Pustolovni duo

Tonka i Karlo su Avantouristi koji otkrivaju napuštena mjesta diljem Hrvatske

Sanda Milinković

Foto: Privatna arhiva

Foto: Privatna arhiva

"Svako takvo mjesto je poput vremenske kapsule koja čeka da je netko ponovo otvori i ispriča njenu priču", priča nam ovaj pustolovni duo

Karlo Pocrnić i Antonija Cvitković zvana Tonka, pustolovni su duo iza profila Avantouristi koji privlači misterioznim snimkama i fotografijama napuštenih mjesta diljem Hrvatske.


Upoznali su se prije osam godina, a podjela posla dinamičnog dvojca je jasna: grafički dizajner Karlo bavi se dizajnom vizualnih identiteta, web stranica, aplikacija i vizualnom komunikacijom, a pritom je i »službeni vozač« te stručnjak za pronalaženje skrivenih lokacija.


Tonka se pak bavi vođenjem i osmišljavanjem kreativnih radionica za djecu, izradom kostima, lutki i scenografije, a piše i predstave za najmlađe. Kada ne rade, obožavaju putovati motorom, otkrivati prirodne ljepote i provoditi vrijeme sa psom koji ih prati u avanturama kada je to sigurno za njega.


Naziv »Avantouristi« osmislio je Karlo, iako će Tonka kazati da zaslužuje bar mali dio zasluga jer svako njihovo putovanje počinje njezinom izvedbom pjesme »Avantura počinje« od Jinxa.


Objasnit će da je ime spoj riječi koje savršeno opisuju ono što rade: spontana i uzbudljiva putovanja ispunjena otkrivanjem novih mjesta i obilaskom više lokacija.


Kroz razgovor doznali smo više o njihovom načinu istraživanja, osjećajima koji se bude prilikom otkrivanja napuštenih lokacija, ali i o razlozima propadanja objekata te njihovim skrivenim željama za još skrivenijim lokacijama.


Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Avantouristi (@avantouristi)



Dalje od d uobičajenih ruta


Kako ste se prvi put zainteresirali za istraživanje misterioznih i napuštenih lokacija, što je »prelomilo« da se počnete time baviti?


– Naša znatiželja i želja za istraživanjem uvijek su nas vodile malo dalje od uobičajenih ruta. Oduvijek volimo putovati, ali ne volimo gužve, pa smo prirodno počeli birati manje popularne lokacije: skrivene plaže, usamljene makadamske puteve i kutke prirode koje turizam još nije dotaknuo. A na takvim mjestima uvijek naiđeš na nešto neočekivano!


S vremenom smo shvatili da nas pogled stalno vuče prema napuštenim i misterioznim mjestima. Znatiželja nas je tjerala da zavirimo unutra, da se zapitamo što su ta mjesta nekada bila i kakve priče kriju.


Ključni trenutak bio je prije nekoliko godina, kada smo udomili psa. Od tada smo, šećući kvartom, počeli primjećivati koliko napuštenih objekata zapravo postoji oko nas. Posebno u zapadnom dijelu Zagreba, gdje ih gotovo nismo morali ni tražiti, nalazili su oni nas… ili ih je pas nanjušio!


Snimati smo počeli prije otprilike godinu dana, kada smo odlučili podijeliti otkrivena mjesta na društvenim mrežama. Tada smo shvatili da su mnoga od tih zaboravljenih lokacija nekada bila popularna i živa. Počeli smo istraživati njihovu povijest i razmišljati o ljudima koji su ih posjećivali: tko su bili, kakva su sjećanja nosili od tamo, postoje li stare fotografije?


Tu su nam društvene mreže postale neprocjenjiv alat jer su nam se počeli javljati ljudi s vlastitim pričama i uspomenama, što je svemu dalo još veću vrijednost.


Ne bismo baš rekli da se bavimo time u pravom smislu riječi jer ovo nije povezano s našim profesijama, a video uratke objavljujemo otprilike jednom tjedno. Ipak, iza svakog videa stoji puno posla, od samog posjeta lokaciji i istraživanja pa do snimanja i montaže. Bitno nam je da informacije budu točne i da video ima smisao, a za to je potrebno vrijeme kojeg, kao i svi, uvijek želimo imati još malo više.


Koja je najzanimljivija lokacija koju ste do sada istraživali u Hrvatskoj?


