U čast 100. rođendana Miljenka Grgića, jednog od najvećih američkih, dakako i hrvatskih, a slijedom svega i svjetskih vinara 1. travnja puštena je u prodaju posebna, ukrašena serija čaša. Prodaju se i dalje, cijena za komplet od šest komada je 100 dolara.

Iako djeluje mnogo, mora se znati da vinarija Grgić, Grgich Hills Estate Winery u dolini kalifornijske rijeke Napa, zapravo i ne komunicira u drugačijim cjenovnim relacijama jer prosječni iznos koji treba izdvojiti za butelju nekog od njihovih vina, vinogradi im se prostiru na oko 400 hektara, ima prosječnu cijenu između 50 i 100 dolara.

Postoji i serija vina koju mogu kupiti samo članovi prestižnog Grgich kluba, cijene im nisu javne, ali poznato je ipak da se tu radi o buteljama koje idu od 200 dolara pa na više.

Iako dakako cijene nisu uvijek najjasnije ogledalo nečijeg rada, mogu se čak shvatiti i minorizirajućim, sasvim površnim pogledom na uloženi trud, ipak zorno pokazuju kako je i u tom pogledu Grgić bio izvan svih klasičnih poimanja strastvenika u bilo kojem poslu.

Senzacija – na slijepo

Godina 2023. je 13. prosinca iskazala završnu ovozemaljsku simboliku jer je, nakon što je proslavio stotu, jedan od simbola američke vinske industrije i preminuo.

Simbolika 2023. godine se dakako ogleda i u činjenici da je upravo 1973. godine nastalo vino koje će preokrenuti svjetsku povijest vinarstva. Grgić je naime prije točno pola stoljeća napravio vino chardonnay Chateau Montelena koje će tri godine kasnije donijeti u Pariz, pred najprestižniji ocjenjivački sud na svijetu.

Bila je godina 1976., kušanje je bilo »na slijepo« i dogodila se – senzacija. Koja je, istina, u Francuskoj doživljena kao smak svijeta, kao »užas« od kojih se ta zemlja nikad neće oporaviti.

Mike Grgich ili Miljenko Grgić je naime tada jasno dao do znanja da »Novi svijet« više nije za omalovažavanje, pokazao je da Kalifornija i njezina Napa Valley, smještena pedesetak kilometara sjeveroistočno od San Francisca postaje jednom od najznačajnijih svjetskih točki proizvodnje visoko kvalitetnih vina.

Pokazuju to uostalom i brojke. Napa Valley je naime na početku Grgićevog uspona imala samo četrdesetak vinarija. Danas – oko 500.

Konkretno obitelj Grgich gospodari s nešto manje od 400 hektara vinograda u Napi što je dvostruko više od čitave Primorsko-goranske županije.

Proizvodnja vina je u SAD-u postala iznimni hit tako da su u nju počeli ulagati mnogi, jedan od najuspješnijih je primjerice veliki američki redatelj Francis Ford Coppola koji je svoje vinograde smjestio tridesetak kilometara sjevernije od Grgića.

Kralj chardonnaya

Iako je dominantna proizvodnja Grgćevih vina posvećena najznačajnijm globalnim sortama, zvali su ga i kraljem chardonnaya, ono s čime je zadužio svijet, nemjerljivo Hrvatsku je dovršetak velikog znanstvenog istraživanja, koje je provodio i ugledni enolog i profesor Edi Maletić, redoviti profesor u trajnom zvanju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i jedan od najvećih domaćih stručnjaka kad je u pitanju istraživanje genetike vinove loze.

Oni su naime jednom zauvijek definirali kako je zinfandel, jedna od najprodavaniih svjetskih crnih sorti iako ga se 85 posto plasira kao bijelo vino, potpuno jednaka primitivu iz Puglije, što je istina manje bitno, ali da joj je apsolutni izvornik kaštelanski crljenak, odnosno tribidrag čija se proizvodnja u Dalmaciji danas prostire na nekih 70-ak hektara.

Drugim riječima, zahvaljujući inicijalnim naporima Miljenka Grgića, i Hrvatska je stigla na prestižnu globalnu vinsku scenu. Na stranu što će se na ovakve konstatacije dizati kosa na glavi Francuzima koji i dalje smatraju da je relevantna svjetska crna veličina njihova kupaža iz Bordeauxa, da su vina iz Novog svijeta, posebno Kalifornije, čista komercijala, podilaženje američkoj površnosti i potrošačkim navikama, kako se uživanje u »amerikaniziranim« vinima svijetom širi »poput bolesti«.

Godina puna simbolike za obitelj Grgić za nekoliko dana prolazi, ali povijest koju je postavio njihov otac, djed, pradjed… ostaju zauvijek.

Nadamo se da neće ostati i tužna činjenica da zemlja Hrvatska i njezina regija Srednja i Južna Dalmacija proizvode samo simbolične količine grožđa i vina čiji naziv znaju i oni koji o vinu – pojma nemaju.