Svi koji ste mislili da je ovo knjiga o poznatom televizijskom showu – nije! I nema povrata novca!

Kad knjiga, koja god da joj je tematika, ovako počinje onda se u nju uroni ako ništa ono iz čiste znatiželje. Sanja Žuljević ima taj talent da piše taman tako da te uvuče u priču, makar znao da ti se sve istine stisnute među koricama i neće svidjeti i premda ti zvuče podosta poznato.

Foto: Emica Elveđi/Pixsell

Iskustvo, naime, uči da nema skidanja kilograma bez vježbe i smanjenja unosa, ne krije to ni Žuljević, no ova knjiga je drukčije vrste ako ništa ono zbog učenja da ljudskoj vrsti tako malo za sreću treba.

Samo, što bi magistri kineziologije, trenerici i znanoj voditeljici RTL-ovog showa »Život na vagi« da se da u pisanje na temu o kojoj je sijaset knjiga već napisano!?

Pa još da joj je naslov »Je…š vagu«. Otud smo krenuli u razgovor. Zapravo, krenuli smo od iskrenog priznanja autora ovog teksta kako se nakon prelistavanja knjige evo cijeli dan osjeća kriv, jer je, čini se, od jutra do večeri sve vezano za hranu i tjelesnu aktivnost napravio krivo i tako da mu organizam ne bude nimalo zadovoljan.

“Taj osjećaj krivice jako je toksičan, makar se vi šalili. A poanta je da je sutra novi dan i da ste u trenutku kada imate informaciju moćni i da tad možete učiniti sve.

To je prva stvar, a druga kaže – sve u svoje vrijeme. I ako se neka informacija primila, primila se ona u pravi čas. Primit će ih se još, malo-pomalo, da u par mjeseci praktički promijenimo oblik života koji nam se nije sviđao”, veli Žuljević.

Sitno i bezbolno

Sve je, kako kaže, sitno i bezbolno. Uf, a novinar pamti da je do sada vazda išlo ‘krupno’ i ‘bolno’.

“Zato uvijek govorim da je stvar u detaljima. Radi se o malim stvarima na koje se može utjecati, stvarima koje nisu bolne, niti teške, niti zahtijevaju vrijeme, a kada krenemo s malim stvarima, onda ćemo lagano graditi one velike“, ističe Žuljević.

Nema tu ništa, kaže, od busanja u prsa, teških treninga, grandioznih odricanja. Treba prvo, slikovito će Žuljević, prikupiti ‘oružje’, steći samopouzdanje, praksu, a onda ići u velike bitke.

“A što se tiče vašeg konkretnog pitanja zašto knjiga na temu o kojoj je već mali milijun knjiga pisano, ja sam išla prvenstveno napraviti kuharicu jer su me klijenti stalno tjerali da to učinim“, kazuje Žuljević.

Ima ona, doduše, na svom portalu preko 300 recepata, osam kuharica, planove prehrane koji ‘od jutra do sutra’ raspisuju što i kako spravljati i jesti.

“Ideja je, međutim, bila da se ne ide u smjeru ‘što i kako’, već da se ljudima da neka ideja, da ih se malo pouči, pa da vide kako se ne mora dugo pripremati obrok da bi bio zdrav, da ne mora to biti ni komplicirano ni, ne daj Bože, neukusno”. priča Žuljević.

Samo, svaka knjiga traži uvod, a u ovoj knjizi uvod potvrđuje da autorica uistinu ima što za reći i mimo ‘golih’ recepata.

“Dosta sam slikovita, pa možda i neke poznate stvari mogu reći iz drugog kuta. Volim objasniti činjenice, pa da ljudi mogu donijeti svoju odluku i onda nešto raditi zbog svojih dobrih razloga. To je čvršći put za promjene.

S druge strane, sve je napisano tako da je jednostavno i pitko. Pa da se i tri stvari iz knjige prime čitatelja, mislim da je to jako velika stvar”, ističe Žuljević.

Slikovitost! Bome, to je ta riječ, jer dojam jest da knjiga pršti energijom. Dojam je da napisano posve nalikuje na onu Sanju Žuljević, trenericu iz »Života na vagi«.

“Knjiga je ista vi: kad se ulovite čovjeka, ne puštate ga, na neki dobar način”, velimo.