– Teško je izdvojiti samo jednu jer svaka nosi svoju jedinstvenu priču, bilo svojom nekadašnjom namjenom, bilo izgledom. No, ako bismo morali izdvojiti koje su nam se posebno urezale u sjećanje, to bi zasigurno bili napušteni kompleks Kupari u Dubrovniku i vila Izvor na Plitvičkim jezerima.


Kupari su jedno od onih mjesta koje vas jednostavno ostavi bez teksta. Proveli smo tamo gotovo dva dana i to je bez sumnje jedno od najposjećenijih napuštenih mjesta na kojima smo ikada bili.


Zamislite predivnu plažu prepunu kupača gdje obitelji kampiraju na ostacima nekadašnjeg beach bara, vlasnici šetaju pse po slikovitim šetnicama, a u pozadini se nadvija golemi kompleks od pet hotela. Svaki od njih je u gorem stanju od prethodnog, isprepleten tragovima Domovinskog rata koje priroda i, nažalost, smeće polako prekrivaju.


Kada smo prvi put došli, stajali smo dobrih deset minuta, jednostavno upijajući cijelu tu priču. Toliko smo snimili materijala da ga ni danas još nismo stigli pogledati, a kamoli objaviti.


S druge strane, vila Izvor na Plitvičkim jezerima nudi potpuno drugačiji doživljaj. Teško ju je opisati riječima, daleko od ljudi i civilizacije, a opet tako fascinantna u svom potpunom kaosu. Uništena, opljačkana i zarasla, djelovala je gotovo nestvarno. Proveli smo tamo nekoliko sati u potpunom miru, istražujući ostatke vile smještene na proplanku iznad slapa, usred netaknute šume.


Bilo je to poput povratka u neko drugo vrijeme… sve dok nije stigla skupina stranaca sa sasvim istom namjerom kao i mi, istražiti i doživjeti to mjesto. Te dvije lokacije pokazuju koliko je Hrvatska nevjerojatno bogata jedinstvenim mjestima koja imaju priču za ispričati, samo treba zastati i poslušati.


Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Avantouristi (@avantouristi)



Cijela mjesta ostavljena zubu vremena

Prema vašim dosadašnjim avanturama, možete li istaknuti grad koji ima najviše napuštenih mjesta?


– Prema našem iskustvu, Zagreb se pokazao kao grad s najviše napuštenih lokacija – no to možda i nije iznenađujuće s obzirom na njegovu veličinu i našu blizinu. Kada svakodnevno prolazite ulicama, lakše uočavate napuštene vile, tvorničke komplekse i zaboravljene dvorišne zgrade koje su nekada imale svoju priču.


No, ako gledamo širu sliku, postoje i dijelovi Hrvatske gdje su cijela mjesta ostavljena zubu vremena. Primjer koji nas je posebno dojmio je Malo Grablje na Hvaru – selo koje danas izgleda poput kulise za film o nekadašnjem životu, a mi smo imali priliku istražiti ga u potpunoj tišini, bez ijednog stanovnika na vidiku. To su mjesta gdje napuštenost postaje ne samo arhitektonska, već i emocionalna kategorija.

Tišina zamijenila život


Što vas najviše privlači kod napuštenih mjesta i zaboravljenih priča?


– Prvo nas privuče sama arhitektura, ta napuštena mjesta često su građena u vremenima kada se puno ulagalo ne samo u izgled, već i u funkcionalnost. Svaki takav prostor nekad je imao jasnu namjenu, osmišljen je s vizijom kako će služiti ljudima i kakvu će ulogu imati u društvu.


A onda dođe trenutak kada stojimo u tišini na mjestu koje je nekoć vrvjelo životom. Zamislimo kako su tu nekada dolazili ljudi, kakve su se priče odvijale unutar tih zidova i što je točno pošlo po krivu da danas sve stoji napušteno i zaboravljeno.


Upravo nas te priče najviše fasciniraju, zašto je neko mjesto nastalo, kako je izgledalo na svom vrhuncu, tko su bili ljudi koji su ga činili živim i, na kraju, zašto je ostalo prepušteno zubu vremena. Svako takvo mjesto je poput vremenske kapsule koja čeka da ju netko ponovno otvori i ispriča njenu priču.


Jeste imali neku opasnu situaciju dok ste istraživali napuštenu lokaciju?


– Većina lokacija koje posjećujemo potencijalno je opasna ako se ne pazi, to je jednostavno dio priče kad istražujete napuštena mjesta. Skoro svaki objekt koji posjetimo godinama je izložen vandalizmu pa su podovi često prekriveni razbijenim staklom i uništenim inventarom.


