Rovinj, od 21. do 24. rujna, Weekend Media Festival, i to 16. put. Većeg uvoda i ne treba za razgovor s Tomom Ricovom, osnivačem i direktorom festivala. Jer, kako je lani u rujnu završilo 15. izdanje, tako su svi poklonici festivala debelim flomasterom zaokružili gore spomenute datume.

»Vi ste činjenica«

Šesnaesti Weekend Media Festival. Ali, vratimo se malo na početak, što vam bi da prije 16 godina krenete u ovu avanturu? Je li vam makar na rubu pameti tada bilo da će sve to toliko dugo trajati?

– Jedan moj prijatelj iz Beograda kaže: »Pa vi ste činjenica.« Mi prodamo gotovo 90 posto karata prije nego što uopće kažemo što će biti na programu.

Ljudi očekuju da će festival biti dobar. A zašto je tako!? Baš zato što smo tijekom godina ostali isti. Meni je najveći strah da se netko vrati s Weekenda doma i kaže: »To više nije to što je bilo, to je sada druga priča«. Visoko smo digli ljestvicu i moramo je sada svake godine dostizati.

Kada smo počeli, naravno da nismo imali pojma. Nitko nije znao kako bi media festivali trebali izgledati. Još čudnije je bilo što je to trebao biti regionalni festival. U to vrijeme među zemljama regije i nije cvala neka ljubav. Zašto bi došli Srbi!? Zašto Slovenci s kojima smo bili u sporu zbog Piranskog zaljeva!? Što je uopće media festival!?

To su se svi pitali, tako da smo računali da bismo možda mogli skupiti 200, 300 ljudi, dok bi 400 bilo top. Međutim, već prve godine ih je došlo 1.400.

Kod organizacije događanja ili ispunjavaš neku potrebu koja postoji kod ljudi, ili pokreneš novu za koju nisu ni mislili da im treba. Mislim da je Weekend kombinacija jednog i drugog. Ljudima smo pokazali kako se može napraviti festival na drukčiji način. Ne mora to biti u hotelskoj dvorani, ne mora biti dosadno, može biti opušteno.

Zvuči krajnje jednostavno ta formula dobre zabave i ozbiljnih razgovora, samo trebalo se toga sjetiti. Zašto smo bilo tako uštogljeni? Očito nam je ovakve festivalske formule nedostajalo.

– Ljudi su jednostavno mislili da tako treba raditi. Lakše je uzeti hotelsku dvoranu, tamo su zvučnici, stolice i baš te briga jer bitan je sadržaj, ali bitno je i iskustvo. Ljudi mogu saznati sve o trendovima, tehnologiji, novim medijskim alatima, ali nedostaje im to druženje.

A to druženje je drukčije kad si u staroj Tvornici duhana nego kad si u hotelskoj dvorani. Mislim da smo uspjeli stvoriti opuštenu atmosferu, da ljudi spuste gard kad uđu u naš prostor i da im je lakše prići. Tu se prilazi ljudima do kojih je inače užasno teško doći. Jednostavno im možeš prići na šanku. Opušteniji su.

Sada su svi medij

Što se u ovih 16 godina primijenilo? Imam, recimo, dojam da smo mi novinari pomalo ispali iz igre, da su nas »prešišali« PR-ovci, influenseri.

– Točno to, svi su sada medij. Neki influenseri imaju više ljudi koji ih prate od nekih medija. To je činjenica. Ta konvergencija medija, o kojoj pričamo od prvog dana, se događa. Na prvom festivalu 2008. godine imali smo Facebook kao novo, mlado i probitačno.

A sad… (smijeh) Stvari se mijenjanju, što je super za festival. Prošle godine je glavna tema bio Web3, znači blockchain, kriptovalute, NFT-ovi.

To sve ove godine više ne postoji. U godinu dana više nitko o tome ne priča. Ove godine je takva tema umjetna inteligencija. Što će biti sljedeće godine, nemam pojma. Ali za nas je to super.

Što se tiče novinarstva, uvijek imamo neku temu iz područja novinarstva. Ove godine će biti zanimljivo čuti može li novinarstvo uopće, u ovim uvjetima, biti potpuno neovisno.

News!? Imamo podatke da mlađi od 30 godina svjesno izbjegavaju vijesti, ne žele ih čuti, nikada ne idu na web-portale, ne čitaju novine, ne gledaju dnevnike. Kako ćemo doći do tih ljudi!? To koriste manipulatori. Zato imamo Brexit, Trumpa…

Ima u bogatom programu još posve ozbiljnih tema, poput kriznog komuniciranja, pa budućnost globalnih odnosa. Je li nakana upravo ta da se ljudima na ležeran način prezentiraju važne stvari?