Smije se na to Žuljević. Makar, kaže, mijenja se to s godinama. S vremenom je naučila da se ne može postići ništa ako čovjek to sam ne želi.

“Ali, jesam slikovita, zato jer mi se kroz praksu pokazalo da kada ljudima objasniš nešto tako da to razumiju, na njih prebaciš odgovornost, a tad i puno lakše i bezbolnije mogu prihvatiti promjenu.

Jer, promjena je najgora stvar, a kada se dogodi i kada znaš zašto se dogodila, ne mora to biti ni teško, već baš naprotiv. Slika vrijedi tisuću riječi. Tako moj um funkcionira, sve u slikama”, priznaje Žuljević.

Pitanje ravnoteže

Nego, višak kilograma, ono što novinara zanima. Sve je, pa i to, pitanje ravnoteže. Uostalom, nije bez vraga podnaslov knjige »U potrazi za izgubljenom ravnotežom«, ne samo što se tiče ravnoteže unosa hrane i tzv. ne-hrane, već ravnoteže duha, uma, tijela, svega što u konačnici vodi k sreći.

“Jeste li vi to malo nezadovoljni ljudima koji su zaboravili kako biti sretan i veseo te, naravno, u ravnoteži”, pitamo zato autoricu.

“Mislim da su ljudi generalno spavači, da su se prepustili nekoj lagodnosti. Bilo bi dobro da smo puno više aktivni i svjesni svih stvari koje radimo, da nismo baš listovi na vjetru.

Bilo bi dobro da smo svjesni da je svaki trenutak neka odluka i da aktivno u tome sudjelujemo. Sve što napravimo, ima svoju svrhu, svoj razlog i mi smo ti koji biramo jesmo tu svjesno i hoćemo li ili nećemo ostaviti svoj trag“, ističe Žuljević.

Ravnoteža je, naglašava, poanta svega.

“Ravnoteža ako si unutar sebe ok, ako brineš o imunitetu, ako te na poslu gaze pa shvatiš da možda ne bi bilo loše nešto promijeniti, ili ravnoteža kod kuće.

Mislim da ravnoteža, način na koji doživljavamo sebe, oblikuje sve što radimo, što jedemo, to hoćemo li trenirati nešto ili nam se ništa neće dati, hoćemo li na kraju krajeva prenositi to na druge.

Uvijek roditeljima kažem: ako ti nisi sretan, a misliš da su ti djeca na prvom mjestu, zaboravi to! Sve treba dolaziti od nas, iznutra. Poanta je da radiš ono kako želiš da svijet izgleda i onda će se to početi i događati. Počni od sebe“, poručuje Žuljević.

I u pravu je, ali nije li to i najveći problem svih koji pišu knjige od zdravom životu, ta bitka s duboko ukorijenjenim stereotipima, ako ne i predrasudama. Lako je, u nas skoro pa poželjno, ignorirati i izbjegavati osobnu odgovornost, pa i kad je slika na vagi u pitanju. Slaže se s tim Žuljević, sve, kaže, kreće od čovjeka samog i njegove odluke.

“Krenula sam s pozicije nekog tko se bavio posljedicama i uvijek bi se to svodilo na nešto što dolazi iznutra. U jako malo slučajeva, ako ikada, to se događalo onako mehanički. Uvijek je nešto iznutra tome vodilo“, naglašava Žuljević.

Sposobnost samoizlječenja

Prevelikim unosom hrane ‘rješavaju’ se problemi, začepljuju otvorene rane i rupe. Reći će Žuljević, to je k’o kratki šut poslije kojeg se osjećaš još gore.

“Uvijek kažem da je to droga koja je svima dostupna i najgora je zato što svaki dan moramo jesti, i to više puta. Ne moramo piti, ne moramo se drogirati, ali ovo moramo.

I da, naravno da ćeš izgubiti kilograme kada jedeš zdravo i kada se puno krećeš, naravno da hoćeš, jer to je čista matematika, ali nije poanta hoćeš izgubiti kilograme, već hoće li tako ostati.

Poanta je jesi li pogledao sebi u oči i priznao što te stvarno muči i počinješ li mijenjati stvari. U protivnom, bez te introspekcije, sve se brzo vraća na staro”, ističe Žuljević.

