Foto Pexels
Prema istraživačima, to je čista slučajnost, povezana s porastom stanovništva
povezane vijesti
Kanadski fotograf François Brunelle već više od 20 godina putuje svijetom kako bi fotografirao parove koji su slični, a što je prava misija koju priča kroz nezaboravne snimke fotografskog projekta “Nisam dvojnik!”.
Zaintrigiran njegovim radovima, dr. Manel Esteller, s Instituta za istraživanje leukemije Josep Carreras u Barceloni, odlučio je dalje istražiti tu temu, podvrgavši analizi neke od parova dvojnika koje je Brunelle fotografirao, a koji nisu imali nikakve veze.
Što je otkrio? Da svatko od nas ima dvojnika sa sličnim DNK na svijetu.
Istraživanje koje je proveo njegov tim, objavljeno u časopisu Cell Reports, ispitalo je 32 para sličnih osoba, uzimajući uzorke DNK i ponudivši sudionicima upitnike koji su istraživali njihov stil života.
Korištenjem softvera za prepoznavanje lica, istraživači su otkrili da su dvojnici čak 16 parova imali slične rezultate kao jednojajčani blizanci, identificirani pomoću istog softvera.
I ti su parovi imali mnogo više zajedničkih gena od ostalih 16. Nadalje, ne samo da su fizički nalikovali jedno drugome, već su dijelili i mnoge osobine ponašanja, stil života, težinu, razinu obrazovanja.
S druge strane, mikrobiom najsličnijih parova, odnosno skup mikroorganizama koji žive u ljudskom tijelu, i epigenom, proizvod iskustava koja proživljavamo i koji utječu na aktivaciju nekih gena, bili su različiti.
Dokaz da pronađene sličnosti više ovise o DNK nego o okolišu.
Ali zašto bi svatko od nas imao gotovo savršeno identičnog dvojnika? Prema istraživačima, to je čista slučajnost, povezana s porastom stanovništva.
Esteller je zapravo izjavio: “Trenutačno na svijetu postoji toliko mnogo ljudi da sustav na kraju proizvodi ljude sa sličnim sekvencama DNK. To se vjerojatno uvijek događalo, ali sada ih je s internetom mnogo lakše pronaći.”
Ukratko, barem fizički, istraživanje izgleda sugerira da možda nismo tako jedinstveni kao što vjerujemo.