Starije lokacije dodatno su oslabljene vremenom, što znači da se mogu urušavati krovovi, katovi, pa čak i cijeli zidovi. Zato uvijek pristupamo s dozom opreza. Prije nego što negdje uđemo, dobro proučimo situaciju, pa ako procijenimo da je neki dio objekta u zaista lošem stanju, jednostavno ne riskiramo.


Pratimo puno ljudi koji istražuju napuštena mjesta i vidjeli smo svašta, od penjanja po krovovima punim rupa do provlačenja kroz šahtove samo da bi došli do neke skrivene prostorije. Mi volimo proviriti u svaku rupu i popeti se na najvišu točku zgrade, ali samo ako smo sigurni da je to sigurno. Bilo je situacija kada smo morali odustati od snimanja jer pristup nije bio siguran. Nema smisla riskirati ulazak u podrum kurije pun vode, s nadvojem koji se raspada, samo da bismo snimili jednu zaostalu bačvu. Bolje je izgubiti kadar nego napraviti glupost koju ćemo kasnije žaliti!


Misteriozne lokacije često su izvor mitova i legendi. Koja je najpoznatija priča koju ste čuli o nekoj napuštenoj lokaciji?


– Jedna od najluđih priča koju smo čuli, i za koju se ispostavilo da je istinita, vezana je uz legendarni kompleks Haludovo na Krku. Naime, priča se da je u jednom trenutku cijeli hotelski bazen bio ispunjen šampanjcem!


I dok zvuči kao mit iz zlatnog doba jugoslavenskog turizma, nekoliko ljudi koji su radili u hotelu potvrdilo nam je na društvenim mrežama da su tome zaista svjedočili. Možete li zamisliti luksuznijeg ekstravagantnog trenutka od toga? Ali što su lokacije starije, to legende postaju opskurnije. Jedna od najpoznatijih priča vezana je uz stari grad Samobor i njegovu zloglasnu vladaricu, groficu Barbaru Celjsku, poznatu i kao Crna kraljica.


Prema legendi, baveći se alkemijom i želeći napakostiti Samoborcima, stvorila je golemu, proždrljivu kornjaču koja je dolazila u grad tražeći da joj se žrtvuju djeca. No, sudbina je imala drugačiji plan – jednog dana, kada je neman ostavila grad gotovo pustim, preostalo je još samo jedno dijete za žrtvu – i to ono same Crne kraljice!


Shvativši da je stvorila čudovište koje ne bira koga će proždrijeti, zavapila je Samoborcima za pomoć. Oni su pristali moliti se kod crkvice sv. Mihalja kako bi čudovište nestalo, ali pod jednim uvjetom – ako molitva urodi plodom, Crna kraljica mora napustiti grad zauvijek. Priča kaže da se tada začuo snažan grom koji je skamenio kornjaču i tako oslobodio Samoborce i od nje i od kraljice.


No, legenda upozorava – kornjača nije trajno okamenjena. Ako se ikada ponovno nad Samoborom nadvije veliko zlo, ona će opet oživjeti…


Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Avantouristi (@avantouristi)



Još neistražena Rijeka

Jeste li istražili koje napušteno mjesto u Rijeci i okolici?


– Iako smo Rijeku posjetili više puta i imamo barem desetak lokacija zabilježenih na našoj listi, nažalost, još ih nismo obišli. Rijeka je fascinantan grad sa slojevitom poviješću, a samim time i s velikim brojem zanimljivih, ali zaboravljenih mjesta.


Jedna od lokacija koja nas je posebno intrigirala bio je brod “Galeb”, koji je dugo vremena bio prepušten propadanju. Nažalost, ili na sreću, ovisno kako se gleda, ovaj put nas je preduhitrila obnova, pa nismo stigli istražiti njegovu zapuštenu verziju. No, Rijeka i okolica kriju još mnoštvo zanimljivih napuštenih industrijskih i vojnih kompleksa koji čekaju svoj red na našem popisu avantura!

Duga lista želja


Kako birate koje lokacije ćete istraživati?


– Izbor lokacije ovisi o tome koliko imamo vremena na raspolaganju. Putujemo većinom motorom i volimo ići starim cestama, pa ako imamo cijeli dan ili vikend, rado se zaputimo na udaljenije lokacije. U suprotnom, biramo nešto bliže, unutar sat-dva vožnje. S vremenom smo sastavili poprilično dugu listu napuštenih mjesta – trenutno imamo preko 300 lokacija samo u Hrvatskoj!