Eto nas konačno i do najbitnijeg, kako u knjizi tako i u životu, do zlatnog pravila, do omjera 80-20!

A zlatno pravilo 80-20 glasi: »80 posto budite nezasitni izazivači i tragači za strašću i autentičnošću, a 20 posto guštajte, uživajte u konforu i dokolici! Na polju prehrane, to znači da 80 posto jedite »pravu hranu«, a 20 posto možete ubaciti prazne kalorije odnosno »ne-hranu«.

Važno je da redoslijed nije obrnut i ne brinite: tijelo ima savršenu sposobnost samoizlječenja jer nam je to prirodno stanje – prirodno je da smo zdravi.«

Da sve bude po današnju čeljad tragičnije, autorica uči kako je upravo taj omjer bio Hipokratova preporuka za prehranu još davnih godina (460.– 377. g. pr. Kr.), a današnje kliničke studije to su i dokazale. Inače, antički Grci tada nisu imali umjetnu hranu, već se to odnosilo na lužnato-kiseli balans. Problem je, međutim, taj što danas imamo i umjetnu hranu i što je veća ponuda kisele od lužnate.

“Zapravo, omjer u kojem je 20 posto čistog užitka ne zvuči uopće loše iz jednostavna razloga što ništa ne zabranjuje. Nema zabrana u vas”, konstatira novinar.

“Ne, ne daj Bože! Zabrane su najgora stvar. Pa znate da kad vam se nešto zabrani, baš to tad hoćete”, na to će Žuljević.

Da li se uopće u dvije rečenice kazati što je ono ključno za vratiti izgubljenu ravnotežu!? Priznaje Žuljević da je teško to sažeti, zato i je napisala knjigu, ali…

“Važno je to pravilo 80-20, ali ja bih isto tako rekla da je stvar zaista u malim stvarima, da su detalji jako bitni. ,

Ljudi zanemaruju detalje, a nije svejedno hoćeš li popiti ili ne čašu vode s limunom ujutro prije obroka. Da nije svejedno hoćeš li pojesti salatu na početku ili za vrijeme obroka. Da nije svejedno što ćeš pojesti u međuobroku, hoće li to biti neka čokolada, pekara, kapučino od milijun kalorija ili će to biti jabuka, orasi.

Da nije svejedno hoćeš li tri, četiri puta tjedno ići na svoj hobi ili nećeš. Da nije svejedno je li ti vikend aktivan ili pasivan, jesi li pod stresom ili si sretan većinu dana.

Sve mali detalji, ali kad ih staviš na hrpu – ogromna je to stvar. I ono što je bitno za izdvojiti – sutra je novi dan! Pa ako smo i zeznuli, sutra je novi dan”, poručuje Žuljević.

Uvijek postoje novi počeci, dodaje. A da počeci budu lakši, knjiga je puna praktičnih savjeta, zgodnih citata nekih velikih i važnih umova, zanimljivosti koje se tek na prvu mogu učiniti trivijalnim, a zapravo tjeraju na razmišljanje. Jer, malo tko danas »pleše kad ga nitko ne gleda« i »pjeva pod tušem«.

“I nakon toga skroz promijenite energiju. Ili onaj škanjić za WC na koji ćete podignuti noge kad ste na WC-u, to je suludo bitna stvar. Ili kretanje nakon jela umjesto leć’ i zaspat’. To su ti mali pomaci”, uči Žuljević.

Recepata je u knjizi 110. Zanimljivo je da ih je Žuljević radila u suradnji s Petrom Tucmanom, s kojim ju je spojio »Život na vagi«. On je bio natjecatelj, kandidat, ona instruktorica.

“Tako je. Upoznali smo se na snimanju i družimo se i dalje, prijatelji smo i suradnici. Poanta je da je on jako, jako dobar kuhar. Imali smo energičnu razmjenu, ja koja donosim znanje što tu sve treba biti kako bismo obroke uravnotežili, a on donosi svoje kulinarsko umijeće. Super situacija, veli Žuljević.

Kuharica na jahti

Samo, nije njoj kuhanje strano. Onomad je, primjerice, radila na luksuznoj jahti kao kuhar hostesa.

