Suzy Josipović Redžepagić zadnjih je dana bilo teško uloviti. Spasila nas sredstva mobilne komunikacije jer na tren je ona Zagreb zamijenila obalom, i to s pravom. Tko se, naime, ne bi poželio odmoriti nakon što je ukoričio skoro 700 recepata u kuharicu »Mama zna« kojoj je već u pretprodaji trećina naklade rezervirana. Tko ne bi uz more ulovio malo zraka za sve što dolazi, od Interlibera do promocije i promocija.

Mi smo Suzy uhvatili u trenu kada je sa svojim prijateljem Danijelom, što u Češkoj ima dvije tvornice čokolade, dogovorila da se i čokoladice sa slikom naslovnice kuharice naprave!

– To je njegov poklon meni, za novu kuharicu, čokoladice »Mama zna« koje ću dijeliti na promociji i uz kuharicu – sretna je Suzy.

Prijatelji, prijateljice, druženja… Nije nikada krila koliko joj je to važno. Ali, kuharica je ipak nekom drugom posvećena.

– Ova knjiga je prvenstveno posvećena mojoj mami. Zato se i zove »Mama zna«. Jer, ‘svaka mama najbolje zna’ – pojašnjava nam Suzy.

Prva kuharica »Mama zna« izašla je 2011. godine.

– Htjela sam sve svoje recepte ostaviti svojim trima kćerima – veli Suzy.

Sarah, Hannah i Tara. Danas su već u godinama kada iz svojih domova zovu da pitaju kako se nešto kuha.

– Kad su mlade, naravno da ih pretjerano ne zanima kuhanje, kao što u mladosti nije ni mene, već više izlasci i prijatelji. Za kuhanje će imati vremena. Nijednu nisam nikada nagovarala da kuha, ali sam im htjela sve što znam napisati da to imaju na jednom mjestu. I onda je moja najstarija kći rekla: »Mama, zašto ne bi izdala kuharicu!? Ne samo da nas tri znamo sve što nam hoćeš prenijeti, već i moji prijatelji, svi mladi« – priča Suzy.

Mladenački dani

Mama prijatelj

Mladost jednostavno voli navratiti kod Suzy doma i omastiti brk. I ne samo mladost.

– Poznati su moji babinjaci, s mojim prijateljicama. Nalazimo se najčešće kod mene, ili kod nekog drugog, ali uvijek uz stol, i to obilati – kazuje Suzy.

Nekada je to francuska večera, nekad talijanska, pa zagrebačka, pa bosanska…

– Volim kuhati, cijeli život kuham. Sarah sam rodila s 21 godinom, bila sam jako mlada. U stvari, tek sam tada počela ozbiljnije kuhati jer sam htjela da mi dijete jede normalno jelo, a ne nešto umjetno, galofak. Tu je krenulo moje kuhanje. Dotad je bio tek tu i tamo neki specijalitet kao buzara sa škampima, tatarski i slično… – priča Suzy.

S jedne strane buzara sa škampima i prva kći, a s druge Suzy koja se uspješno bavi manekenstvom i snima reklamne kampanje za valjda do jednu tadašnju našu veliku tvrtku. Iz perspektive današnje mladosti zvuči pomalo nevjerojatno.

– Današnje generacije, od one milenijske nadalje, jednostavno nemaju veze s onom našom, mojom generacijom. To kako su nas roditelji odgajali ne može se više primijeniti, pa da mi tako našu djecu odgajamo. To više ne prolazi. Nekada su se, primjerice, cure s 20 godina udavale. Moje kćeri, dvije mlađe, Hannah s 26, a Tara s 23, za mene su danas još apsolutne klinke, a ja sam u njihovim godinama imala i svoju firmu i radila. Drukčije je bilo – priznaje Suzy.

Vodi nas to i opet mami, mami Nadi. Trebalo je, velimo, imati i hrabrosti i mudrosti pustiti kćer da slijedi svoje snove pa se okuša, i to uspješno, u mnogočemu. Mama Nada – ona koja je radila u Nami i zahvaljujući kojoj je djevojčica Suzy odradila reklamne kampanje za instituciju od robne kuće – očito je bila velika podrška.

– Ona mi je definitivno bila najbolja prijateljica. Naravno da sam subjektivna, ali ne postoji jača, bolja, hrabrija, pametnija, zgodnija žena od nje. Sve je to meni bila moja mama – priznaje Suzy.

Bila je mama Nada njen pravi prijatelj.

– Sve mi je dozvoljavala u životu, apsolutno nisam imala nikakve prepreke, i mislim da mi je baš to njeno povjerenje, njena vjera u mene, dala hrabrost i samopouzdanje. Ovakva sam zbog nje. Vjerovala mi je bezuvjetno i ja to povjerenje nisam nikada izdala, iznevjerila ni u jednoj sferi svog mladenačkog života i odrastanja – ističe Suzy.