Tu listu kontinuirano nadopunjujemo istraživanjem raznih izvora – od publikacija, online članaka i foruma do katastarskih planova. Osim toga, naši pratitelji često nam predlože zanimljive lokacije za istraživanje, što nam je uvijek posebno drago jer tako saznamo za mjesta koja bismo možda i propustili.


Nekad odemo i korak dalje – satima proučavamo satelitske snimke, tražimo objekte koji vizualno »odskaču« od okoline i pokušavamo shvatiti o čemu se radi. A ponekad, priznali mi to ili ne, završimo i na mjestima na koja baš i nismo planirali stići. Ali to je čar istraživanja – nikad ne znaš kamo će te put odvesti!«


Koji su vaši omiljeni alati ili oprema koje koristite prilikom istraživanja?


– Za razliku od mnogih drugih urbanih istraživača koji sa sobom nose ozbiljnu opremu, mi putujemo poprilično kompaktno. S obzirom na to da najčešće idemo motorom, mjesta za dodatne stvari nema previše, pa se oslanjamo samo na ono najvažnije.


Naš osnovni »survival kit« uključuje pune mobitele, powerbank jer nema struje na napuštenim lokacijama, mali reflektor i naglavne lampe, koje su neprocjenjive kada istražujemo mračnije prostore poput podruma i hodnika bez prozora. Uvijek nosimo i barem jednu bocu vode jer nikad ne znamo koliko ćemo se zadržati na nekoj lokaciji.


Još jedna prednost putovanja motorom je motooprema – kacige, rukavice, čvrste jakne i čizme koje nam pružaju dodatnu zaštitu ne samo tijekom vožnje, već i na samim lokacijama.


Tako se manje moramo brinuti po čemu gazimo – bilo da je to razbijeno staklo, zahrđali metal ili nesiguran pod. I dok bi nam ponekad dobro došla profesionalna kamera ili dodatna oprema za snimanje, volimo jednostavnost – bitnije nam je doživjeti i zabilježiti priču nego nositi ruksake pune opreme.


Kakvo je vaše mišljenje o paranormalnim pojavama koje se povezuju s napuštenim mjestima?


– Osobno nismo doživjeli nešto paranormalno, ali nismo ni jedni od onih koji to aktivno traže, pa nemamo ni neko čvrsto mišljenje o tome. Istina je da neka mjesta mogu izazvati nelagodu, bilo zbog njihove mračne povijesti, jezive atmosfere ili jednostavno tišine i napuštenosti koja vas okružuje.


No, je li ta jeza posljedica nečeg nadnaravnog ili samo moć sugestije i priča koje su se godinama prenosile, teško je reći. Često naiđemo na sadržaje drugih urbanih istraživača koji paranormalne aktivnosti stavljaju u prvi plan, ponekad i uz priličnu dozu dramatizacije kako bi privukli više pregleda.


Primjerice, jedan je snimio cijeli video o Kuparima u kojem tvrdi da ga je nešto progonilo u ranim jutarnjim satima – a zapravo se radilo o ljudima koji su jednostavno izveli svoje pse u šetnju.


Mi na napuštenim mjestima više volimo tražiti tragove prošlosti nego duhove. Više nas fascinira tko je tu nekada živio, što se događalo i zašto je mjesto ostavljeno, nego lov na natprirodno. No, uvijek ostavljamo prostora za mogućnost da neke priče ipak kriju nešto više…


Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Avantouristi (@avantouristi)



Oluja emocija


Koja je najneobičnija stvar koju ste pronašli na nekoj od istraživanih lokacija?


– Tijekom istraživanja napuštenih lokacija nailazimo na zaista neobične i fascinantne predmete, svaki sa svojom pričom. U Željezničaru na Sljemenu pronašli smo stari jukebox, relikt prošlih vremena koji kao da je samo čekao nekoga da ubaci kovanicu i ponovno ga oživi.


U napuštenoj željezničkoj stanici u Kumrovcu zatekli smo kompletnu kontrolnu ploču, ostavljenu netaknutu, zajedno s inventarom i hrpom starih dokumenata. Posebno nas je zaintrigirala knjižnica u bivšoj Političkoj školi u Kumrovcu – podovi puni knjiga, ali većina je ili spaljena ili natopljena vlagom, s tek ponekim prepoznatljivim naslovom koji odolijeva vremenu.


Na mnogim lokacijama susrećemo napuštene dokumente, projektne nacrte, popise gostiju, pa čak i stare narudžbe za restorane – kao da je netko samo zatvorio vrata i nikada se više nije vratio.