“Kad bih bila iskrena, morala bih reći da je moj interes u kuhinji i za nutricionizam veći i dublji od sporta. Sportom se volim baviti sebe radi, ali ovo je možda još veća strast”, priznaje Žuljević.

No, kazat će ona i kako je veliki blagoslov otkriti zarana sport kao takav, ne samo zbog dobrog izgleda, već kao ono što obogaćuje život.

“Sport te obogaćuje, balansira, popravlja sve. Klince najviše na svijetu oblikuje sport. Odrastaju zdravo na svaki mogući način, aktivno, samosvjesno, s osjećajem za disciplinu, za poraz i pobjedu, dobiju odlučnost, posvećenost… Sve to donosi sport”, kaže Žuljavić.

Pritom stalno ističe potrebu da se nađe ono što se voli i bude okružen dobrim ljudima. Plank i samoća teretane, slažu se i novinar i njegova sugovornica, neće baš nikog ‘napaliti’.

“Stalno ponavljam da treba birati ne jedan hobi i aktivnost, već više toga. Šaraj, petljaj, mijenjaj i pritom nemojmo zaboraviti na društveni, socijalni faktor. To su primarne potrebe”, ističe Žuljević.

Inače, među receptima i »Nevjerojatan Hulk«, »E.T. napitak«, »Nadraža mi ticala«, »Zobočinke«… Tko li je samo smišljao imena!? Smije se Žuljević, kaže nije krivica samo njena, već je imala i pomagače.

“Ali ima mene dosta u tome”, smješka se.

Sva je knjiga u tom tonu, pršteća nekako.

“Da ne zna čovjek bi li je prije volio ili mu je ponajprije plašit’ je se”, priznajemo.

“Ha, ha, ovo mi još nitko nije rekao”, smije se Žuljević.

Koji god osjećaj bio, činjenica je da je prva naklada planula. Nego, ako podnaslov knjige očito vuče paralelu s potragom za izgubljenim vremenom čiju je uspješnost Proust rješavao s njemu posve posebnim kolačićem, što je onda čovjeku činiti da se momentalno nađe u ravnoteži!? Koji je to ‘kolačić’?

“Samo kreni! To je savjet. Nemoj puno mislit’, samo kreni. Hoćeš nešto, samo kreni. Digni se, obuj tenisice, pleši pod tušem, kupi škanjić za WC, kupi traku za usta…

Samo kreni, jer čim napraviš taj prvi korak, već si bolji i drukčija je energija. Iza svega stoji odluka, nakon odluke kreće radnja. Samo kreni”, poručuje Sanja Žuljević, uz vazda važnu napomenu koja kaže »je…š vagu«.

Dobar savjet zlata vrijedi

Slijedeći onu da dobar savjet zlata vrijedi, Sanja Žuljević među ostalim veli:

– NE BUDI KANTA! Niste kanta za smeće, ne morate pojesti sve što vam je baba, mama, ujak, muž ili žena stavio na tanjur. Možete sačuvati i pojesti ostatak kasnije. Možete također isprati od začina i dati kućnim ljubimcima. Možete iskoristiti i s malo kreativnosti pretvoriti sutradan u novo jelo. Just sayin’…

– ZABRANJENO VOĆE JE NAJSLAĐE! Ne uskraćujte si ništa! Uskraćivanje je kontraproduktivno. Samo ćete više željeti ono što ne možete imati.

– KOGA VARAMO! Cheat day je najveća prevara u povijesti. Ne treba vam dan kad ćete varati sami sebe, treba vam balans – 80 posto vremena jedite ono što hrani vaše stanice, 20 posto vremena ono što hrani vaše srce (u slučaju da to nisu iste stvari, naravno). Taj omjer vrijedi u danu, u tjednu, u mjesecu, u životu.

– ŠKANJIĆ I WC! Škanjić za wc služi da namjestimo tijelo i crijeva u najbolji položaj za pražnjenje. On daje novu dimenziju kakanju.

– ZATVORI USTA! Ludo, jednostavno i superučinkovito rješenje za bolji san i rješavanje hrkanja. Uzmete obični bijeli medicinski flaster (onaj u roli) i zalijepite usta prije spavanja (po dužini ili širini, svejedno). Ne brinite, nećete se ugušiti, dapače, naspavat ćete se i usput utjecati odlično na astmu, zaštopane sinuse, apneju itd.