To kako je njoj mama dala potpunu slobodu, to je i sama primijenila na svoje tri kćeri.

– Postulati današnjeg odgoja se mijenjaju, ali ja se iskreno nadam da sam odgojila tri samopouzdane kćeri – smatra Suzy.

Suzy kao djevojčica i kao djevojka

Čekaj da snimim

Najstarija Sarah i sestra joj Hannah magistrirale su ekonomiju, baš kao i Suzy, a i najmlađa Tara je na zadnjoj godini, ide tim stopama. Tara se taman vratila iz Madrida gdje je godinu dana boravila zahvaljujući Erasmus programu i gdje je, između ostalog, kuhala onako kako samo ‘mama zna’.

– Po mojim receptima famoznim kuhala je svaki dan sebi, prijateljici i prijateljima. I slala mi slike kuhanog, koje su izgledale fantastično. Apsolutno je položila ispit. Znam da će nastaviti mojim stopama i da će super kuhati. Super kuha već sad – ponosno će Suzy.

I da, Suzy je već i baka. Kći Sarah ima Maka od četiri i pol godine, dok Leni ima dvije i pol, skoro tri. I to je uloga u kojoj također uživa. Ali, vratimo se mi kuharici, recimo činjenici da je Suzy autorica većine fotografija!

– Iako nisam fotograf. Ali, kad skuhate jelo doma, tko će vam ga fotografirat!? Doduše, ovako sam se skoro rastala od muža i sa svima doma, jer jelo je gotovo, puši se sve, a ja kažem: »Čekaj da snimim!« Tako ih, sa ‘čekaj da snimim’, maltretiram već 20 godina – šaljivo će Suzy.

Reći će ona i da nije najvještija stilistica hrane, ali joj važno jest da je vizualno primamljivo, da lijepo izgleda.

– Najvažnije mi je da je ukusno i fino – ističe Suzy.

Preko 600 recepata je u knjizi, skoro 700. Pritom je izmijenjeno štošta u odnosu na ‘staru’ kuharicu, onu koja je prije ohoho godina bila najprodavanija u nas. Reći će duhovito Suzy da se apdejtala u zadnjih 15 godina kuhanja.

– Puno toga sam i naučila, možda sam malo bolje objasnila recepte, dopisala sam i zdravijih varijanti… Ali, osnova mog kuhanja je uvijek ista. Imala sam od koga učiti, obje bake su bile kuharice i super su kuhale, a mama fenomenalno – ističe Suzy.

Sve je tu, veli, ‘kak je radila moja mama’. Ma, da ne bi profesionalni chefovi zamjerili to isticanje da mame kuhaju najbolje!?

– Ma, neće. Mnogi ponajbolji hrvatski chefovi poput Hrvoja Zirojevića ili Pere Savanovića, moji su dobri prijatelji. Kuhali smo već zajedno, gostovat će i na mojim radionicama, a puno njih je i probalo to što kuham. Znaju oni da je moja kuhinja narodna, obična, gradska, zagrebačka. Jako mi je drago kad vidim da cijene i poštuju to što radim. To je i najveće priznanje mom radu – ističe Suzy.

Dodaje pritom kako nije ona od fine dininga, već kuha jednostavna svakodnevna jela za svoje ukućane, za svoju djecu, za prijatelje, goste, i kuha, reći će, dobro.

– Ali, i kad napravim poneku deliciju poput guščje jetre na karameliziranim narančama ili jabukama, svima je fino – kaže Suzy.

Obiteljski sklad

Iskakala iz paštete

Suzy Josipović Redžepagić kuha i na televiziji. Rubriku ima u sklopu HRT-ova uratka »Kod nas doma« i bome vidi se da je kamera voli. Bit će da je to ostavština njenog bavljenja manekenstvom!?

– Činjenica je da nemam tremu. Nisam je imala ni kada sam hodala po pisti, ni kad sam snimala spotove, a nemam je ni danas kada snimam. Nemam treme kad je javno govorništvo u pitanju. Radila sam 15 godina školu za manekene, učila djecu ono što ih roditelji od brzine življenja nisu stigli naučiti. Vodila sam i satove modelinga, samopouzdanja, svega što nije samo hodanje, već i život. Tako da mi pričanje nije strano. Vidite i sami da mogu k’o navijena pričati – smije se Suzy.

Voli pričati, voli svoje kulinarske radionice koje sa svojom sestrom Lanom, također sjajnom kuharicom, održava već godinama i za koje je uvijek interes velik.

– Veseli me kad toliko ljudi nauči nešto i zadovoljno izađe kroz vrata, a i vraćaju se. Nevjerojatno, ali dolaze ljudi na radionice odasvud, sa sjevera Njemačke, iz Rijeke, iz Pule, Dubrovnika, Splita, Zadra – ponosno će Suzy.