No, možda najzanimljivije otkriće bilo je pravo umjetničko blago – sačuvani tekstilni mural akademskog kipara Marijana Kockovića. U svijetu u kojem je većina vrijednih stvari ukradena ili uništena, rijetkost je naići na nešto ovako očuvano.


Nažalost, na mnogim mjestima ostali su samo goli zidovi, tek pokoji komadić mramora ili pločica koji nam pomažu zamisliti kako je to nekad izgledalo. No, upravo u tim sitnim tragovima prošlosti kriju se najzanimljivije priče.


Koje emocionalne reakcije izaziva istraživanje ovakvih mjesta kod vas? Je li bilo kakvih »strašnih« iskustava?


– Istraživanje napuštenih mjesta kod nas uvijek izaziva pravu oluju emocija – od uzbuđenja i divljenja pa sve do tuge, pa čak i ljutnje. Svaka lokacija nosi svoju priču, a mi je doživljavamo svim osjetilima. Vjetar koji prolazi kroz razbijene prozore ili zveket limova koji se njišu na vjetru lako natjeraju srce da brže zakuca.


No, strah obično ne traje dugo. Prva reakcija gotovo uvijek je čisto oduševljenje. Ta monumentalna arhitektura, ogromne građevine projektirane s jasnom svrhom i idejom, ostavljaju nas bez daha.


Nakon početnog divljenja, često nas preplavi tuga. Teško je ne osjetiti žaljenje kada vidiš kako su mjesta, u koja je nekoć uložen toliki trud i ljubav, prepuštena propadanju. Ponekad se pojavi i ljutnja, posebno kada naiđemo na tragove krađe, uništavanja i vandalizma. Nažalost, većina tih lokacija danas je samo sjena onoga što je nekad bila.


Koja napuštena mjesta u Hrvatskoj biste voljeli posjetiti?


– Definitivno Vis! Taj otok je prava riznica napuštenih lokacija i mogli bismo tamo provesti dane istražujući, a opet ne bismo uspjeli obići sve. Posebno nas fasciniraju brojni vojni objekti, poput tunela Jastog i raketne baze Stupišće, koji skrivaju priče iz nekih prošlih vremena. O


sim Visa, voljeli bismo više istraživati istok Hrvatske, gdje smo za sada bili vrlo malo. Znamo da se tamo kriju napušteni industrijski kompleksi, stare željezničke stanice i čak cijela sela koja su s vremenom ostala pusta, a to su mjesta koja uvijek imaju neku posebnu atmosferu i priču koju jedva čekamo otkriti.


Naravno, postoje i lokacije koje nas jako intrigiraju, ali su izvan našeg dosega, poput vila Borovka 1 i 2 te susjednog hotela Galeb, koji su pod vojnom zaštitom. Na takvim mjestima, koliko god bismo ih voljeli istražiti, poštujemo pravila i ostavljamo ih za neka druga vremena…


Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Avantouristi (@avantouristi)



Državno vlasništvo

S obzirom na broj mjesta koje ste do sada posjetili, možete li uzrok napuštenosti svesti na neki zajednički nazivnik?


– Do sada smo posjetili više od 110 napuštenih lokacija, a ta brojka stalno raste. Svako mjesto ima svoju priču i specifičan razlog napuštenosti, ali ako bismo trebali pronaći zajednički nazivnik, mogli bismo ih podijeliti u nekoliko glavnih kategorija.


Kod privatnih objekata najčešći problem su imovinskopravni odnosi, nekretnine koje imaju više vlasnika, sudske sporove ili nasljednike koji ne mogu (ili ne žele) ulagati u njih. Zatim su tu promašene investicije, ambiciozni projekti koji su propali prije nego što su zaživjeli. No, možda najviše napuštenih lokacija dolazi iz sfere državnog vlasništva, gdje je devastacija počela još 90-ih godina, kada su pojedinci iskoristili ratnu i političku nestabilnost za pljačku i uništavanje.


Kasnije je interes za obnovu ovih prostora jednostavno nestao jer su se državni resursi preusmjerili u druge projekte. Tako danas imamo na desetke zaboravljenih hotela, sanatorija, vojnih baza i industrijskih postrojenja koji polako nestaju pod slojevima prašine i vegetacije.

(Ne)zaštićena baština


Razmišljate li o posjećivanju inozemnih lokacija i ako da, koja bi vam bila prva?


