju sam napravila je upravo na Darjanovoj ruci.



Je li Vam došao netko da ga tetovirate iz vjerskih razloga s određenim motivom?


– Ljudi svakako imaju svoje razloge za tetovažu. Često su to razlozi koji ih oblikuju i opisuju ih kao osobe, ponekad je to povezano i s vjerom. Sve su to su razlozi koji ih navode da se predstave, odnosno da to pokažu i na svojoj koži.


Na sebi imate leptire, mašne, sablje… Tko Vas tetovira?


– Uglavnom kolege i meni dragi ljudi. Osobno mi je jako drago imati tetovaže od meni bliskih i dragih ljudi, te za mane imaju vrijednost uspomene.


Koliko dugo traje oslikavanje primjerice leđa?


– Za cijela leđa potrebno je uglavnom od 5 do 10 termina po 5 do 6 sati tetoviranja.


Je li teško nabaviti sav potreban materijal, boje, igle..gdje to sve nabavljate?


– Nije, danas je sve lako dostupno i uglavnom nabavljamo od najkvalitetnijih distributera.


Od akademske slikarice do tattoo majstorice


Koliko Vam je znanje akademske slikarice doprinijelo na putu do tattoo majstorice?


– Znanje koje sam stekla na akademiji je nešto što je uvelike doprinijelo mom radu. Taj model otvorenosti prema svakom obliku umjetnosti i znanja na raznim poljima likovnosti je ono što sada mogu pretočiti u tetoviranje i zadržati otvoren um prema novim idejama i napretku.


Same tehničke vještine ne igraju toliko veliku ulogu koliko mi doprinosi način razmišljanja i pristupanja bilo kojem likovnom dijelu pa tako i tetoviranju.


Tenis kao prva ljubav


Vaša prva strast bio je tenis, biste li se mijenjali za uspješnu karijeru tenisačice, primjerice osvajanjem Wimbledona ?


– Ne bih mijenjala jedno za drugo, bilo bi mi drago da mogu ostvariti oboje. Ali svakako bih imala više financijske slobode da sam osvojila Wimbledon i samim time više mogućnosti za razne kreativne pothvate i suradnje.