Reći će Suzy kako je u ‘avanturu’ s kulinarskim radionicama ušla u nas među prvima. Nije to, međutim, jedino u čemu je bila pionir. Primjerice, Fashion Week je format koji je prva pokrenula, a i oni izbori za miss u Hrvata – Miss Hrvatske, Miss Universe, Kraljica Hrvatske, Miss Globusa… – s njom imaju itekakve veze. Tjera li još uvijek modu!?

– Ne pretjerano. Sve manje i manje. Kao mala sam snimala katalog Name i nosila revije, ali zapravo nisam imala ni 18 godina kad sam se počela baviti manekenstvom i modelingom, tada u Jugoslaviji. Tada su se održavale Velike revije Jadrana, nosila sam revije za jedine dvije modne agencije u Hrvatskoj, radila baš puno. Štoviše, iskakala sam iz paštete, jer sam bila profesionalna i voljeli su sa mnom raditi. I finu sam si lovu zaradila, moglo se zaraditi jer je u toj našoj bivšoj državi tržište bilo puno veće. Sjećam se da sam od tog novca kupila svoj prvi auto, Yugo 45 – prisjeća se Suzy.

Reći će kako je od manekenstva i modelinga uzela ono najbolje. Bavila se time dok je studirala na dva fakulteta, novinarstvo i ekonomiju, ali nikada, kaže, nije bila samo manekenka. Počela je i organizirati modne revije, taman da to što je napravila prva hrvatska modna agencija bude, kako veli, logičan slijed.

– Prije toga sam i u New Yorku tri mjeseca radila kao manekenka, vidjela kako to ide vani, pobrala neke ‘fore’. Ta prva agencija je super profunkcionirala i to sam radila dugi niz godina. Godina je 2007. i 2008. dolazi kriza. Tad sam, mislim, organizirala i zadnji Brod ljepote, taman za 15. godišnjicu – sjeća se Suzy.

Manekenski dani

Omiljeni Kvatrić

Spominje pritom i 2003. godinu, kada je pokrenula prvi Fashion Week Zagreb i radila ga više od 30 puta, pa Food Film Festival Zagreb koji sljedeće godine slavi 10. godinu postojanja, zatim Gastro Music Fest Beats&Bites, pa Šibenik Spring… A onda je, kaže, došao red na mlađe i polako, ali sigurno, kćeri sve preuzimaju. Suzy je, pak, napisala kuharicu, onu koja je spomenute 2011./2012. godine bila najprodavanija u nas.

– Nisam ni sama znala da će to krenuti u tom smjeru, da će ljudi tražiti toliko kuharicu pisanu i za one koji nikada nisu kuhali. Ali, uistinu je lijepo u njoj sve objašnjeno sve. Svaki recept je pisan po redoslijedu kako se što radi, namirnice su dostupne i lokalne, recepti sezonski – kaže Suzy.

Prošao je rukopis i test njenih kćeri, pa se dodatno pojasnilo ono za što je mladost ocijenila da bi trebalo pa da svatko može shvatiti sve što piše. Ma, lako nižepotpisanom za knjigu. Nabavit će je on, dakako, ali bi i radije da su pravila babinjaka neka druga pa da može čuti i okusiti sve što se tamo servira i priča. Jer, pisala je Suzy i kolumne, i to vođena uvjerenjem kako tek nakon što dohvatiš pet banki imaš pravo pričati o svemu, jer sve si, manje-više, i iskusio.

– E da, moji, naši babinjaci. Uvijek opušteni, tako da možemo biti samo svoje. To su moje prijateljice za cijeli život, neke još i iz osnovne škole. Smijemo se same sebi dok se ne raziđemo. I naravno da je uvijek sve vezano uz stol. Sve dobro što se događa, sva naša slavlja, radosti, rođendani, svadbe, krstitke, sprovodi, vjenčanja, rastave, sve se događa uz stol. Stol je kultni, a hrana je ono vezivno tkivo koje spaja ljude – ističe Suzy.

I nema čovjeku druge nego se s tim složiti. Ostade nam za kraj pitati autoricu kuharice muči li je navečer ono klasično pitanje što će sutra kuhati!?

– Moj suprug uvijek za mene kaže da sam k’o hrčak. Puna mi je smočnica. Kod mene svega ima, samo recite kaj hoćete i ja ću to izmisliti. Više mi ništa ne znači ni što ću odjenuti. Bitnije mi je da imamo što dobro za pojesti, nego da imam recimo dobru torbu. I dalje mi je omiljeno mjesto – plac na Kvatriću, imam svog mesara koji mi je bitniji čak i od ginekologa. Ha, ha, ha! Šala, šala! Tako da, bez brige, kući uvijek imam ponešto za spremiti – jednostavno će Suzy.