– Apsolutno! Istraživanje inozemnih lokacija već nam je neko vrijeme na listi želja. Dosad smo posjetili nekoliko zanimljivih mjesta u Sloveniji, gdje nas je oduševila kombinacija prirode i napuštenih objekata.


No, želimo proširiti vidike i na druge susjedne zemlje, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Italiju, Mađarsku… Svaka od tih zemalja ima bogatu povijest i mnoštvo zaboravljenih mjesta koja samo čekaju da ih netko ponovo otkrije.


Trenutno planiramo put u Španjolsku, ali ovaj put više zbog samog putovanja i uživanja u vožnji motorom po njihovim prekrasnim cestama. Ipak, poznavajući nas, sigurni smo da ćemo usput naići na neku napuštenu lokaciju, ili će ona pronaći nas. Španjolska je prepuna fascinantnih povijesnih zdanja, pa je teško zamisliti da ćemo odoljeti istraživanju barem jednog od njih.


Što mislite o zaštiti kulturne baštine i napuštenim lokacijama – treba li ih očuvati ili ostaviti da nestanu?


– Vjerujemo da bi se sve što se može, trebalo očuvati. Iako nismo stručnjaci, kao ljubiteljima ljepota naše zemlje teško nam je gledati kako mnogi vrijedni objekti propadaju.


Često su to zgrade koje su nekoć vrijedile milijune eura, a danas su prepuštene zubu vremena, zbog političkih uvjerenja i ljudske nebrige. Ne razumijemo zašto bi građevina trebala ispaštati samo zato što je građena u »pogrešno« vrijeme.


Mnoge od lokacija koje smo posjetili zaštićeni su spomenici ili dio kulturne baštine, ali to se na terenu teško primijeti. Potpuno su izložene vremenu i ljudima koji ih devastiraju.


Dječje lječilište u Krvavici odličan je primjer, arhitektonski predivna kružna zgrada, nekad namijenjena liječenju plućnih bolesti, danas je utočište za smeće i vandalizam. Posjetitelji plaže, na kojoj se jedva vidi tlo od ručnika, koriste »baštinu« kao toalet. Ironično, dok prolazite kroz hodnike, na zidovima i podovima stoji natpis »Ministarstvo kulture – Baština«.


Slična je situacija i s mnogim dvorcima poput Bosiljeva i Malog Tabora, lokacije s idealnom pozicijom i fascinantnom poviješću, a ipak već desetljećima stoje zapuštene. Strancima su ovakva mjesta izuzetno zanimljiva, no čini se kao da to kod nas još nije prepoznato.


Veseli nas vidjeti da se neke lokacije obnavljaju, no uglavnom zahvaljujući stranim investitorima ili EU projektima. Tek tada javnost primijeti da se nešto radi. Šteta je što često ne vidimo vrijednost onoga što imamo dok netko drugi ne dođe i podsjeti nas na to.


Koliko istraživanje misterioznih lokacija utječe na vaš osobni pogled na povijest i prošlost?


– Istraživanje misterioznih lokacija uvelike mijenja način na koji doživljavamo povijest. Često krećemo s vrlo malo informacija, ali upravo nas to potiče na dublje istraživanje.


Svjedočanstva ljudi ponekad nam pomognu popuniti praznine, no postoje mjesta o kojima je gotovo nemoguće pronaći vjerodostojne podatke. Zanimljivo je kako neka mjesta u početku ne doživljavamo kao značajna – jednostavno ih ne poznajemo. No, kad otkrijemo njihovu priču, odjednom ih gledamo potpuno drugačijim očima.


Upravo nam je to postao i cilj: upoznati publiku s tim lokacijama, skrenuti pažnju na njihovu važnost i, možda, potaknuti pozitivne promjene. Primjerice, u Hrvatskoj postoji preko 1.300 dvoraca, kurija i ljetnikovaca, a tek dvjestotinjak ih je obnovljeno.


Preostali propadaju, zaboravljeni i prepušteni vremenu. I to je samo dio priče – tu nisu uračunati hoteli, restorani, planinarski domovi, tvornice, bolnice i odmarališta, koji također nose zanimljivu prošlost.


Istraživanjem dolazimo do nevjerojatnih priča o mjestima koja su nekoć bila ključna za hrvatsku povijest, no kada ih posjetimo, često nas dočeka tužan prizor. Upravo zato smatramo da je važno pričati o njima jer svaka lokacija nosi dio naše zajedničke prošlosti i zaslužuje biti sačuvana.


Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Avantouristi (@avantouristi)