– Mi danas možemo doći do svih informacija, međutim kanali kroz koje ih dobijemo su ključni. Nekada su to bile dnevne novine, novinar nije mogao biti bilo tko, provjeravale su se činjenice. Danas je sve to potpuno nebitno. Ljudi se ne zamaraju činjenicama. A tu su i globalne teme.

Panelist nam je i Kishore Mahbubani, političar iz Singapura koji tvrdi da se zapad izgubio, odnosno da je izgubio u utrci. Tvrdi da mi nemamo pojma što se događa u Aziji.

Kreativni biznis

Ali, onaj tko slaže program i poziva predavače koji se očito rado odazivaju, itekako vodi računa o nekoj tematskoj ravnoteži. Da nije tako, ne bi tema bila i sreća.

– Sve je to povezano. To mi se doduše raspalo, ali kada sam smišljao ovogodišnji program, imao sam na pameti velike »mark« teme. Jedna je bila pažnja jer onaj koji je na TikToku nema više pažnje gledati ni čitati sadržaj duže od tri ili pet minuta. Ne možemo se više koncentrirati ni na što.

Kako se onda snaći u moru informacija? Druga velika tema je bila sreća, koja je povezana s pažnjom.

Servira nam se kada ćemo biti sretni. Sreća je i kad ti netko lajka status. S tim su povezane i psihičke bolesti mladih. O tome će govoriti Aljoša Bagola koji je dugo radio u oglašivačkoj industriji da bi, kad je »pukao«, kad više nije mogao, napisao knjigu od burnoutu.

Mislim da je sve to skupa jednako bitno jer Weekend odavno nije samo media festival. On pokriva ono što zovem kreativni biznis.

Svi dijelovi ljudskog života su bitni. Zato smo ove godine pridružili i HR.Weekend. Ljudski potencijali, tzv. kadrovska služba, više ne može biti svijet za sebe, svi moraju surađivati, čak i »prodavati« se.

Sjećam se da je tako prošle godine na festivalu HR-ica iz Rimca rekla da oni ne kažu »Dođite raditi u Rimac«, već kažu »Dođite raditi u Hrvatsku, u Zagreb«. Oni prodaju Hrvatsku. Moja je želja uvijek da se ljudi s Weekenda vrate nadahnuti, s novim idejama, poznanstvima i nekim dogovorenim poslovima.

Šteta što nema statistike koliko se poslova sklopilo zbog festivala.

– Teško je to, trebalo bi ljude maltretirati. Međutim, mislim da je prije nekoliko godina najveći medijski deal u SAD-u bio dogovoren na Weekend Media Festivalu.

Saša Savić koji vodi Mediacom i Pete Radovich koji je sportski direktor CBC-a dogovorili su sponzorstvo Nikea na Super Bowlu te godine. Upoznali su se na Festivalu, zajedno išli na avion i dogovorili se. E, tu su bitni ti naši partiji.

Weekend promjena

Tko zna što bi tek dogovorili da su ove godine zajedno dok pjeva Grše!?

– Element druženja na šanku je ključan. Ljudi se povezuju, druže i pod utjecajem dobre atmosfere dobiju dobre ideje. Jednostavno se povežu. Čak je i jedan brak tako nastao. Znamo da ima i ponešto djece. Možda i pokoji razvod. Tko zna (smijeh).

Nama je na Weekendu još uvijek lijepo. Rovinj je jedan od najljepših gradova Hrvatske, a prostor stare Tvornice duhana daje tu opuštenu atmosferu. Ili, kako je to rekao moj prijatelj Pete Radovich: »Imaš festivala na koje moraš ići i one na koje želiš ići.«

Ima li onih što svih 16 godina dolaze? Jeste li koga izgubili putem pa vam je žao? Novi klinci vjerojatno nadiru, dolaze, mijenjaju starije.

– To je normalno, 16 godina je jako puno. Ja sam ljubitelj glazbe, a 16 godina u pop glazbi je abnormalno puno. U 16 godina je stalo sve, od Elvisa do punka.

Ima novih lica, ali ima i hrpa ljudi koje vidiš svake godine, od prve. Zovemo ih vikend-barakaši. Najveći je izazov, međutim, privući nove jer za stare znaš da će doći. Tako smo došli do Grše. Moramo mlade privući temama, zabavom i cjelokupnim okruženjem.

Dakle, 16. festival je pred vratima i sve ja za njega spremno. Bit će da je jedino čeg’ se valja »plašiti« skora punoljetnost!?

– Punoljetnost će bit’ i spremni smo na nju. Mi ovaj Weekend zovemo Weekend promjena. Umjetna inteligencija toliko će nas obilježiti da toga nismo ni svjesni. Što god bilo, mi smo spremni.